img
Loader

Ivan Milenković

Ivan Milenković (1965), filozof po obrazovanju, prevodilac po vokaciji, kritičar po temperamentu. Bavi se političkom i savremenom francuskom filozofijom. Objavio tri knjige, više od 40 naučnih radova i preveo desetak knjiga s francuskog jezika. Član NIN-ovog žirija od 2018. do 2021. Za Vreme piše četvrt veka.

Nešto poput reportaže

U potrazi za zajednicom

Razorena je zajednica koja počiva na zakonima i bačena grabljivcima. Zbog toga ljudi pokušavaju da pronađu minimum zajedničke supstancije, najmanji zajednički sadržalac koji bi ih uverio da nisu sami. Otud redovi pred čudotvornom tkaninom

Intervju: Ivan Čolović

Let Vučića i Porfirija na Bogorodičinom čudesnom pojasu

Ako ima nekih pojedinaca koje će Crkva oplakati, to su samo oni čije stradanje je simbol svenarodnog srpskog stradanja od spoljašnjih neprijatelja. Stradanje pojedinaca od ruke vlasti, pa tako i stradanje devojke koju su pretukli policajci, nije podstaklo Crkvu da stane na njenu stranu. Ostaje utisak, bar kod mene, da je u ovom slučaju milostivo srce Crkve bilo na strani policajca, jer on se jadan bori protiv velike pošasti koja je – kako ponavljaju patrijarh i drugi episkopi SPC – u Srbiju stigla sa neprijateljskog Zapada, on se bori protiv “obojene revolucije”

Društvo

Srbija nije podeljeno društvo

Građanski sukob pretpostavlja dve relativno jednake skupine građana koje u istoj zajednici žive u nepomirljivim razlikama. Građanski rat bi utoliko bio krajnji izraz uzajamne netrpeljivosti. Američki građanski rat, na primer, Španski građanski rat, ili jugoslovenski ratovi s početka devedesetih godina. Ta vrsta nepomirljivih razlika se, međutim, u Srbiji ne uočava – imamo režim bez ideja s jedne strane i građane s druge

Intervju: Bojan Zulfikarpašić, džez pijanista

Vratiti muzici dug

Puštam da me vibracije momenta i instrument ponesu i odvedu negde. Imam i sigurnosne baze u koje mogu da se vratim, u slučaju da previše posumnjam u ono kuda sam krenuo. To može da bude lista kompozicija, ako se radi o konceptu, međutim, vrlo često je ne poštujem. I kada se odvažim da potpuno odem negde gde ne treba, tad sam u stvari najsrećniji i najzadovoljniji sobom

Intervju: Željko Maksimović, glumac

Nezavisna scena je žilavija nego što se čini

Čini mi se da se u problematičnim istorijskim periodima kultura oduvek, generalno, tretirala kao nužno zlo, ili eventualno propagandni alat. Ako akteri sa institucionalne scene učestvuju na nezavisnoj, to polako dovodi do određene vrste monopolizacije tržišta. Zapravo, to je stvarna monopolizacija, jer imamo iste ljude svugde

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi

Kada pričamo o formalnim vezama opozicije, tu se govori o dogovorima lidera, pozicioniranju u javnosti, raspravi u medijima. Suština promene je u masovnom uključivanju građana. Ako je ovo cilj povezivanja, onda je to nešto što je suštinski važno kako bi se zajedno pokrilo 16.000 kontrolora na izborima i obavila uspešna terenska kampanja. Kada imate stranku-kartel koja je okupirala sistem i protiv koje se borite, jedini način da pobedite jeste stvaranje masovnog fronta i pokreta. Prosto medijsko povezivanje i pozicioniranje opozicionih lidera i javni sastanci nisu ključ za takvu promenu

Manos Cangaris, predsednik Berlinske akademije umetnosti, kompozitor, pesnik i bubnjar

Vitamini budućnosti

Ako, recimo, odlučim da napišem glupu, malu, hermetičnu pesmu koju niko ne razume, ona je nužna i morala je da bude napisana. Ta pesma neće ubiti nikoga. Ona je suprotnost onome što se događa u svetu. Ali umetnici su, kao pripadnici ljudskih društava, odgovorni kao i svi drugi. Svako mora da ima odnos kako prema konkretnoj političkoj situaciji, tako i prema temeljnoj političkoj situaciji, ali taj odnos ne sme da bude zatvor za umetnika

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Istorija srpskog višestranačkog sistema daje vrlo jasne smernice kako se igrač na političkoj sceni mora postaviti da bi bio delotvoran: bio levičar ili liberal, on ne sme da zanemari desne sentimente, koji su 36 godina ako ne dominantni, a ono makar jednako živi kao i oni drugi

Političko organizovanje

Ljudi koji prave razliku

Talas dobronamernih posmatrača i kontrolora izbora nije nastao niotkuda, već se uzdigao posle potresa koji je izazvala studentska pobuna. Kako su studenti podsetili na to šta znači aktivnost, šta znači biti građanin i boriti se za sebe ali i za druge u javnom prostoru

Intervju: Eva Kamerer, filozof

Poreklo raka

Organizam se više ne posmatra na uobičajen način, već kao društvo ćelija koje su tokom duge organske evolucije uspostavile stabilnu saradnju. Dakle, posmatran u evolucionoj perspektivi, rak se pojavljuje kao suparnik kojeg možda ne možemo da eliminišemo, budući da je on ostatak prirodne istorije u kojoj smo nastali. Zato je verovatno bolje da ga prihvatimo kao legitimnog dvojnika sa kojim valja živeti. Nastojanja u savremenoj medicini da se ova bolest drži pod kontrolom kao i neke druge hronične bolesti upravo idu u tom pravcu

Kula

Komentar

I šta sad?

Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?

Intervju: Nikola Šuica, istoričar umetnosti i kustos

Postojanje kao naprslina

“U postavci pronalazimo ono što nudi i sam Beket: smrt i mahnitost, odsustvo i gorki humor, i zlo i nepoznavanje zakona, kao i apsurd iskustva koji izražava nemogućnost i ništavilo”

Intervju: Šimun Cimerman, istoričar i sportista

Bitka na Sutjesci – knjiga o junaštvu, smrti i pobedi

Proboj na Balinovcu, pod komadom Koče Popovića, bio je potez očajnika – “ili mi ili oni”. Antonije Isaković kaže kako je tog trenutka jurišala cijela proleterska: od kuhara i konjušara, do bolničarki i regularnih boraca. Znali su da imaju samo jedan pokušaj. I uhvatili su dijelove 369. divizije na “lijevoj nozi”, u trenutku kada se Nijemci još nisu rasporedili. Ovaj potez očajnika koji nemaju što više izgubiti – otvorio je prolaz svim ostalim očajnicima koji su nadolazili preko Zelengore

Intervju: Biljana Tutorov i Petar Glomazić, režiseri, scenaristi i producenti

Ljudi koji pričaju s planinom

“Gara je postala Prometej u borbi sa silama i ona je to prepoznala kad je rekla da je srećna što njena priča priziva priče mnogih žena kroz vjekove. Meni je posebno bilo značajno to što iz kulture junaka i ratnika iz koje dolazim donosimo priču o ženama, koje istorija po pravilu zaboravlja”

Intervju: Miljenko Jergović, pisac

Kradljivac knjige i njegova sećanja

U jeziku su naše pojedinačne svijesti, u jeziku je sve moje (i tvoje!) ja. Nas samih izvan jezika nema, ili nas ima na onoj razini na kojoj ima virusa i bakterija. Nisam, nažalost, religiozan, ili to nisam do one mjere koja bi mi pružila utjehu, ali bih, recimo, mogao povjerovati da je jezik Bog. Dakle, ne da je jezik od Boga, nego da je baš Bog

Studenti i opozicija

Na korak do zdravog razuma

“Bez povratka kredibiliteta i poverenja građana, nijedna stranka nema šansu na izborima”, kaže za “Vreme” istoričar Dragan Popović. Po ekonomisti Savi Tatiću, “treba staviti sve na jedinog konja koji je sposoban da pobedi u trci. A taj konj je, jasno, studentski”

Teofil Pančić (1965–2025): Godinu dana posle

Duge rečenice i široke radosti

Jezik Teofila Pančića najviše je nalik lavini: kreće se ogromnom brzinom i krši sve pred sobom. Zatrpa li te – gotov si. Doduše, obrušiće se na tebe samo ako si zaslužio. Nije uočeno da je lavina poklopila bilo koga ko tu lavinu nije prizvao glupošću, bezobzirnošću, gmizavošću ili izborom da zaudara na fašizam

Kada se poslože delovi velike i tmurne slagalice izdvaja se mogućnost koju bi nauka mogla da potvrdi ili opovrgne: redove pravi nedostatak političke zajednice, neimanje zajedništva, izostanak vezivnog tkiva. Miloševićev i Vučićev režim zapravo su, sve insistirajući na srpstvu kao vezivnom tkivu, razorili zajednicu kao kontekst u kojem je moguće živeti u raznovrsnosti. Zbog toga ljudi pokušavaju da pronađu minimum zajedničke supstancije, najmanji zajednički sadržalac koji bi ih uverio da nisu sami. Tkanina je, nesumnjivo, proizvod manipulativnog uma, ali šta ako se manipulacija okrene protiv ­manipulatora? Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!', title: 'U potrazi za zajednicom', pubdate: '2026-06-03 23:10:44', authors: authors, sections: "Vreme", tags: "Hram Svetog Save,Čekanje,Pojas Presvete Bogorodice", access_level: access_level, article_type: "news", reader_type: reader_type }; (function (d, s) { var sf = d.createElement(s); sf.type = 'text/javascript'; sf.async = true; sf.src = (('https:' == d.location.protocol) ? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com' : 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js'; var t = d.getElementsByTagName(s)[0]; t.parentNode.insertBefore(sf, t); })(document, 'script'); dataLayer.push({ 'event': 'Pageview', 'pagePath': url, 'pageTitle': 'U potrazi za zajednicom', 'pageContent': '[caption id="attachment_4998219" align="alignright" width="150"] Ivan Milenković[/caption] Časni pojas Presvete Bogorodice je, ako to neko već ne zna, parče tkanine s čudotvornim svojstvima (kako nam je lepo objasnio predsednik Republike) i jedna od najvećih pravoslavnih svetinja (i to nam je predsednik saopštio), ali je za nju, pre nego što je uz državne počasti dopremljena u Hram Svetog Save na Vračaru, malo koji ovdašnji vernik uopšte znao. Koja čudesa izvodi osim što leči neplodnost nismo uspeli da saznamo, ali znatan broj muškaraca koji su stajali u redovima što po okolnim uličicama vijugaju sve do crkve, svedoči o širem spektru čuda. U potrazi za (nekim) odgovorima potpisnik ovih redova je zalazio među vernike, predstavljao se i pitao ih da li bi popričali o časnom pojasu presvete Bogorice. Ovaj tekst nastaje na uzorku od dvadesetak sagovornika i na logici. Jedna vernica je, kaže ne bez ponosa, već dva puta prošla pored čudotvorne tkanine, ali radoznalom potpisniku ovih redova nije uspela da objasni zašto je to uradila dva puta, niti zašto to radi treći put, s obzirom na to da je majka dvoje dece. “Kako zašto stojim u redu?”, pitanjem je odgovorila na pitanje, kao da je najnormalnije na svetu stajati u redu sat vremena da bi se prošlo pored čudotvorne tkanine. “Ja sam vernica”, dodala je. Ljubazno sam joj objasnio da sam pretpostavio da je vernica, nego me zanima zašto čeka u ovolikom redu da bi treći put prošla pored pojasa presvete Bogorodice. Ponovo joj se na licu ukazao zbunjen izraz. Tada sam skopčao da je za nju sasvim prirodno da stoji u redu i posećuje tkaninu, kao što je prirodno da pije vodu, na primer: ne pitaš se zašto piješ, nego piješ. Da li veruje u čudotvorno dejstvo tkanine? Naravno da veruje, zašto bi inače stajala u redu. “Ali vi već imate decu”, kažem oprezno. Moja sagovornica opet ostaje bez reči. Ljubazno je pozdravljam i odlazim. Proćaskao sam i s jednim sredovečnim, elegantnim parom. Na pitanje zašto čekaju u redu kratko kažu: “Tradicija”. Poštuju tradiciju i veruju da nema opstanka bez poštovanja tradicije. Tu se potpuno složim i pitam da li su znali za čudotvornu tkaninu pre nego što je, uz visoko pokroviteljstvo predsednika Republike, dopremljena u Beograd? Iskreni da budu, kaže elegantna gospođa, nisu. A da li veruje u čudotvorne moći tkanine? Ne baš, odgovora gospodin bez premišljanja. Pa zbog čega onda čekaju u redu, pitam još jednom? Uočavam kako se gospođin u pogled uvlači nervoza, ne čekam reakciju, doviđenja, kažem, i pedesetak metara dalje pronalazim studenta spremnog za razgovor. Zašto hoće da prođe pored čudotvorne tkanine? Zato što je Srbin, odgovara. Studira tehničke nauke te ne insistiram na podrobnom objašnjenju, ali ga ipak pitam kakve veze ima etnička pripadnost s tkaninom koju je neko proglasio čudotvornom? Ispostavlja se da nema odgovor na to pitanje. Ni on ne veruje u čuda, “premda ima tu nešto”. Šta ima? pitam. Ne zna baš, ali ima nešto. Kako ne primećujem nervozu u njegovom držanju, pitam ga šta misli o studentskom pokretu. Tu me dočeka širok osmeh, sve najbolje, kaže, i sam je aktivan učesnik. “Pa šta ćeš ovde?”, pitam. On, međutim, ne razume šta ga pitam. Ne vidi nikakav problem u tome što je 23. maja bio na Slaviji i što je sada ovde. Kada se poslože delovi velike i tmurne slagalice izdvaja se mogućnost koju bi nauka mogla da potvrdi ili opovrgne: redove pravi nedostatak političke zajednice, neimanje zajedništva, izostanak vezivnog tkiva. Miloševićev i Vučićev režim zapravo su, sve insistirajući na srpstvu kao vezivnom tkivu, razorili zajednicu kao kontekst u kojem je moguće živeti u raznovrsnosti. Zbog toga ljudi pokušavaju da pronađu minimum zajedničke supstancije, najmanji zajednički sadržalac koji bi ih uverio da nisu sami. Tkanina je, nesumnjivo, proizvod manipulativnog uma, ali šta ako se manipulacija okrene protiv ­manipulatora? Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!', 'pageDate': '2026-06-03 23:10:44', 'pageAuthor': authors, 'visitorType': visitor_type, }); console.log(post_id); console.log('Pushed'); });