
Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju

Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije


Blickrig smene direktora svih ANN medija u regionu pre desetak dana ne ulivaju poverenje. Tako se to ne radi ako nije u pitanju neprijateljsko preuzimanje. Na mesto direktora samog je sebe postavio jedan od vlasnika kompanije, Pedro Vargas David. Nije nevažno reći da je Davidov otac, za kojeg je Vučić slavodobitno rekao da je njegov blizak prijatelj, Mario David, bio dugogodišnji savetnik Viktora Orbana. Nije nevažno reći ni da je Alpak suvlasnik velike mađarske tehnološko-telekomunikacione grupe 4iG, koja je tokom vlasti Viktora Orbana zaradila brdo novca zahvaljujući državnim poslovima i akvizicijama strateške infrastrukture


“Nebitno pozorište mora da igra svoje nebitne predstave jedino kada su napolju građanski nemiri i kada se poziva na promenu,” kaže za “Vreme” Marina Mađarev. “Nebitno pozorište se plaši promena. Zato ono kukavički brani svoju poziciju skrivajući se iza predstava, proba i nepristrasnog profesionalizma. Jedino tada za njih je pozorište važno”


Dvanaest godina od nestanka više od pola tone kokaina u Barseloni i raskola u dotad jedinstvenom kotorskom kriminalnom klanu, nakon više od 70 ubistava i na desetine sudskih presuda, kavački i škaljarski klan ni posle više od decenije rata, hapšenja i velikih međunarodnih istraga nisu prestali da deluju


“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju


Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina


Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodišnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima


Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka


Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika


“Kada se dogodi stvarna ljudska tragedija, poput stradanja rudara, posade helikoptera i pada nadstrešnice, maska patosa pada – gluma i izveštačeno emotivno prenemaganje pucaju, a ispod njih se otkriva stvarna, hladna priroda i proračunatost”, kaže za “Vreme” psihološkinja Ana Mirković. “Razlog je jednostavan: stvarna nesreća i stvarna žalost zahtevaju preuzimanje odgovornosti i iskrenu empatiju, a autoritarni nagon to doživljava kao slabost”


Glasači SNS-a koji se suprotstavljaju Vučiću na njegovoj turneji pred neraspisane izbore ne nastupaju kao opozicija, nego kao razočarani vernici. A upravo prema njima Vučić pokazuje možda najveću dozu gađenja


Kao što bezbednjaci kažu da najveća snaga tajnih službi leži u fami o njihovoj svemoći, čitav vučićevsko-naprednjački angažman od pada nadstrešnice naovamo zasniva se na pokušaju da se zadrži, odnosno povrati percepcija svemoći. Tome služe ogoljeno političko nasilje, silne šatre i televizijski program “Vučić 24/7”. A sva je šansa da je Vučić takođe sazreo da padne i da, koliko god se trudio i šta god radio, retko ko osim “ispodšatraša” – i to ne svih – veruje da je svemoćan


Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Veliki ružičasti slon u prostoriji o kojem se i dalje ćuti jeste pitanje statusa “Crvene zvezde” u srpskom fudbalu i kako se sve te unapred osvojene titule i kupovi odražavaju na mogućnost crveno-belih da naprave neki rezultat i na evropskom planu. Još veći problem je činjenica da se to nekako uzima nekritički, zdravo za gotovo. I da u tome saučestvuje veliki broj sportskih novinara koji ne vide ništa neobično u tome da jedan klub na svom terenu bude neporažen u 159 utakmica zaredom, a da nije reč o “Real Madridu” u vreme vladavine Fransiska Franka


Sukob Veselina Milića i Marka Krička (na slici), tog dvojca načelnika koji je iznikao iz iste političke postelje, na ogoljen način ilustruje dubinu institucionalne krize u najvažnijem sektoru u svakoj državi. Ako je Kričak lojalista, šta je onda tek Milić, koji je tu od prvih dana i koji je “čuvar svih tajni” ovog režima? I ako je tako, ko je uopšte smeo “da krene” na njega ako je on sposoban da na tacni isporuči kriminalne kombinacije vrha srpske vlasti


Da li postoji tajna nit koja povezuje nasilne incidente u centralnoj opštini prestonice? Da li postoji odgovornost naprednjaka koji već godinama drže opštinu Stari grad i dozvoljavaju cvetanje nasilja pod budnim okom sumnjivih lica koja učestvuju u izvršnoj vlasti


Zašto se krnje naprednjački saveznici i da li će se nakon izbora opet “prilepiti”


Kako se unapred “odredi” ko sme da pita Aleksandra Vučića tokom njegovih “obraćanja”? Kakva je tu uloga Suzane Vasiljević? I zašto su konferencije za medije davež za novinare?


“Radujem se da Srbiju, kao korenito evropsku zemlju, ispratim jednim delom trnovitog puta do Evropske unije. Nemačka će ostati snažan partner tokom tog izazovnog procesa i podržava Srbiju i njene građanke i građane”


Smena Dejana Ljevnaića sa pozicije direktora za strateške projekte kompanije “Luštica bej”, zbog koje se traži reciprocitet prema crnogorskim kadrovima u srpskim kompanijama, otkriva zapravo pokušaj sve većeg upliva Alta banke na finansijsko tržište Crne Gore


“Mi smo toliko daleko od razgovora oko ideološko-nacionalnih, bilo kakvih pitanja koja idu dalje od toga da li ćemo preživeti do sledeće godine. U tom smislu, prepucavanje ko će biti nosilac studentske liste ili drugi, treći, peti, deseti, ne zanima me. Ja nisam na listi i ja ću samo da odem i da probam tog dana da pomognem da nema žrtava”


Iza navodne brige o “identitetskim naukama” krije se ono što smo kod ove vlasti odavno upoznali – besramna populistička i nacionalistička manipulacija osećanjima iza koje ne stoji ništa, ama baš ništa što bi imalo bilo kakve veze sa javnim interesom


Od 37.000 tona otpada u Gospiću, čak je 32.000 tona trajno zakopano u tlo, skriveno od očiju javnosti na dubini od tri do četiri metra, dok je preostalih 5.000 tona ostavljeno razasuto na površini od 13.500 četvornih metara. Kako je moguće da je pod nosom države tako velika površina pretvorena u ilegalni toksični deponij? Je li institucionalni sustav kapitulirao pred mafijaškim strukturama koje trguju otrovom ili je, što je još gore, aktivno sudjelovao u organiziranom ekocidu? Čini se – oboje


Grand prix festivala dobio je Radoš Bajić, a Branislav Lečić nagradu za životno delo. Najviše nagrada je dodeljeno „Božićnoj avanturi“, filmu Marka Jovičića u produkciji Željka Mitrovića


Konstrukcija Pančevačkog mosta je „u jako lošem stanju“, priznaju i provladini mediji. Koliko još Pančevac može ovako da izdrži bez obnove?


Dvojica funkcionera Socijalističke partije Srbije iz Kuršumlije, Dejan Ćurčić i Milan Stepanović, napustili su SPS nakon isključenja Branka Ružića, ocenivši da je time stranka izdala sopstvenu ideologiju i udaljila se od svog izvornog programa


Šta može da očekuje Aleksandra Vučića u Novom Sadu? Da li će građani koji se usprotive završiti kao oni u Užicu? Ili će predsednik u poslednjem trenutku otkazati Novi Sad?


Gde je bio Vladan Đokić dok je boravio u Brazilu – na odmoru ili na međunarodnom kongresu? Pitanje je otvorio Informer, dok je Univerzitet u Beogradu objavio podatak da je rektor 25. i 26. avgusta bio učesnik Prvog međunarodnog kongresa arhitekture i urbanizma u Brazilu