
Foto robot predsedničkog kandidata
Šarovića za predsednika!
Nemanja Šarović za „Vreme” komentariše predlog da bude kandidat za narednog predsednika Srbije
Nemanja Šarović za „Vreme” komentariše predlog da bude kandidat za narednog predsednika Srbije
NIS je zatražio novu specijalnu licencu od američkog OFAC-a kako bi izbegao potpunu blokadu poslovanja. Ministarstvo energetike poručuje da bi primena sankcija bila udar na ceo region, a rešenje ovog pitanja očekuje se i kroz direktne razgovore na najvišem nivou – u Moskvi i Vašingtonu.
Posle više otpočetih i prekinutih štrajkova, beogradski Medicinski fakultet najavljuje još jednu obustavu rada od 5. maja
U Kosjeriću je pao dogovor: grupa građana „Ujedinjeni za Kosjerić” nastupiće na predstojećim lokalnim izborima kao jedinstvena opoziciona lista. Biće to pokazna vežba za ujedinjenje opozicije
Veštačka inteligencija menja sve – pa i način na koji volimo. Od nežnih poruka do virtuelnih romansi, sve više ljudi ulazi u odnose sa AI partnerima. I dok jedni u tome vide novu vrstu intime, drugi upozoravaju: kad nas tehnologija počne da voli onako kako želimo, a ne kako zaslužujemo – možda je vreme za uzbunu.
U subotu (26. april) biće sahranjen papa Franja, od kada će početi devet dana žalosti. Ko će sve prisustvovati sahrani? Kakve su mere bezbednosti?
Dok studenti više od pet meseci protestuju i blokiraju fakultete, uz građane koji ih podržavaju, a vlast vodi kampanju protiv njih, mašinerija vladajuće Srpske napredne stranke, osim što je u svakodnevnoj akciji protivljenja blokadama, kao da je i u izbornoj kampanji, na čelu sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem
Gotovo šest meseci nakon pada nadstrešnice i početka blokada fakulteta i školskih ustanova, usled brojnih protesta i pritisaka, stigao je apel Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju (NAT) da visokoškolske ustanove preduzimu hitne mere, kako bi se obezbedilo nesmetano i kontinuirano odvijanje nastavnog procesa
Poziv da se nastavi dijalog u ponedeljak ili utorak uputio je Univerzitet u Beogradu premijeru Srbije Đuru Macutu. Šta se do sada dogodilo?
Dok se na površini „pumpa” i „dinsta”, na Dedinju se kopa i buši. Za ljude iz „kluba” moćnih i vlasti bliskih, u potrazi za dodatnim kvadratima, nema prepreka – oni sad osvajaju podzemna prostranstva, piše BIRN
U biti svih srpskih problema je da zločini prolaze bez kazne, a kazne se izriču bez zločina. Smrt 16 ljudi u Novom Sadu prelila je bačvu nalivenu slučajevima bezakonja
Manje od dva dana blokade – toliko je vremena bilo potrebno da se uvidi koliko je javni medijski servis slab i nemoćan, kako spolja tako i iznutra. U trenutku pisanja ovog teksta, osmi je dan blokade, a šesti kako RTS ne emituje svoj program. Izgleda i da se suočavaju sa štrajkom unutar kuće. A suština blokade RTS-a nije u onome što objavljuje, nego u onome što prećutkuje
U mesecima nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu plamen pobune proširio se po celoj Srbiji. Prvi protesti krenuli su u Novom Sadu odmah nakon tragedije. Vlast je odgovorila hapšenjima, kordonima policije i zastrašivanjem, ali umesto smirivanja demonstranata usledili su novi protesti
Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić mesecima je na meti najviših državnih funkcionera i režimskih tabloida, koji ga označavaju kao podmuklog podstrekivača studentskih protesta, oportunistu, “lice zla” i “vođu zločinačke hobotnice”. Kako i zbog čega je jedan rektor postao “državni neprijatelj broj jedan”
Nedavno formiranje vlade Đure Macuta jeste deo režimske osvete i cinizma. Najviše se to vidi po “crnoj trojci” novih ministara postavljenih da se obračunaju sa delovima društva koji su predvodnici i simboli velikog višemesečnog bunta, čiji je povod bio pad nadstrešnice u Novom Sadu koji je odneo 16 ljudskih života. Treba rasturiti prosvetu, univerzitete, nepoćudne medije i delove pravosuđa koji odbijaju da slušaju naredbe, što javno, saopštenjima, što krijući se iza zakonskih procedura. Za to su izabrani oni koji neće imati problem da urade sve što im se kaže, pa i da pojačaju naredbe svojim invencijama
Nije još zabeležen slučaj da je neko iznenađen što vlasti u Kini, Rusiji ili Izraelu nisu podržale demokratske snage u Srbiji. Prag očekivanja, uspostavljen još u prošlom veku, drastično je drugačiji kada je reč o EU. Od nje se očekuje da ne zatvara oči na zloupotrebu institucija, na batinaše koji u režiji vlasti lome vilice studentkinjama, na političke zatvorenike kakvih danas ima i previše u Srbiji, počevši od šestoro ljudi u Novom Sadu koji već drugi mesec sede u zatvoru kao taoci pomahnitalog režima. Ovo razočaranje manifestuje se i na ulicama, gde nema evropskih zastava. Iako bi mi bilo draže da ih ima, ne samo da razumem zašto ih nema već mislim da njihovo odsustvo može biti blagotvorno i za EU
U kratkom vremenskom periodu vlast je po pitanju litijuma isprobala tri različite strategije, u rasponu od agresivnog nametanja do tihog sklanjanja teme u stranu, i epilog je svaki put bio isti – dalji pad podrške projektu rudarenja litijuma u Srbiji. Praktično, politički, demografski i socijalni korpus vladajuće stranke (odnosno koalicije) predstavlja jedino preostalo uporište i bastion projekta iskopavanja litijuma. Ali i tu je primetno određeno kolebanje i osipanje
Moj deda Josif je u Zagrebu imao 21, ja u Parizu 22, moja ćerka u Budimpešti 17. Svesno smo stali na stranu podjarmljenih i na tim smo pozicijama postojano. Eto, zato idem na proteste. Zato je išao i Josif, zato idu i njegovi potomci, srećom ima nas u velikom broju. Muka nam je od raznih uzurpatora i pripadajućih im ljigavaca, siledžija i kojekakve koterije, klovnova i animir--dama kojima nikad dosta dok se smenjuju kao na traci. Jer – kako je to pre nekih 150 godina u Londonu zapisao taj jedan tip po čijem je imenu nazvana ulica u Berlinskom kvartu Nojkeln, gde se nalazi stan na mansardi u kojem sam provodio neke od najlepših i najsudbonosnijih dana u svom životu – društvo se ne sastoji od pojedinaca, već izražava zbir međusobnih odnosa, odnosa u kojima se ti pojedinci nalaze. I zato je važno kako se ti odnosi uspostavljaju
Članak “Obzor države” Jevrema Grujića štampan je u Zemunu 1849. godine jer ga je cenzura zabranila u Srbiji. Reči koje su posvećene “unutrašnjem oslobođenju” vrlo su aktuelne i dan-danas, a današnjim “zrelim” generacijama ne ide nimalo u prilog što ih današnja mladost mora ponavljati kao da nismo 170 godina udaljeni od vremena njihovog nastanka. Ukratko: “Za unutrašnje oslobođenje mora se narodu našem predstaviti: Šta je on kao narod jedan, kakva prava treba da ima? – Šta je vlada, zašto i od koga, i koje su granice njene? Kazati mu upravo: Šta znači jednom narodu u državi živeti i pozvati ga da i on tako živi”
U društvu u kojem više od trideset godina vlada zaglušujući muk u odnosu na devedesete, u kojem smo okruženi muškarcima koji nose neobrađene traume sa ratišta, svaka iskrena reč koja doprinosi suočavanju, posebno izrečena u momentu duboke krize i potrage za pravdom, isceliteljska je
Jasno je zašto politički protivnici pozivaju na otpor, ali ne izgleda ni da su oni koji su doveli aktuelnog predsednika na vlast presrećni zbog svega što se dešava u zemlji, jer je izbor krajnje jednostavan: ili će predsednik poštovati zakone, ili zakoni prestaju da važe. Trećeg nema
Za nas koji dolazimo sa Balkana sve deluje kao paralelni univerzum. Ovde nema drame i vidljivih prenaglašenih emocija. Postoji jedno temeljno uverenje da je život ozbiljna stvar, ali da se u toj ozbiljnosti mora naći prostor za igru, harmoniju i nežnost. I da se to ne postiže slučajno, nego vežbom, redom, kulturom
Karakteristika svakog od pripovednih tokova jeste učenje o različitim oblicima otpora. Zato sam roman pisao pod radnim naslovom Resistance, iako sam znao da ga pod tim naslovom neću objaviti. S vremenom, shvatio sam da između tog radnog naslova i mesta događanja radnje – planine Rtanj, postoji zajednički imenitelj, dva slova koja podsećaju na hemijski element za koji se bore junaci mog romana. A to je “Rt”, koji, pored toga što označava istureni slobodni deo kopna, predstavlja i oznaku za Slobodu – kritični mineral koji nam nasušno nedostaje
Četrdeset godina proteklih od izlaska verovatno najvažnijeg garažnog bluz-rok izdanja na ovim prostorima tera na razmišljanje o dalekosežnom značaju grupe “Partibrejkers”. Ako ste bili dovoljno ludi i hrabri, odnosno ako ste uopšte postojali u ranim osamdesetim – niste mogli ostati isti nakon slušanja njihove prve ploče. Danas bismo rekli da je zvuk isporučen na njoj bio čist pank sa stavom, ali takođe i sa ukusom, mirisom i senzualnošću grada Beograda iz te davne 1985. I to onim od najmanje milijardu decibela. Dalje od toga nije se moglo. A i ne treba
Jevrem Obrenović je otkrio Srbiji evropski način života, njegova porodica i ljudi oko nje bili su primer kulture, modernosti i napretka, bio je jedan od osnivača mnogih današnjih institucija pa i Narodne biblioteke Srbije i SANU, napravio je prvu urbanu varoš, pa ipak, njegov stariji brat knez Miloš ga je oterao u izgnanstvo
Više od 1500 Australijanaca i Novozelanđana borili su se sa srpskim vojnicima u Velikom ratu, o čemu se ne bi znalo da nije bilo četiri fotografije. Sad je o tome snimljen dugometražni dokumentarni film Kajmakčalan, priča o slučajnosti i upornosti, o sudbini i savezništvu ljudi u borbi za bolji svet, ali i o dijaspori i patriotizmu