





Prva kafa je najgora ponedeljkom. Druga kafa je i ponedeljkom barem podnošljiva
Druga kafa je nemerljivo bolja od prve kafe. Pobeđuje čak i u konkurenciji sa trećom kafom iako je i treća dobra jer se pije posle ranog ručka, kad stomak prede kao podeblji mačak. Druga kafa je svakako najbolja kafa.
Druga kafa uživa sve prednosti koje može imati sve što je drugo. Kao biciklista koji na tankim gumama vozi iza prvoplasiranog, u udobnoj zavetrini. Razmišlja o životu i vreba sprint.
Prvu kafu čovek spravlja krmeljiv, nezadovoljan snom i celinom bića. Ili je spavao premalo. Ili je spavao previše. Ili je spavao rđavo. Ili tako slatko, čvrsto. Kako god da okreneš, nije mu drago što je na nogama.
Zato je prva kafa plaćanje ceha zavisnosti od kofeina. Narkomanski napitak. Dok džezva poigrava na ringli, dok se mašina za espreso zagreva, deo posla odradiće umivanje. Nedovoljan deo. Sa prvom kafom se mrzi ceo svet, pa i kafa u tom svetu.
Prva kafa je najgora ponedeljkom. Druga kafa je i ponedeljkom barem podnošljiva.
Bio sam klinac kad je dolazio stolar da podreže vrata što su strugala o pod. Imao je ručno rende i pričao da taj alat treba kupovati samo na buvljaku – ako na njemu ima malo piljevine, još bolje, to znači da je oprobano. Upamtio sam stolarsku mudrost do danas mada nikad nisam kupio rende.
Znalci se kunu da je najbolje biti drugi vlasnik. To važi i za automobil. Nema boljeg odnosa cene i kvaliteta. Novo je skupo i nije razgaženo.
I mi smo kruti, kao iz celofana, kad pijemo prvu sumornu kafu. Od prve kafe jedino je dobro što deluje kao laksativ kod ljudi zdrave probave. Funkcija prve kafe je da pripremi teren za drugu.
Druga kafa je druga priča. Ako se čovek probudi ukočen, sa glavoboljom, do druge je brufen već delovao. Prosečnih dana, koji čoveku ne prirede više nevolja nego obično, možda je najgore već iza nas dok pijemo drugu kafu.
Deca su u školi. Bračna drugarica na poslu. Pas je piškio, pas je kakio, pas je jeo. Pas ionako ne smeta jer posle jutarnje rutine opet spava. Njemu bi kofein samo remetio život lezilebovića.
Biti drugi znači biti odmeren. Kažu, kad je umro Staljin, govorilo se da će prvi drug koji gukne protiv pokojnika biti skraćen za glavu, a da će treći drug već biti odocneo. Tako je nekako i bilo.
Pre druge kafe se ispušta uzdah olakšanja. Svet će stati na deset ili petnaest minuta. Što nije moglo da čeka, već je obavljeno. Što još mora biti obavljeno, može da čeka.
Za razliku od prve za buđenje i treće da se ostane budan, druga kafa je ritual postanja. Dan je još mlad, ali tu je i može se ignorisati još samo malo. A ne mora se ignorisati. Sa drugom, čovek ima izbor.
Gledam svoje ćerke. Drugorođena deca su promišljenija od prvorođene. Ovi prvi su jedno vreme bili jedinci. Ovi drugi nisu, ali su uživo gledali kako prvi idu stopama kojima će i oni. Drugi mogu lakše, sporije, bez poneke greške.
Isto kao i roditelji. Za prvu ćerku se trčalo u hitnu pomoć kad izbije temperatura. Za drugu? Tri dana temperature, nije to ništa. Druga znači iskustvo i opuštenost.
Uz drugu kafu ide i druga cigareta jer je prva cigareta otišla uz prvu kafu. Druga cigareta možda nije najbolja cigareta, ali je tu, pri vrhu. Ako bi me neki vrag naterao da ostavim pušenje, nekoliko puta dnevno bih uzeo nešto u usta, slamku, čačkalicu. To bih sigurno radio uz drugu kafu.
I pisce cene po drugom romanu. Prvi može da bude početnička sreća, ako je dobar. Možda ruci treba još vežbe, ako nije dobar. Drugi je prava stvar, tu se sve vidi.
Kad je klima kontinentalna, a čovek drugu kafu pije na balkonu – zbog cigarete, ali ne samo zbog nje – mrak je već otišao, čak i za kratkih dana. U proleće sve crvkuće. U leto, sunčani zraci su blagi, pod kosinom, taman kako treba. Drugu kafu ne može da pokvari ni jesenja kiša ako čovek ima nadstrešnicu.
Kao drugu kafu, prihvatio bih čak i filter-kafu koja se kuva u litrima. Posebno ako mi se dozvoli kap mleka. Mogao bih da je pijem na norveškoj zimi, ogrnut ćebetom, ili na nekoj verandi u Luizijani. Ne bi mi ni komarci smetali.
Na engleskom kažu: Fool me once, shame on you; fool me twice, shame on me. Prvi put se može biti naivan, drugi put valja znati. Čak se i gurui kapitalizma kunu u second mover advantage, prednost onoga ko je drugi na potezu. Može da gleda lidera na tržištu pa da uradi bolje, da bude kreativniji.
Tako je nekako i sa drugom kafom. Kažem, dan se još može odložiti, ali valja početi. Uz drugu kafu se otvaraju novine. Može se doći na ideje. Bar jedna će se ostvariti. Možda ne prva koja čoveku padne na pamet, ali verovatno druga. Uz drugu kafu čoveku svašta padne na pamet, recimo da piše o drugoj kafi.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!






Od kvalifikacija za Mundijal 1998. do nezaboravnih golova i asistencija – priča o lucidnosti i fudbalskoj genijalnosti dvojice legendi.


Od bečkih salona s početka 20. veka do umetničkih krugova u egzilu, život Alme Maler bio je neraskidivo vezan za najistaknutije stvaraoce svog vremena. Muza, supruga i ljubavnica kompozitora, slikara i arhitekata, ostala je upamćena kao figura koja je istovremeno inspirisala i izazivala, ostavljajući za sobom pitanje koje i danas intrigira: šta je to u njoj osvajalo genije?


Kažemo da gubimo vreme, ali izgubljeno vreme se ne vraća kao količina, već se ponekad pojavljuje kao gustina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve