

Komentar
Možda Danka Ilić nije ni postojalaDve godine od nestanka male Danke Ilić nema ni tela, ni optužnice. Jedini opipljiv rezultat istrage je što je policija nekažnjeno ubila čoveka u pritvoru. I nikom ništa


Tabloidno đubre bilo je pristojno samo jedno popodne, a onda su počeli da izveštavaju o raznim teorijama zavere, da sumnjiče majku, da opisuju lelek.
Ceo se državni vrh uključio u jalovu potragu za detetom, živim ili mrtvim. Do danas ga nisu našli.
Prošle su tačno dve godine i nikome ništa.
U stvari, nije baš nikome ništa. Dvojica radnika lokalnog Vodovoda su već dve godine u pritvoru jer ih tužilaštvo sumnjiči da su automobilom slučajno udarili dete, a onda ga dokrajčili, ubacili u gepek i volšebno negde sklonili telo.
Čak i u Srbiji, čak i uz strašan pritisak da se slučaj razreši, sud je dvaput odbijao optužnicu koja se temelji jedino na kretanju automobila Vodovoda i na prvobitnom priznanju koje je po svemu sudeći iznuđeno batinama, i potom povučeno.
U automobilu nije nađen nijedan trag DNK, ni kap krvi, ni vlas kose. Ništa. To tužilaštvu ne smeta da po treći put gura istu teoriju i pokušava da podigne optužnicu.
Skoro dve godine pak nema postupka o ubistvu brata jednog od osumnjičenih. Obdukcioni nalaz, koji su objavili mediji, pokazuje da je usmrćen strašnim policijskim batinanjem u pritvoru. I nikome ništa.
Reporteri tabloida opet su se, o godišnjici, uputili u taj istočni kraj. Izveštavaju da meštani kažu da tu nisu čista posla, da je možda upletena vlaška magija. Drugi su takođe ubeđeni da nisu čista posla, ali da je u pitanju zataškavanje ili zaštita ko zna kojeg moćnika.
U svakom slučaju, država nije uradila svoj posao. Niko ne zna šta se zbilo sa Dankom Ilić i kako je skončala, ako je skončala.
Tako je ovaj slučaj, koji je danima držao zemlju bez daha, završio tako što se nije završio. Kao i slučajevima smrti u poplavama, na naplatnoj rampi, u helikopteru, pod nadstrešnicom.
Uz strašno saznanje da to može čak i onda kad cela zemlja zadrži dah i navija da jedno detence preživi, čak i kad se zna da je policija ubila čoveka u pritvoru. Sve to, i nikom ništa.
Neko bi rekao da tu nisu čista posla i da možda mala Danka Ilić nije ni postojala. Ili da, ako jeste, to i nije tako važno.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
', title: 'Možda Danka Ilić nije ni postojala', pubdate: '2026-03-26 10:19:51', authors: authors, sections: "Komentar", tags: "Danka Ilić,Nestanak,Policija", access_level: access_level, article_type: "news", reader_type: reader_type }; (function (d, s) { var sf = d.createElement(s); sf.type = 'text/javascript'; sf.async = true; sf.src = (('https:' == d.location.protocol) ? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com' : 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js'; var t = d.getElementsByTagName(s)[0]; t.parentNode.insertBefore(sf, t); })(document, 'script'); dataLayer.push({ 'event': 'Pageview', 'pagePath': url, 'pageTitle': 'Možda Danka Ilić nije ni postojala', 'pageContent': 'Tada nismo disali, samo smo čekali. Nestalo je dete, devojčica od nepune dve godine. Prvi put je aktiviran alarm za takve situacije. Cela zemlja navijala je da se pronađe mala Danka Ilić, nestala u Banjskom Polju kod Bora. Navijalo se za život.
Tabloidno đubre bilo je pristojno samo jedno popodne, a onda su počeli da izveštavaju o raznim teorijama zavere, da sumnjiče majku, da opisuju lelek.
Ceo se državni vrh uključio u jalovu potragu za detetom, živim ili mrtvim. Do danas ga nisu našli.
Prošle su tačno dve godine i nikome ništa.
U stvari, nije baš nikome ništa. Dvojica radnika lokalnog Vodovoda su već dve godine u pritvoru jer ih tužilaštvo sumnjiči da su automobilom slučajno udarili dete, a onda ga dokrajčili, ubacili u gepek i volšebno negde sklonili telo.
Čak i u Srbiji, čak i uz strašan pritisak da se slučaj razreši, sud je dvaput odbijao optužnicu koja se temelji jedino na kretanju automobila Vodovoda i na prvobitnom priznanju koje je po svemu sudeći iznuđeno batinama, i potom povučeno.
U automobilu nije nađen nijedan trag DNK, ni kap krvi, ni vlas kose. Ništa. To tužilaštvu ne smeta da po treći put gura istu teoriju i pokušava da podigne optužnicu.
Skoro dve godine pak nema postupka o ubistvu brata jednog od osumnjičenih. Obdukcioni nalaz, koji su objavili mediji, pokazuje da je usmrćen strašnim policijskim batinanjem u pritvoru. I nikome ništa.
Reporteri tabloida opet su se, o godišnjici, uputili u taj istočni kraj. Izveštavaju da meštani kažu da tu nisu čista posla, da je možda upletena vlaška magija. Drugi su takođe ubeđeni da nisu čista posla, ali da je u pitanju zataškavanje ili zaštita ko zna kojeg moćnika.
U svakom slučaju, država nije uradila svoj posao. Niko ne zna šta se zbilo sa Dankom Ilić i kako je skončala, ako je skončala.
Tako je ovaj slučaj, koji je danima držao zemlju bez daha, završio tako što se nije završio. Kao i slučajevima smrti u poplavama, na naplatnoj rampi, u helikopteru, pod nadstrešnicom.
Uz strašno saznanje da to može čak i onda kad cela zemlja zadrži dah i navija da jedno detence preživi, čak i kad se zna da je policija ubila čoveka u pritvoru. Sve to, i nikom ništa.
Neko bi rekao da tu nisu čista posla i da možda mala Danka Ilić nije ni postojala. Ili da, ako jeste, to i nije tako važno.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!