
MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“



Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti


Prema dosadašnjim informacijama iz istrage, izjavama državnih funkcionera i napisima u medijima, mesto gde je sakriveno tijelo ubijenog Aleksandra Nešovića pronađeno je na osnovu forenzike mobilnih telefona, odnosno rekonstrukcije kretanja osumnjičenih na osnovu analiza baznih stanica. Kako to zapravo izgleda u praksi i da li se sa tim podacima može manipulisati


Profesora Mićunovića su uglavnom zvali Mićun – i novinari, i stranačke kolege, i studenti, i kolege u Institutu i akademskom svetu, i prijatelji, i politički protivnici. Tako je to kada je čovek iznad svake titule i zvanja koje ima. U doba jednostranačkog političkog sistema, kada je Ustavom to bilo zabranjeno, sa svojim prijateljima i kolegama Mićun je napravio Demokratsku stranku. Postoji anegdota o tome kako se, kada je trebalo izabrati prvog predsednika Demokratske stranke, odnosno onoga ko će biti odgovoran za kršenje Ustava i zakona, Mićun nametnuo kao logično rešenje. Kako reče jedan njegov tadašnji saborac, Mićun je bio na Golom otoku i već se navikao na zatvor


Korupcija je prvi i najveći neprijatelj EU članstva. Prilagodba evropskim normativnim, institucionalnim i proceduralnim standardima značajniji je dio ulaska neke države u EU. To je način da se ubrza izgradnja političke samosvijesti i institucionalne infrastrukture demokratske države u zemljama s vrlo oskudnom ili nikakvom demokratskom tradicijom. Bez zadovoljavanja bar minimuma tih standarda, ne samo da nije moguće funkcionirati unutar EU već članstvo nema nikakvog smisla. Dakle, neka “utješna nagrada” nema nikakvog smisla


Ide li Srbija ovih nedelja ka Zapadu ili Istoku? Šta režim želi, a šta mu se dešava? Kako Brisel gleda na Beograd? Šta znači pohvala Marte Kos novim izbornim zakonima? Da li je to najava odmrzavanja sredstava ili sa tim nema veze? Ako nema, hoće li onda Peking uskočiti sa još jednim, pa još jednim kreditom? Šta donosi Mercova inicijativa za Srbiju, a šta novi dokument Stejt departmenta? Može li se uopšte balansirati između Pekinga i Vašingtona


Ako ima nekih pojedinaca koje će Crkva oplakati, to su samo oni čije stradanje je simbol svenarodnog srpskog stradanja od spoljašnjih neprijatelja. Stradanje pojedinaca od ruke vlasti, pa tako i stradanje devojke koju su pretukli policajci, nije podstaklo Crkvu da stane na njenu stranu. Ostaje utisak, bar kod mene, da je u ovom slučaju milostivo srce Crkve bilo na strani policajca, jer on se jadan bori protiv velike pošasti koja je – kako ponavljaju patrijarh i drugi episkopi SPC – u Srbiju stigla sa neprijateljskog Zapada, on se bori protiv “obojene revolucije”


O žestini borbe 18. septembra na Kajmakčalanu najbolje govori utrošak municije na srpskoj strani. “Ispaljeno je 9.310 artiljerijskih granata svih kalibara, 200.000 puščanih i 250.000 mitraljeskih zrna, 400 ručnih bombi, 450 hazen bombi, 380 raketa za osvetljivanje, 250 signalnih raketa i 800 signalnih metaka”


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da su tvrdnje o broju učesnika na protestu na Slaviji „velika sramota i laž“, komentarišući procene Arhiv javnih skupova da je prisustvovalo između 180.000 i 190.000 ljudi


Kako je vlast zanemela posle hapšenja sada već bivšeg načelnika beogradske policije? Šta su pokazale objave odbeglog osuđenika i pripadnika “kavačkog klana” Miloša Medenice dok je policija ćutala? Zašto su tabloidi iznenada počeli štancati samo zvanična obaveštenja? Ko su Saša Vuković Boske i Aleksandar Nešović Baja? Kakav je bio javni imidž Veselina Milića, a kakvi njegovi odnosi sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom? Zašto je bivši načelnik bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića? Otkud Milić u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak i mogu li ovakvi slučajevi da se završe na jednom ubistvu


Mesec dana nakon nasilja ispred Medicinskog fakulteta u noći izbora za studentski parlament, tužilaštvo je formiralo predmet o slučaju u kom se pojavilo i privatno obezbeđenje Kliničkog centra. Trag od te noći vodi do višemilionskog posla sa firmama za privatno obezbeđenje i pitanja ko rukovodi bezbednošću najveće zdravstvene ustanove u Srbiji


Do svog poslednjeg dana Predrag Koraksić Corax je radio i stvarao karikature koje su o društvu i državi govorile jasnije i pouzdanije nego hiljade reči. Iz dana u dan iscrtavao nam je golu i često gorku istinu razotkrivajući i ismevajući moćnike i uzurpatore vlasti. Prošle subote srce je stalo i okončalo dugu i plodonosnu životnu odiseju jednog od najznamenitijih karikaturista Balkana i jedinstvenog tribuna za slobodu i pravdu


Pred snagom zajedništva i željom za pravdom, pred radošću života koji ispliva uvek, čak i kad je okružen krvožednim lojalistima i kad se kašlje od suzavca. Reče neko ovih dana: na Slaviju se ne zove, na Slaviju se dolazi


Širok front može da okupi samo borba protiv korupcije jer ona nagriza birače vlasti i opozicije, prozapadne liberale i proruske nacionaliste, vernike i ateiste, urbane i ruralne, mlađe i starije, obrazovane i polupismene


Postavlja se već neko vreme pitanje da li je Vučićeva vladavina zapravo hipertrofija i metastaza političkog liderstva, koje su neprestano proizvodili kreatori javnog mnjenja, svih ovih godina. Da li je, zahvaljujući njemu, potreba za liderima koji će se pitati za sve – građanima postala kost u grlu od koje se ne može disati? Da li je u tom pogledu studentski pokret u pravu kada želi da preokrene ovu tradiciju, odnosno kada veruje da neliderskom politikom može promeniti Srbiju? Odnosno – da li se Vučić može srušiti bez “jakog lidera”


Građanski sukob pretpostavlja dve relativno jednake skupine građana koje u istoj zajednici žive u nepomirljivim razlikama. Građanski rat bi utoliko bio krajnji izraz uzajamne netrpeljivosti. Američki građanski rat, na primer, Španski građanski rat, ili jugoslovenski ratovi s početka devedesetih godina. Ta vrsta nepomirljivih razlika se, međutim, u Srbiji ne uočava – imamo režim bez ideja s jedne strane i građane s druge


Na globalnom nivou nekažnjivost nasilja i zločina nad novinarima iznosi čak 90 odsto... Od 1993. do avgusta 2025, to je poslednji podatak koji sam unela u knjigu, ubijeno je 1805 novinara. A kada sam pre dve nedelje ponovo otišla na sajt Uneska, videla sam da se radi o 1850 novinara… U sukobima u Gazi je od 2023. ubijeno više novinara i novinarki nego u svim ratovima koje smo imali u 20. veku, uključujući Vijetnam, sukobe u Koreji, Drugi svetski rat... A da ne govorimo o hapšenjima novinara, koja se dešavaju na dnevnom nivou


U poslu su mi najveći pokretači nepravda koju proizvodi sistem, a i pojedinci, ili vam se dogodi već samim rođenjem, kao i znatiželja, odnosno potreba da razumem svet oko sebe. A u pozadini je uverenje, proizašlo valjda iz iskustva življenja na ovim prostorima, da nam sistem nikada nije prijatelj


Srbija se, usled relativno niskih cena života, dobrog provoda, ukusne hrane i jakog interneta, plasirala u sam vrh evropskog utočišta za digitalne profesionalce. Međutim, u pozadini ove idile krije se jedan od najsofisticiranijih pravnih i ekonomskih “eksperimenata”


Kako je Veselin Milić po ko zna koji put dokazao da korupcija ubija? Zašto je to potvrdio lično Vučić? Zbog čega je MUP Srbije pao najniže u novijoj istoriji? Kakve su veze režima i mafije? I šta sa svim ovim ima Slobodan Milošević


Dok su ljudi oko mene težili sreći, meni je uvijek pojam slobode bio puno bitniji, važniji od sreće. Nije mi bilo teško podnijeti bol, ako je to bilo u ime slobode. Rađe bih bio bolno slobodan, nego bezbolno sretan. Moj angažman je dakle onaj za slobodu, što god to značilo


Verujete li anketama koje se odnose na snagu i slabost političkih aktera? Šta su u tom pravcu pokazali izbori u Mađarskoj? Da li ste čuli za bandwagon efekat i znate li o čemu je reč? Koji su istraživački, a koji neistraživački razlozi za odstupanje rezultata od realnog stanja na terenu? Kakve veze s tim imaju i metodološke “zavrzlame”? Zašto u Srbiji ne postoji tržište za utvrđivanje javnog mnjenja i koliku tu ulogu igra novac onog ko je na vlasti? Kako je došlo do krize poverenja u celu profesiju istraživača? I šta su sve posledice autoritarizma, represije i otete države


Kako sada stoje stvari, Srbija propušta istorijsku šansu: Evropska unija raspoložena je za proširenje više nego ikad, ali “mudro rukovodstvo” naše zemlje umesto EU bira put represije i korupcije


Moguće je da izbori u Srbiji ništa ne reše, već da budu usputna stanica koja će ishodovati ozbiljnim haosom na ulicama, kaže za “Vreme” Dobrica Veselinović, poslanik ZLF. Još se nada “jedinstvenom frontu”, a ako ga ne bude, onda dogovoru opozicije u zadnji tren


Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu


U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja


Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije


Kako su studenti memorandumom o Kosovu i Metohiji ućutkali „svakosatno klepetalo” Aleksandra Vučića


Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova


Vreme za čekanje je isteklo, poručuju Studenti u blokadi, preko mejlova koje su poslali građanima koji su im ostavili kontakt


Umoran narod polegao na kartone. Svađa u redu za pljeskavice. Stravični pogledi jezivih likova raspoređenih bliže Predsedništvu. Ovo su reporterke „Vremena“ zatekle u Pionirskom parku, u koji su uspele da uđu u subotu, 23. maja, tokom studentskog protesta


Advokat Ivan Ninić otkrio je da su pojedini akteri iz istrage o paralelnom carinjenju označavali ubijenog Aleksandra Nešovića kao osobu kojoj je donošen novac „u ime i za račun“ Slaviše Kokeze


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da su tvrdnje o broju učesnika na protestu na Slaviji „velika sramota i laž“, komentarišući procene Arhiv javnih skupova da je prisustvovalo između 180.000 i 190.000 ljudi


Šta studenti mogu da urade sa bazom od oko četiristo hiljada mejl-adresa koju imaju? Kako će im to olakšati organizaciju? I koliko ih košta?