

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




“Zemlje koje vodi Evropska narodna partija često zažmure kada je reč o njihovom partijskom prijatelju Vučiću. Pored toga, Evropska unija ima ekonomske interese u Srbiji, koje mnogi evropski lideri ne žele da ugroze”, kaže Andreas Šider, dodajući da nije optimističan da će ta briselska zavesa ćutanja o autokratizaciji Srbije uskoro pasti
Andreas Šider, šef delegacije Socijaldemokratske partije Austrije u Evropskom parlamentu i član Odbora za spoljne poslove, upućen je u zbivanja u regionu. Bio je posmatrač na izborima u Srbiji, a takođe, nemali broj puta kritikovao je nasilje režima u Beogradu nad građanima, kao i odsustvo reakcije Evropske unije.


Za “Vreme”, Šider se, između ostalog, osvrće na ovdašnju političku krizu, na to kako bi EU trebalo da se ponaša prema Beogradu, kao i na trenutni međunarodni položaj Srbije. Intervju je vođen putem elektronske pošte.
“VREME”: Kako biste opisali prethodnih skoro deset meseci u Srbiji nekome u Evropi ko ne prati situaciju – koji su glavni uzroci i posledice političke krize?
ANDREAS ŠIDER: Već sam govorio o tome. Eskalacija nasilja u Srbiji poslednjih nedelja je bez presedana. Napadi na opozicione političare i demonstrante šokantni su i moraju biti najoštrije osuđeni. Režim u Srbiji je i ranije posezao za nesrazmernom policijskom silom. Međutim, Vučić, koji je sada pod pritiskom zbog protesta, podiže to nasilje na novi nivo. On kleveta demonstrante, nazivajući ih kriminalcima i otvoreno preti sopstvenim građanima.
Kako vidite moguće rešenje ove krize?
Jednostavno je – građani već dugo žele promenu vlasti, ali se vladajuća struktura tome opire silom.
Šta događaji u Srbiji govore o stabilokratiji, odnosno njenom “drugom licu”? Mogu li se iz njih izvući univerzalnije pouke?
Status kandidata za članstvo u EU ne znači automatski i demokratizaciju same zemlje. Evropska unija mora da bude stroža i doslednija u procesu pristupanja: ako neka zemlja napreduje, moramo ispuniti svoja obećanja i ne možemo je zauvek držati u čekaonici. Ali ako neka zemlja ide u pogrešnom pravcu i krši osnovne principe EU, moramo zamrznuti finansijsku podršku.
Bili ste posmatrač na izborima u Srbiji. Mislite li da su pošteni izbori uopšte mogući i pod kojim uslovima?
Spisak nepravilnosti na prethodnim izborima bio je dug: fantomski birači, kupovina glasova, pristrasno medijsko izveštavanje. Da bi izbori bili zaista demokratski, takve stvari ne smeju da se ponove. U sadašnjem okruženju teško je garantovati uslove za slobodne i fer izbore.
Proevropski orijentisani građani Srbije, kao i mnogi studenti koji Evropu doživljavaju kao “svoju”, razočarani su reakcijom Brisela na ovdašnja kršenja ljudskih prava i druge manjkavosti sistema. Kako objašnjavate tu, kako ste je nazvali, “zavesu ćutanja”?
Srbija je blizak partner mnogim evropskim zemljama, pa i Austriji u vreme bivšeg kancelara Kurca. Posebno zemlje koje vodi Evropska narodna partija (EVP) često zažmure kada je reč o njihovom partijskom prijatelju Vučiću. Pored toga, Evropska unija ima ekonomske interese u Srbiji, koje mnogi evropski lideri ne žele da ugroze.
Mislite li da će ta zavesa ćutanja uskoro pasti?
Nadam se, ali nisam previše optimističan.
Kako vidite trenutnu međunarodnu poziciju Srbije? Gde Srbija zapravo stoji, bez obzira na zvanično proklamovane puteve?
Srbija pokušava da igra na dve strane – da ima koristi od pretpristupne podrške EU, ali i od ekonomskih odnosa sa Unijom. Međutim, Srbija je napustila evropski put ne samo kroz način na koji tretira svoje građane, već i zbog bliskosti s Putinom i odbijanja da se uskladi sa sankcijama EU protiv Rusije.
Sredinom avgusta austrijski kancelar Kristijan Štoker bio je u zvaničnoj poseti Beogradu. Neki mediji su izveštavali da je Vučiću doneo neprijatne poruke, dok su provladini sve prikazivali idilično. Kakva je, prema vašem saznanju, bila atmosfera posete i koje su bile glavne poruke?
Ne znam detalje posete, ali austrijski mediji su je predstavili i kao skladnu i kao kritičnu zbog brutalnih napada. Kancelar Štoker je pozvao na reforme i rekao da Srbija pripada evropskoj porodici. Kao što sam već naveo, konzervativna Austrijska narodna partija ima istorijski bliske odnose sa Vučićem.
Srpska zajednica u Beču broji oko 200000 ljudi. Kako izgleda njihov život tamo, koliko su integrisani i koliko ste u kontaktu s njima?
Srpska dijaspora u Beču i Austriji visoko je cenjen deo našeg društva. Zbog geografske blizine, prirodno je da postoji velika dijaspora iz celog regiona. U stalnom sam kontaktu sa tim ljudima, što je ključno da bih razumeo njihove brige.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve