

Komentar
„Osuđeni ratni zločinac“
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca


Manja Grčić dolazi u RTS sa imidžom ratraka – između novinarstva, odanosti režimu i krupnom kapitalu, uvek je birala drugo dvoje
Neka bude da je vest dana da je Manja Grčić izabrana za generalnu direktorku RTS-a. Pravićemo se da nismo znali da će njoj biti „ukazano poverenje“.
Upravni odbor se, kobajagi, snebivao, pa bivao nezadovoljan, pa hteo da Draganu Bujoševiću još remeti penzionersko doba tako što bi ga ostavio kao vršioca dužnosti… ali eto, izabraše Manju Grčić.
U čaršiji je odavno proglašena za „režimsku“ kandidatkinju i za to postoje debeli razlozi. Posle kratke novinarske karijere, Grčić je radila kao menadžerka u medijima – na tromeđi krupnog kapitala, bahatog režima i novinarstva.
Po pravilu, birala je odanost kapitalu i režimu, a novinarstvo kako se snađe…
Tako su stizali sve krupniji zadaci i sve veći novci. Posle pacifikacije B92, odakle je najurena Olja Bećković sa „Utiskom nedelje“, Grčić se bavila celom Antena Grupom (B92, TV Prva…). Onda je sa Željkom Joksimovićem osnivala marketinšku agenciju, K1, Tanjugovu televiziju i još neka čudesa koja niko ne gleda, ali su dobro dotirana.
Uz silne funkcije, našla je vremena da bude i u Upravnom odboru Filharmonije – ne ide da se odbije kad Vlada zove.
Kapaciteti Manje Grčić su, dakle, veliki makar koliko i dvojbe u njenu diplomu iz Engleske i spremnost da na RTS-u služi javnom interesu. Za sebe kaže da je „lider“, mada bi primereniji bio izraz „ratrak“, kako je sebe nazivala jedna druga sposobna dama iz režimske garniture.
Ratrak je ona velika grtalica što čisti sneg i glača staze za skijanje. Iza nje ništa ne ostaje da štrči.
Manja Grčić će sesti u fotelju koju je Bujošević ne samo zagrejao, nego je sva poprimila oblik njegove zadnjice. Sa pedigreom ozbiljnog novinara, Bujošević nije bio ni blizu da za informativni program RTS-a izbori nezavisnost od političkog uticaja.
Naprotiv, iako je tu i tamo – a posebno u segmentima programa bez politike – RTS dokazivao da ume kad hoće, naš je javni servis odavno sigurna kuća za predsednika Aleksandra Vučića. Onde se pojavljuje kad mu se prohte, a Dnevnici često počinju citiranjem njegovih objava sa Instagrama.
Osim toga, RTS je postao neprohodni lavirint šema, honorarnog angažovanja produkcijskih kuća i izvlačenja para. Možda Manja Grčić, menadžerka, tu nešto sredi.
Program teško da će dirati kad je već odličan po vlast. Mada naša vlast nikad nije skroz zadovoljna – možda bude tražila da RTS zaliči na Informer. Možda će još javni interes plakati za Bujoševićem. Srećna Manja svima koji slave!


Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca


Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima


Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja


Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti


Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve