img
Loader

Jelena Jorgačević

U nedeljniku "Vreme" je od 2008. godine, kao novinarka, a od 2023. godine kao pomoćnica glavnog urednika. Završila je osnovne studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, master studije Teorije kulture na istom fakultetu, master studije Religiologije na Univerzitetu u Erfurtu (Nemačka), a sada je doktorantkinja na Univerzitetu Regensburg (takođe Nemačka). Dobitnica je više novinarskih nagrada. Autorka je nekoliko knjiga, kao i više naučnih članaka u stranim časopisima i zbornicima. Potpredsednica je Međunarodnog udruženja novinara koji se bave religijom (IARJ).

Intervju: Veroljub Sarić (90), demonstrant

Ko izdrži, taj je pobedio

“Ja sam na protestima od kada sam u Beogradu. Bio sam i 1968, kada smo iz Novog Beograda išli prema gradu. Ti studenti su tad bili kao ja, bili smo ista generacija manje-više. Posle sam 1996. i 1997, od 88 dana, samo dva dana izostao. Pa onda u Kolarčevoj, kordon protiv kordona, sada sam stalno sa ovim studentima...”

Srpski režim i geopolitički vetrovi

Quo vadis, Aleksandre

Ide li Srbija ovih nedelja ka Zapadu ili Istoku? Šta režim želi, a šta mu se dešava? Kako Brisel gleda na Beograd? Šta znači pohvala Marte Kos novim izbornim zakonima? Da li je to najava odmrzavanja sredstava ili sa tim nema veze? Ako nema, hoće li onda Peking uskočiti sa još jednim, pa još jednim kreditom? Šta donosi Mercova inicijativa za Srbiju, a šta novi dokument Stejt departmenta? Može li se uopšte balansirati između Pekinga i Vašingtona

Intervju: Aleksandra Krstić

Biće jako teško osloboditi medije

Na globalnom nivou nekažnjivost nasilja i zločina nad novinarima iznosi čak 90 odsto... Od 1993. do avgusta 2025, to je poslednji podatak koji sam unela u knjigu, ubijeno je 1805 novinara. A kada sam pre dve nedelje ponovo otišla na sajt Uneska, videla sam da se radi o 1850 novinara… U sukobima u Gazi je od 2023. ubijeno više novinara i novinarki nego u svim ratovima koje smo imali u 20. veku, uključujući Vijetnam, sukobe u Koreji, Drugi svetski rat... A da ne govorimo o hapšenjima novinara, koja se dešavaju na dnevnom nivou

Intervju: Valur Ingimundarson, profesor savremene istorije na Univerzitetu Islanda

Kosovo je daleko od završene priče

“Pokušavajući da ublaže krizu, Danci i Amerikanci su, uz učešće Grenlanđana, ušli u pregovore. Danci su izjavili da je suverenitet Kraljevine Danske crvena linija, ali da su spremni da razmotre pojačano vojno prisustvo SAD na Grenlandu”

Vujošević

Dule Vujošević (1959 – 2026)

Trener mladih duša

Nije Dule morao da sebe zove hrišćaninom da bi bio so zemlje, borac protiv svih bljutavosti i mlakosti. Nije morao da veruje u Boga jer, uverena sam, Bog je verovao u Duleta. Putuj, Generale, procvetali su cvetovi. I tek će

Izbori u Mađarskoj

Može li se pobediti izborna autokratija

Da li je moguć poraz Viktora Orbana i, ako se desi, hoće li ga on prihvatiti? Šta mađarski premijer nudi biračima, a šta oni traže? Zašto je prema anktama u prednosti njegov rival njegov Piter Mađar? Zbog čega je pod Fidesom procvetala sistemska korupcija, a razorene vladavina prava i autonimija univerziteta? Na koji način su ova stranka i njen lider na izborima radili sveo ono šta u Srbiji radi SNS, izuzev premlaćivanja građana? I kakve veze sa svime ovim ima predsednik Srbije

Intervju: Erik Beket Viver

Šta će biti posle Orbana

Erik Beket Viver smatra da, ako opozicija pobedi, prvo što će uslediti biće veliki prelet: “Hiljade i hiljade njih će menjati stranu, tvrditi da nikad nisu bili za Fides.” Zatim očekuje da mnogo ljudi na nižim pozicijama počne da govori šta se zaista dešavalo. “Svašta će isplivati, ne bih se iznenadio ni da se pojave informacije o političkim ubistvima.” A Ako Orban ipak pobedi? “Osveta, osveta, osveta. Odlazak iz EU. I zatim, poslednji privid vladavine prava biće odbačen”

Beograd, Priština, Brisel

Svaki poraz nazvaćemo pobedom

Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića

"Svadba" i hrvatsko društvo danas

Ima li razloga za smeh

Da li film Svadba, sa stotinama hiljada gledalaca, predstavlja samo veoma uspešnu formulu za zabavljanje širokih masa ili taj fenomen krije u sebi nešto drugo? Kako je moguće da je skoro svaki četvrti građanin Hrvatske otišao u bioskop da pogleda ostvarenje o braku Srbina i Hrvatice, a da su stotine hiljada prisustvovale Tompsonovim koncertima? Kako mladići, obučeni u crno, marširaju Splitom i zabranjuju folklorni nastup grupe iz Novog Sada, dok se istovremeno srpska folk muzika sluša na žurkama diljem Hrvatske? Da li ti ljudi žive u različitim svetovima, svojim informacionim i kulturnim mehurima ili se sve to prepliće

Intervju: Arhiepiskop UPC Silvester Stojčev

Ne smemo dozvoliti samoizolaciju

“Kako bismo u budućnosti pronašli održiv oblik postojanja pravoslavlja u Ukrajini, neophodno je započeti smirenu i otvorenu raspravu o ovom pitanju sa drugim pomesnim Crkvama. Što duže svi zajedno odbijamo takav razgovor, to će rešavanje ovog problema u budućnosti biti složenije”

Otpuštena sekretarka Medicinskog fakulteta

Intervju: Marija Radovanović

Ako se pobunimo svi, zaštitićemo sebe

“Dobila sam informaciju od prosvetne inspektorke koja je zbog svih pritisaka koje je trpela dala otkaz da je ministar prosvete naložio da se moj imejl odmah obriše, budući da sam prijave poslala elektronskim putem i poštom, a da se ono što je stiglo poštom, odnosno preko pisarnice, stavi u fioku i da po tome ne sme da se postupa. Tako da od septembra po pitanju mojih prijava nije ništa urađeno iako su bili zakonski obavezni. Nakon toga sam dobila upozorenje pred otkaz”

Čovek, tehnologija i promene koje živimo

Hoćemo li zaboraviti da mislimo

Da li bi žrtava u švajcarskom baru bilo manje da prisutni, umesto da beže, nisu snimali požar? Da li bi, u nekim drugim situacijama, posledice stradanja bile manje da očevici nisu posezali za telefonima umesto da priteknu u pomoć? Da li strah od egzistencijalne opasnosti može biti potisnut željom da budemo viđeni, a da naš sadržaj bude popularan? Kakve dugoročne posledice tehnološke promene i život na društvenim mrežama mogu imati ne samo po pojedinca već i po društvo u celini

Intervju: Anja Šifrin, predavačica na Univerzitetu Kolumbija

Suočavamo se sa fašizmom

“Bilo je mnogo rasprava u ‘Njujork tajmsu’ kada je Tramp prvi put izabran da li treba da ga nazivamo lažovom. Ja mislim – da, treba. I tu se ne radi o aktivizmu, već o činjenicama. Iskreno, u SAD mene mnogo više brine kapitulacija… Pogledajte šta radi ‘Vašington post’. Dali su novac Trampu za renoviranje balske sale, a zatim objavili uvodnik o tome kako je divno što imamo novu balsku salu ne pominjući da su je zapravo oni platili. Za mene je to pravi problem”

Politički život i smrt u Srbiji

Kada će izbori, ali stvarno

Šta se režim nada da će dobiti čekanjem? Jesu li te nade opravdane? Šta pobunjeno društvo – studenti, građani, opozicione partije – može da učini da natera Vučića da što pre raspiše vanredne parlamentarne izbore? Koje su lekcije iz Mionice, Negotina i Sečnja? Da li išta više znamo

Intervju: Jelena Kleut

Sve bih opet isto uradila

“Postoji i to očekivanje – radio si najbolje što umeš, u skladu sa pravilima i dosadašnjom praksom. Veruješ da te to štiti, a zapravo te ne štiti. Znam da i danas ima kolega koji misle: ‘Sama je tražila, što je morala toliko da govori; dok god sam ja ovde, ušuškan i ne pravim veliku buku, meni tako nešto ne može da se desi.’... Cilj im je svakako osveta, za početak. Zatim hoće da pokažu da mogu. A onda i da to bude poruka za sve druge koji dižu glas na različitim stranama. Od odgovora akademske zajednice zavisiće u kojoj meri ćemo pristati na to, da li ćemo i koliko snage imati da kažemo: ‘Ovo nije slučaj samo jedne profesorke, nego se radi o principu’”

Intervju: Gojko Božović

Pobunjeno društvo je većinska Srbija

“Mi sada nemamo politički život u Srbiji i moramo da ga obnovimo, da obnovimo elementarnu demokratiju i platforme kritičkog mišljenja. Ako budemo insistirali na ideološkim ekskluzivnostima, tu promenu nećemo izvojevati, jer da smo mogli, to bi se već dogodilo. Dakle, sad imamo jednog snažnog aktera, i tog aktera treba podržati, jer u referendumskoj atmosferi na potencijalnim izborima Vučić gubi”

Na licu mesta: Eparhija raško-prizrenska

Čuvari crkava i groblja

“Ja sam sveštenik Dragan Radovanović, sa parohije u Peći pri hramu Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Dolazim sa severa KiM, sela Banje kod Zubinog Potoka. Ovde živim sa suprugom i sa dvoje maloletne dece”, predstavlja se otac Dragan. Danas su on i njegova porodica jedini Srbi u Peći

Režim i pobunjeno društvo

Dostojanstvo, najskuplja srpska reč

Što je režim više pokušavao da osujeti komemorativni skup u Novom Sadu, to je snažnije mahao rukama u sopstvenom živom blatu. Naspram toga, stajala je snaga zajedništva i dostojanstva, solidarnosti i bola

Intervju: Stefan Simić, Pokret slobodnih građana

Jedina vizija SNS za Beograd je korupcija

“Prvi potez posle smene vlasti mora biti da se podvuče crta, da se tačno kaže koliko se duguje, koliko je fiktivno ljudi bilo zaposleno, koliko je službenih vozila korišćeno, koliki su minusi gradski preduzeća, ko su podizvođači…”, kaže Stefan Simić navodeći da je ozbiljan problem Grada danas – netransparentnost. “Imamo projekte poput ‘Obezbeđenje Beograda’ … Od dobre ideje nastane sumnja jer je sve netransparentno – ko su ljudi koji su zaposleni, koje su njihove kvalifikacije, kako funkcioniše sistem nadzora, gde se skladište snimci, da li postoji prostor za zloupotrebu? Ništa od toga ne znamo iako svakodnevno postavljamo pitanja”

Intervju: Vesna Goldsvorti, književnica

Opet taj “divlji Balkan”

“Trenutno se rusofobija, za koju postoje dobri razlozi, koristi i kao sredstvo da se skrene pažnja s britanskih problema. Uključujući problem Palestine i Izraela, zato što je to tamo stvarni dinamit. A Balkan tu dođe poput neke razonode: ode, vrati se, kako u popularnim pričama, tako i u tim podgrevanjima ideje o ponovnom sukobu, što, racionalno gledano, zaista nije lako zamisliti”

Intervju: Andreas Šider

Srbija je napustila evropski put

“Zemlje koje vodi Evropska narodna partija često zažmure kada je reč o njihovom partijskom prijatelju Vučiću. Pored toga, Evropska unija ima ekonomske interese u Srbiji, koje mnogi evropski lideri ne žele da ugroze”, kaže Andreas Šider, dodajući da nije optimističan da će ta briselska zavesa ćutanja o autokratizaciji Srbije uskoro pasti

', title: 'Ko izdrži, taj je pobedio', pubdate: '2026-06-03 23:10:31', authors: authors, sections: "Vreme", tags: "Pravni fakultet,Gaženje,Protest na Slaviji,Veroljub Sarić", access_level: access_level, article_type: "news", reader_type: reader_type }; (function (d, s) { var sf = d.createElement(s); sf.type = 'text/javascript'; sf.async = true; sf.src = (('https:' == d.location.protocol) ? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com' : 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js'; var t = d.getElementsByTagName(s)[0]; t.parentNode.insertBefore(sf, t); })(document, 'script'); dataLayer.push({ 'event': 'Pageview', 'pagePath': url, 'pageTitle': 'Ko izdrži, taj je pobedio', 'pageContent': 'Bio je četvrtak, 14. maj. Veroljub Sarić, koji je brojao sitno do svog 90. rođendana i protesta “Slavija, ti i ja” – ta dva događaja poklopila su se u istom danu – našao se, po običaju, u 11.52 na raskrsnici ispred Pravnog fakulteta. Odatle je došao sa Voždovca, gde živi. Šesnaest minuta tišine prekinuo je vozač automobila koji je uleteo među okupljene. Dok su se ljudi sklanjali, vozač je ubacio u rikverc i udario Veroljuba. Rezultat – teška povreda kuka, odnosno prelom gornjeg okrajka butne kosti. Narednih dana Sarić je bio operisan i ugrađen mu je veštački kuk, ali je ipak devedeseti rođendan proslavio na Slaviji 23. maja, sa tortom koju su mu doneli studenti. Osim što je Veroljub dokazao snagu duha i tela, po ko zna koji put se u poslednjih godinu i po videlo da solidarnost u Srbiji i te kako živi. Naime, u danu kad se saznalo da će biti operisan, fizioterapeut Lazar Pavlović je bio svestan da će Sariću biti potrebna pomoć i ponudio je da bez nadoknade radi sa njim kako bi se što pre oporavio nakon operacije i povrede. To se i dogodilo. A patronažna sestra Milena Radović, videvši Lazarev post na društvenim mrežama, pridružila se – previjala je Sarića svaki drugi dan do skidanja konaca. Sa Veroljubom Sarićem razgovaramo na klupi pod lipom ispred klinike gde čeka lekarski pregled. Unutra je nezamisliva gužva: guraju se ljudi sa štakama, u kolicima i gipsu... Zato smo izašli na svež vazduh. Nekoliko puta sam ga pitala da li ga sve to iscrpljuje. Smeška se i odmahuje glavom: “Ma što bih se umorio?” Pričamo o svemu pomalo, o tome zašto ne propušta proteste, kakva je Srbija danas i kakva bi trebalo da bude. “NIKAD NIŠTA TAJ NIJE RADIO” Rođen je 23. maja 1936. u selu Tulari kod Uba. Njegovi su bili seljaci. Nakon što je odslužio vojsku, došao je u Beograd i zaposlio se kao fizički radnik. “Imao sam tada četiri razreda osnovne škole”, kaže. Dok je radio, doškolovavao se. Na kraju je postao viši elektromehaničar – radio je u fabrici transformatora u Ripnju. Zadovoljan je onim što mu je život namenio i šta je on od života napravio. “Ali čini mi se, kada bih sada počeo sve ispočetka, tek bih sad znao šta bih radio i kako.” Ono što, po svemu sudeći, nikada ne bi promenio jeste na hiljade koraka ostavljenih na bezbrojnim protestnim šetnjama. “Ja sam na protestima od kada sam u Beogradu. Bio sam i 1968, kada smo iz Novog Beograda išli prema gradu. Ti studenti su tad bili kao ja, manje-više ista generacija. Posle sam 1996/1997. od 88 dana koliko su protesti trajali, samo dva dana izostao. Pa onda u Kolarčevoj, kordon protiv kordona, sada sam stalno sa ovim studentima...” Da li je naporno? Nije, odgovara pre nego što sam stigla da završim pitanje. Dodaje da je skoro uvek bio protiv političara na vlasti. “Dobro sam zapamtio kada je došao Tito, imao sam 12–13 godina. Dedi je uzeo zemlju. A Vučić mi je uzeo penziju. Sto puta je gori nego Tito.” O Vučiću je pričao kratko: “Dobro ga poznajem, nikad ništa taj nije radio...” Kasnije tokom razgovora, Veroljub je dodao: “Znaš, nisu sad na vlasti ni Vučić ni Dačić, nego Milošević i Šešelj. Oni vladaju. A ova dvojica samo prenose njihove ideje. Pioni obični.” ČEKAJUĆI PAMETNE LJUDE Dobar broj penzionera, za razliku od njega, podržava aktuelnu vlast. Pitam ga zašto misli da je tako. “Naš narod je poslušan. Svi mi glave imamo – i životinje i ljudi. Ali sve zavisi od toga kakav ti je mozak. Ili znaš da razmišljaš ili ne znaš, pa onda slušaš druge”, objašnjava. “A ima tu još nečeg – više se veruje laži nego istini.” Ipak, optimista je. “Studenti su mnogo uradili. A na vlast će doći profesori, lekari... Pratio sam ja i one iz ‘Proglasa’. Svi oni imaju svoju struku u kojoj su dobri i na koju mogu da se vrate, to je važno. Ali da će im biti lako – neće. Ko god da dođe posle Vučića, biće mu teško, a i svima nama. Srbija je prodata zemlja, u velikoj smo krizi. Jedino možemo da se izvučemo ako ti pametni ljudi pomognu i ako se poništi ovo Vučićevo.” Kada Veroljub kaže “ovo Vučićevo”, misli na ugovore koji su sklopljeni za vreme aktuelne vlasti a bili su na štetu države, na loše zakone, na nameštenja na funkcije onih ljudi koji tu nisu zaslužili da budu. Zatim nabraja čemu se nada. Za početak – da sudovi rade. “Dok nisu došli na vlast, oni (SNS) su govorili su o milionerima i kako će se obračunati sa njima. A sada su ti milioneri u odnosu na njih – sirotinja.” Nastavlja o tome kako nijedna vlast nije dobra, samo su neke ipak gore. O političarima misli veoma loše, ali svestan je da nisu svi baš isti: “Nisu ni svi prsti na ruci isti, a kamoli ljudi...” Koga onda on ceni? “Đinđić je bio pametan. Ja sam bio član Demokratske stranke. I nije mi se odmah dopao, ali kada sam video kako radi... I dan-danas uvek nosim njegovu fotografiju na proteste.” O ZABLUĐENIMA I TIŠINI Upravo na protestu udario ga je automobil. Oporavak i dalje traje. Kada sam to pomenula, odmah je istakao da nije udaren samo on, već da su udarili i studente. To je kazao i 21. maja iz bolničke sobe, a preneli su mediji: “Dosta su gazili decu, bolje neka gaze nas matore – kad već mora tako. Koliko je samo studenata nastradalo, koliko su ih hvatali, šta im sve nisu radili.” Pitala sam ga i šta misli da je u glavi nekoga ko tako nešto učini – nastavi da ide kolima umesto da stane, i onda povredi drugog čoveka. “To su ljudi koji imaju koristi”, odgovara. Ali ne mislim da su plaćeni. Nego su ti i oni koji imaju glavu, ali ne i mozak. Ti su ljudi zabluđeni. Nije to ni čudo. Vučić kaže da je svako ko je protiv njega izdajnik, ustaša! Ej, studentima, toj deci kaže da su ustaše!” Na zapažanje da ne izgleda ljutito dok o tome pričamo, Veroljub kaže: “Ma nema šta da se ljutim. Ako voziš kola, a ja sam ih vozio 40 godina, kad vidiš nekog ispred sebe – ti staneš. Ali ići i gaziti... Nema to smisla. Zvao me je njegov otac, kaže kako nije to on hteo. Ali ako si normalan čovek, ako nešto poštuješ, u nešto veruješ, kad povorka prolazi – ti staneš.” Ipak, Veroljub smatra da je, koliko god da je povređen i oštećen, iz toga što se dogodilo ipak je dobio nešto na drugi način. Objašnjava da je on popularan čovek, da su mu studenti svaki dan dolazili u posetu i nudili pomoć. Imao je u bolnici još jednog, neočekivanog posetioca. Bio je četvrtak uveče, ležao je u bolovima i spavao. “Kasnije mi cimer kaže: ‘Znaš ko ti je bio tu?’ Ko? ‘Bio ministar Lončar.’ Shvatio sam ja, nije on došao zbog mene, nego zbog studenata što su bili ispred bolnice sa parolama ’Veroljube, studenti su uz tebe’”, priča Veroljub i smeje se. Da li bi nešto rekao ministru Lončaru da ga je zatekao budnog? “Ne bih mu ništa rekao.” ŠTA ĆE BITI SUTRA Kaže da ne namerava da se primiri i da će ići i dalje na proteste. Ne plaši se. “Nikad nisam imao problema sa policijom. Ja se lepo pripremim, idem i, kako kažu, to je slobodna zona.” Opozicijom je, s druge strane, duboko razočaran. Smatra da je trebalo da izađu iz Skupštine i da su morali biti aktivniji. Konačno, uveren je da od izbora ove godine nema ništa. Prognozira da će sledeće godine Vučić raspisati predsedničke izbore, a nakon toga sledi – njegov pad. Koji bi bio njegov savet studentima i uopšte pobunjenom društvu? “Upornost. Samo upornost. Ko izdrži, taj je pobedio.”
Recepti za život
O VITALNOSTI: “Mnogo šetam, sedenje i ležanje je ubistvo. I velika hrana je ubistvo. Kad god odem negde na slavu, jedem taman toliko da posle sat vremena mogu pojesti još toliko. A neko se nakljuka, to mu ne valja. Ja to znam iz sela, dođe jesen, krene kukuruz, ono svinjče zatvore, hrane ga i hrane dva meseca, pa padne na noge – kolji, imaš meso. I čoveka ubija hrana.” O PUTOVANJIMA: “Volim da putujem. Bio sam i u Peruu mesec dana, tamo mi je živela sestra od tetke. U Grčkoj i Turskoj sam bio na moru. Do tamo autobusom ideš dva dana, ali meni je to bilo interesantno. Volim da vidim. Što više prolaziš i gledaš, više i vrediš.” O DRUŠTVU: “S kim si, onakav si. Ako se družiš sa dobrim, bićeš dobar. Ako se družiš s pijancima, i ti ćeš početi da piješ. A što se više družiš sa dobrima, stičeš i kulturu. Ne stiče se kultura samo kroz nauku. Imaš ljude od velike nauke, a kulturniji je onaj iz sela što nema školu.” Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
', 'pageDate': '2026-06-03 23:10:31', 'pageAuthor': authors, 'visitorType': visitor_type, }); console.log(post_id); console.log('Pushed'); });