Za “Vreme” iz Banjaluke
Studenti iz Srbije nemaju zakonska ograničenja da sprovode kampanju u Bosni i Hercegovini, jer stanovnici BiH sa državljanstvom Srbije mogu glasati na izborima u toj zemlji. Otuda ni “Karavan u Republici Srpskoj” nije problem – legitimno je tražiti glasove od onih državljana Srbije koji imaju pravo glasa na parlamentarnim izborima u Srbiji.
Zakonom je omogućeno da “pripadnici srpskog naroda koji nemaju prebivalište na teritoriji Srbije mogu da budu primljeni u državljanstvo, uz pismenu izjavu da Srbiju ‘smatraju svojom državom’”. Problem je što nema preciznih podataka o tome koliko građana Bosne i Hercegovine ima državljanstvo Srbije. Broj od oko 600.000 građana Republike Srpske koji “Srbiju smatraju svojom državom”, koji se pojavljivao u medijima, spada u domen naučne fantastike – ovaj entitet nema ni toliko punoljetnih građana. Otuda je i logično da tih famoznih 600.000 “prekodrinaca” neće glasati u Srbiji. Imati državljanstvo je nešto drugo, ali i tom je slučaju zvanični broj onih koji ga imaju dobrano preuveličan.
Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije, rekao je da je od 1997. godine do danas više od 590.000 građana BiH porijeklom iz Srbije dobilo državljanstvo Srbije, naglašavajući da je to bila dalekovidno strateška odluka. Iskustva sudjelovanja na izborima u Srbiji potvrdila su važnost takve strategije za ostanak na vlasti. “To je bila naša strateška odluka, kada je donet novi zakon o državljanstvu u kojem je definisano da svi oni koje su srpskog porekla mogu da dobiju državljanstvo u Srbiji bez otpusta iz državljanstva države u koje žive”, pojasnio je Dačić.
VLASNIŠTVO NAD GLASOVIMA IZ REPUBLIKE SRPSKE
Slobodne procjene govore da ima oko 15.000 glasača iz Bosne i Hercegovine. Ni za prenaglasiti ali niti za potcijeniti. Na izborima održanim krajem 2023. godine, oko 11.500 birača prijavilo se za glasanje na 19 biračkih mjesta, uključujući Sarajevo, Banjaluku, Mostar, Trebinje, Bijeljinu, Doboj, Zvornik, Bratunac, Višegrad, Rudo i druge gradove. Tada je Beograd prikupljao podatke “koliko ljudi iz Bosne i Hercegovine ima pravo glasa u Srbiji”, a potom i koliko ih je glasalo. Ovo pitanje je ostalo otvoreno do danas.
Baza Dodikovih glasača iz Republike Srpske u Srbiji daleko je najbrojnija. Savez nezavisnih socijaldemokrata je na prošlim opštim izborima osvojio preko 220.000 glasova za entitetski parlament, dok je ta brojka za parlament BiH premašila 250.000. Sam Dodik je na tim istim izborima osvojio oko 330.000 glasova.
Sljedeći u nizu kontroverznih problema jeste taj što “migracije” glasača pokazuju kako je moguće u isto vrijeme živjeti i boraviti na dva mjesta – imati i prebivalište i boravište. Tek kada nemate broj ulice niti stana u kojem stanujete, sa još desetinom drugih, izborno pravo je zagarantovano u Srbiji. Regrutaciju za nova prebivališta, odnosno boravišta, obavljaju državne kompanije iz Srbije, što podrazumijeva da se većina ovih glasova knjiži vladajućima.
Vlasništvo nad glasovima iz Republike Srpske, institucionalnu podršku, kao i podršku opozicije, uz časne izuzetke Nebojšu Vukanovića i Milana Miličevića, posjedovala je ekskluzivno politika Aleksandra Vučića. Miličević je ubrzo nakon objavljivanja podrške studentima u Srbiji na društvenim mrežama izgubio fotelju predsjednika Srpske demokratske stranke.
MEŠANJE U IZBORE JE DOZVOLJENO DOKLE GOD SNS DOBIJA
Stvoren je mit o monolitnoj podršci vlastima iz Srbije, koji je teško srušiti. Istina, studenti imaju podršku, ali je ona u uskom krugu ljudi koji izgledno neće glasati na predstojećim parlamentarnim izborima u susjednoj državi. Bili su gotovo nevidljivi u medijskom i javnom prostoru entiteta. Tako je njihova kampanja u Republici Srpskoj dočekana na nož i odmah su aktivirane fantomske patriotske organizacije, koje vode računa o ćudoređu srpskog bića. Prije nego su ovdašnji mediji uopšte objavili informaciju o dolasku studenata iz Srbije, Informativna služba Udruženja veterana “Garda Panteri” je, saopštenjem što na ekavici, što na ijekavici, uz gramatičke i pravopisne greške, izrazila “ogorčenost pojavljivanjem studenata blokadera u Republici Srpskoj, da bi promovisali kako ruše i blokiraju Srbiju”.
“To su oni studenti koji su najružnije pisali o smrti Generala Mladića koji su studente iz Republike Srpske koji studiraju u Srbiji a nisu hteli da ruše Srbiju teško maltretirali”. Iz udruženja su pozvali “bratska udruženja patriotski orijentisanu omladinu da zabrane ove događaje u Republici Srpskoj jer oni koji ruše Srbiju nisu dobro došli u Republiku Srpsku”.
Ovdje, sem “blokadera”, nisu dobrodošli ni oni koji drugačije misle. Slobodoumni i svoji, oni koji je mainstream politika označila kao “neprijatelje”. Aktuelnoj vlasti u Srbiji dopušteno je da se miješa u izbore u Bosni i Hercegovini i da dobija podršku iz Republike Srpske, dok se kampanja studenata stavlja u obrazac da “blokaderi ruše našu Srbiju”. Entitetske vlasti su prećutale studentski karavan u Republici Srpskoj, policija je bila na “visini zadatka”, privodila je i pisala prekršajne naloge, doduše nikome ko je studente verbalno i fizički napao. Podsjećanja radi, pripadnici banjalučke grupe “Pravda za Davida” i danas, osam godina kasnije, gotovo svakodnevno pohađaju sudnice i bitku vode sa stotinama prekršajnih naloga koje im je ispisala revnosna policija Republike Srpske. Takođe podsjećanja radi, koalicija sa praćenje izbora “Pod lupom” je 2022. godine otkrila da je čak 40 odsto građana BiH bilo predmetom nekog oblika nezakonitih pritisaka na birače. Sada se taj pritisak očigledno proširuje i na glasanje na izborima u susjednim državama i to paralelno sa zloupotrebom podataka građana BiH.
Studentska lista ima pravo da kandiduje svoje posmatrače za praćenje izbora u BIH, dakle u ambasadi Srbije, konzulatima, Mtelu – državnoj kompaniji Srbije, dakle, gde god se izbori održavaju. Oni moraju imati akreditaciju Republičke izborne komisije Srbije.
Iako imaju različite društvene i političke kontekste, modeli ponašanja vlasti u Srbiji i u Republici Srpskoj zapravo su identični. Postoji uzajamna podrška u jačanju nacionalnih identiteta i podupiranju izbornog inženjeringa, organizovane “migracije” glasača, kloniranja istih kroz istovremeno prebivalište i boravište, dugogodišnjeg utvrđivanja onih koji imaju pravo glasa.
Sumnja da se priprema neka slična operacija izbornog inženjeringa, odnosno oganizovanje takozvanih “glasačkih falangi”, grupa birača koje političke strukture organizovano prikupljaju, evidentiraju, usmjeravaju i, prema potrebi, dovode na određena biračka mjesta radi ostvarivanja unaprijed planiranog izbornog rezultata u više zemalja ostaje. Mentalna “blokada” političkog osvješćivanja, stvarana dugogodišnjom indoktrinacijom, potrajat će, barem u Republici Srpskoj, duže nego što je to slučaj u Srbiji. Paučinu sa očiju obožavalaca likova i djela nacionalnih vođa skidat će i naredne generacije.
Vreme izbora! A neko mora da Vas izveštava nezavisno. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!