Sandra Malić i Stanko Crnobrnja, “Beskonačna svetlost”; Grafički kolektiv, Beograd
Ovo nije izložba koja treba da se razume – ona se doživljava. Ona je poziv na putovanje unutar sebe, kroz slojeve koji se otkrivaju postepeno, uz svaki novi pogled, uz svaki novi trenutak pažnje, uz svaki novi naziv slike. Ona ne nudi gotove istine, već prostor za sopstveno otkrivanje.
U galeriji Grafički kolektiv otvorena je izložba “Beskonačna svetlost” umetničkog dvojca Original Duo Art. Izložba predstavlja jedinstveno istraživanje svetlosti kao medija, ali i kao metafore za unutrašnje stanje čoveka. Sa autorima Sandrom Malić i Stankom Crnobrnjom razgovarali smo o nastanku izložbe, reakcijama publike, novom jeziku postfotografije i lekovitoj moći umetnosti.
foto: fonet / grafički kolektiv…
“VREME”: Šta znači naziv izložbe “Beskonačna svetlost”?
SANDRA MALIĆ, STANKO CRNOBRNJA: Naziv “Beskonačna svetlost” odražava svetlost koja ne dolazi spolja, već se rađa iznutra, iz susreta, iz dijaloga. To je svetlost koja se ne meri lumenima, već pažnjom, tišinom, otvorenošću prema onome što se pojavljuje kada prestanemo da tražimo jednostavne odgovore. Svaki rad na ovoj izložbi poziva posmatrača da ne žuri, da dopusti da ga boje, oblici i slojevi obasjaju sopstvenim tempom. Jer, ono što se ovde nudi nije gotovo značenje – ono se dovršava tek u susretu sa posetiocima, njihovim iskustvima, istorijom, njihovom svetlošću. To je ono što ova izložba jeste – proslava zajedničkog stvaralačkog čina, prostor u kome se beskonačna svetlost otkriva kroz dijalog dvoje ljudi i njihove vizije sa publikom.
Kako je izložba postavljena i koliko radova sadrži?
Izložba je postavljena u sjajnom prostoru galerije Grafički kolektiv. Na donjem nivou predstavljeno je više od 60 radova u raznim formatima. U posebnom delu prostora istaknut je veliki video-ekran na kome se u kontinuitetu, u velikom elektronskom formatu, prikazuje ceo sastav ove izložbe. A to je 300 radova prikazanih u parovima. Na gornjem nivou postavljeni su srednji, mi ih nazivamo 3D formati, kao i tri velika rada od 100×100 cm. Posebno mesto opredelili smo za instalaciju “Beskonačna svetlost”, koja, prelamanjem svetla kroz ogledala, našu grafiku Oko multiplikuje do beskonačnosti u dubinu i beskonačnosti u visinu. Kada se nagnu nad ogledalo koje je postavljeno na pod galerije, posetioci uranjaju u dubinu koja je grandiozna. A kada podignu pogled naviše, prostoru se ne vidi kraj. U posebnoj odaji, na gornjem spratu, postavljen je video-ekran na kome se prikazuju prizori netaknute prirode koje smo mi snimili tokom poslednjih šest meseci. Uz zvuke ptica i vetra u lišću, ovo je mesto koje posetioca odvaja od gradske vreve i nagoveštava izvorište inspiracije za našu izložbu.
...…
Šta je to novi jezik postfotografije i gde se vi tu uklapate?
Novi jezik postfotografije jeste jezik koji prevazilazi tehnološka i kreativna ograničenja koja je umetnička fotografija imala u ovih 200 godina od svog nastanka. To je sasvim nov prostor kreativnosti, u kome nove tehnologije i nove osećajnosti omogućavaju do sada nemoguće transpozicije realne stvarnosti u umetnička dela. Mi stvaramo avangardnim postupkom koji niko drugi ne koristi. U duhu “postfotografija”, mi stvaramo radove koji mogu da se prepoznaju kao nova umetnost za 21. vek.
Šta je to “lekovita” umetnost i koliko je ona danas potrebna ljudima?
Odavno je poznato da umetnost poseduje lekovita svojstva. Muzika, književnost, film, slikarstvo, skulptura – sve ove umetničke forme kroz istoriju su dokazale svoju moć da isceljuju ljudsku dušu, uravnoteže emocije, smire um, izazovu osećaj zadovoljstva. U današnjem svetu, koji je preplavljen stresom, brigama i konstantnom stimulacijom, lekovita umetnost je potrebnija nego ikada. Ljudi traže načine da se izbore sa svakodnevnim pritiscima i umetnost im pruža taj prostor – prostor tišine, refleksije i unutrašnjeg mira. Kada umetnost deluje lekovito, ona ne pruža samo estetski doživljaj već i duboko emotivno i psihološko isceljenje.
U kojoj meri smatrate da je vaša umetnost lekovita?
...…
Utisak jednog posetioca naše izložbe glasi: “Ljudi dolaze i izlaze kao iz banje, novi.” Mi stvaramo umetnost iz koje zrače boje, oblici i svetlost. U svoje vizuelne sklopove i kombinacije, a pogotovo kada je više naših radova na jednom mestu, unosimo mnoštvo elemenata za koje znamo da deluju lekovito. Prvenstveno zbog toga što unose vedrinu, lepotu, sklad i dobro intimno raspoloženje. To nam naša publika stalno potvrđuje. Jedna potvrda glasi ovako: “Odlična postavka. Radovi intrigiraju sami za sebe, ali nazivi unose element metafizičke poetike, tako da pojačavaju efekat slike”. Jedna direktnija potvrda takođe mnogo govori. A ona kaže: “Hvala vam na dobrom vajbu.” I treća koja kaže: “Hvala vam što ste otvorili prozor u vaše uzvišene, prepletene i suptilne uvide.”
Naša umetnost je lekovita upravo zato što ne nameće, ne pritiska, ne zahteva. Ona nudi prostor u kome posetilac može da diše, da se opusti, da pronađe sopstveni ritam. Boje koje koristimo nisu slučajno odabrane – one su pažljivo birane da deluju umirujuće i inspirišuće. Svetlost koja prožima naše radove nije samo vizuelni element već i metafora za unutrašnje osvetljenje, za pronalaženje sopstvene svetlosti u trenucima tame. Oblik, boja, svetlost – sve je to deo jednog jedinstvenog jezika koji komunicira sa posmatračem na nivou koji nadilazi reči.
foto: fonet / grafički kolektiv…
Šta biste poručili posetiocima koji još nisu imali priliku da dožive “Beskonačnu svetlost”?
Poručili bismo im da dođu bez očekivanja, bez unapred stvorenih predstava o tome šta umetnost treba da bude. Neka dozvole sebi da budu vodiči kroz prostor, da se prepuste bojama, oblicima i svetlosti. Neka ne traže odgovore, neka traže doživljaj. Jer “Beskonačna svetlost” nije izložba koja treba da se razume – ona se doživljava. Ona je poziv na putovanje unutar sebe, kroz slojeve koji se otkrivaju postepeno, uz svaki novi pogled, uz svaki novi trenutak pažnje, uz svaki novi naziv slike. Ovo je izložba koja ne nudi gotove istine, već prostor za sopstveno otkrivanje. Kada posetilac uđe u galeriju, on ne ulazi samo u fizički prostor – on ulazi u dijalog sa umetnošću, sa sobom, sa svetlošću koja ga okružuje. A ta svetlost, ona beskonačna, čeka da bude otkrivena.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„Izgradili smo pozorište zajedno, što nas prilično uverava u to da zajedno možemo sve! Verujemo da će ova jesen u Srbiju doneti proleće“, poručuje Minja Bogavac u svoje i u ime Reflektor teatra koji prima prve gledaoce
Zagrebačka predstava „Zakopana čuda“ gostuje u beogradskoj Hartefact kući. Glumac Leon Lučev kaže da je to susret naših sadašnjosti i da će privlačiti posebnu pažnju jednih i drugih sve dok se odgovorno ne pogledamo u ogledalo
U odgovoru kojim Uprava Srpskog narodnog pozorišta brani Aju Jung nema argumenata, kažu baletski igrači koji tvrde da ona nema kvalifikacije da bude na čelu Baleta
Željko Hubač, autor monodrame „Čučuk Stana“ Zaječarskog pozorišta koja je pozvana na Reviju Šabačkog pozorišta, smatra da ne treba podržati reviju koja se organizuje iz lukrativnih pobuda
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
U predizbornoj kampanji Šapić je fizički napao Tatjanu Mićić, aktivisti SNS-a su prebili vladinog službenika na radnom zadatku, a Vučić nikako da obelodani koga je sve pomilovao iz vlastitih redova. Šta im je?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.