
Saopštenje
„Vreme“ kasni sa razlogom
Novi broj „Vremena“ zbog praznika na kioske stiže u petak (9. januar). Još malo traje velika akcija popusta – 25 odsto jeftinija pretplata



Novi broj „Vremena“ zbog praznika na kioske stiže u petak (9. januar). Još malo traje velika akcija popusta – 25 odsto jeftinija pretplata


Stigao je novogodišnji dvobroj „Vremena“ gde je mnoštvo velikih članaka i intervjua, svašta za čitanje i uživanje. Osvrnuli smo se i na političku godinu na izmaku i najavili iduću


Građani su se tokom 2025. promenili i po tome što više nisu tražili vođe. Nisu čekali signal sa bine, niti su očekivali spas od izbora. Naučili su da je pritisak sam po sebi politička činjenica. U toj tihoj transformaciji leži najveći problem za vlast. Režim koji počiva na kontroli ne zna šta da radi sa ljudima koji su prestali da se plaše




Uprkos svim pritiscima, konzervator Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Nenad Lajbenšperger i njegove kolege neustrašivo su radili svoj posao i odbili da izbrišu zaštitu za Generalštab. Zato je “Vreme” proglasilo ovog istoričara za ličnost godine




U izmenjenom svetskom kontekstu, Srbija bez strateškog opredeljenja i prave strategije u spoljnim odnosima izgleda kao država koja pokušava da balansira tako što će nekom nešto da obeća na jednoj strani, i što će od nekoga nešto da kupi na drugoj strani. Njen lider istovremeno govori kako smo ponosni, pa kako smo mali i jadni, kako smo slobodarski, ali kako se ni za šta ne pitamo. Šta nas čeka naredne godine


“I dalje postoji onaj nekadašnji Mostar – on živi. Postoji i nekadašnje Sarajevo, i nekadašnji Beograd – ali kao manjinska energija. Koja neće nestati. Zbog toga je nemoguće da se prostor do kraja 'presiječe' i da se sve završi onako kako nacionalisti priželjkuju. Iz tog razloga i dolazi nacionalistički grč. Oni bi toliko željeli da te manjine, tog zajedničkog kulturnog i društvenog refleksa nema – da to ne postoji, da ne opstaje – ali ne mogu protiv toga da se izbore. I to je, paradoksalno, i naša snaga i naš najgori problem: mi jesmo medijski i javno uticajna manjina, brojna dovoljno da smeta, ali nedovoljno snažna da preokrene stvari”


Generaciju zed neće razumeti niko ko ne vidi da mladi Nepalci nisu tražili paljenje institucija već njihovo vaskrsenje, da naši studenti nisu “slabići” ako žele isto, da nije bitno ko je predsednik dokle god nad njim bdi ustav, da zabrana društvenih mreža nije “odbrana pravih vrednosti” već atak na identitet i slobodu govora, da je i treš kultura kul i da je “shitpost” smešan


“Ne možete, u ovakvim društvenim okolnostima, sistemom kompromisa doći do nekog napretka. Time dolazite samo do kompromisa sa samim sobom. Ko god načini kompromis sa samim sobom taj nije realizovao sve potencijale svog života. Većina nas se susrela sa kompromisom i većina nas je pristala na taj kompromis u nekom segmentu svog života. I ako nama nije žao što smo zbog tog kompromisa, zbog tog konformizma, odustali da razvijemo deo sebe, neki dar, bilo kakav, mali, onda moramo biti svesni da za našu nesreću nisu krivi drugi, nego, pre svega, mi”


Mi smo pisali tekstove onako kako bismo pričali između sebe. Nismo nudili formu, nego suštinu: “Gubitnik”, “Hej ti, dole u mraku”... Totalno drugačije nego što je bilo u to vreme. Muzika je bila pank rok, ritam i bluz, hard rok... neka smesa na naš način, prema našim mogućnostima


Možda se to nije desilo u prethodnoj godini, možda neće ni u sledećoj, ali u nekom tačno određenom vremenskom trenutku, fizika će otkriti šta je zapravo vreme. To, najveće pitanje od svih, fizika neprekidno iznova preispituje, ništa manje nego što se time neizbežno bavi svako ljudsko biće. Šta o vremenu znamo sada


“Svaka socijalna mera se finansira tako što se smanjuju kapitalne investicije, a ne tako što se smanjuje korupcija ili što uprava postaje jeftinija i efikasnija. Rashodi u budžetu za birokratiju su 27,1 milijardu dinara, što je oko 14 odsto ukupnog budžeta. To je rekord! Uprava je poskupela, a to znači veće cene komunalija i poreza na imovinu. Plaćanje prevoznicima iz budžeta za sledeću godinu iznosi okruglo 400 miliona evra, još jedan neslavni rekord”


I sama kninska tvrđava zanimljiv je svedok vremena, ali i mesto sećanja. Jedinica kojoj je na početku pripadao filmski junak Luka, iako je imala centar za obuku u Golubiću, vrlo brzo je preuzela kninsku tvrđavu i tu je instalirala svoj štab. U tvrđavi je kapetan Dragan imao i improvizovani zatvor gde su njegovi ljudi u junu i julu 1991. držali zarobljene Hrvate, maltretirali ih i mučili. I sam kapetan Dragan učestvovao je u torturi, zbog čega je i osuđen pred sudom u Splitu. Izjave žrtava sa kninske tvrđave dostupne su javnosti i one su svakako deo istorije ove tvrđave


Iz niza njegovih uistinu briljantnih komada u kojima sve pršti od savršeno promišljenih rečenica, provokativnih dijaloga, metalingvističkih kalambura (nazivaju ga mađioničarem jezika), razigrane satire, a svekolika je tragedija naših života fascinantno “upakirana” u naizgled lepršavi zabavni kontekst, nemoguće izdvojiti najbolje, jer sva su mu djela jednostavno savršena, “najbolja”


Lov je nužno političan jer lovci demonstriraju svoju poziciju moći spram drugih vrsta. Nije slučajno što su i danas mnoge moćne političke figure strastveni lovci. Kada sada razmišljam o ljudskom odnosu prema bilo kom neljudskom entitetu, automatski vidim političko polje borbe. Mali je korak između ekologije, bioetike i politike


Izbor koji sledi nije strogo rangirani pregled najboljih filmskih ostvarenja u godini na izdisaju, najposle, svi iole prekaljeniji filmofili znaju koliko je teško sačiniti precizan i potpun spisak na tu temu. Reč je, naprosto, o hitrom podsećanju na filmsku 2025. godinu, koje ide u dva kraka – na jednoj strani imamo filmove koji su zablistali u ovoj godini, ali ipak nisu bili pokriveni zasebnim kritičkim prikazima na stranicama “Vremena”, a na drugoj ona vrsna filmska dela (naravno, opet samo neka od njih) koja, sticajem prikazivačkih i distributerskih okolnosti i odluka, nisu dospela u srpsku kino ponudu niti ima zvaničnih naznaka da će im se to desiti u doglednijoj budućnosti.


Feljton o piscu čija “glava govori engleski, srce ruski, a uho sluša francuski”, potomku ruske aristokratije koji je brodom “Nadežda” pobegao od Oktobarske revolucije, zbog Lenjina promenio datum rođenja i izgubio sve – i prvu ljubav, svoju Anabel Li – pa se oženio u vajmarskoj Nemačkoj i sa ženom Jevrejkom preživeo Hitlerov režim; u Parizu poljubio pa ostavio nesrećnu emigrantkinju Irinu i od Hitlera pobegao u Ameriku, napisao bestseler knjigu o jednom pedofilu i jednoj nimfeti, o čemu se i danas raspravlja u pokretu MeToo; a pred sam kraj života čuo da se njegova Anabel Li iz raja udala za čekistu i u Rusiju se vratio nije, a na Čarobnom bregu, na visini od 1900 metara, pao pri pokušaju da uhvati leptira Parnassius apollo, poslanika Olimpa


Mi nemamo kulturu stanovanja u zgradi koju zajednički posedujemo sa ostalim stanarima. Brigu o zgradama pre 1945. vodio je privatni kapital, između 1945. i 1990. masivna državna infrastruktura, a danas time moraju da se bave grupe osiromašenih i neupućenih individua i porodica


Da li su drevni lovci-sakupljači postali poljoprivrednici kako bi od žitarica pravili hleb ili možda – pivo?


Želja učenog neženje Mihanovića spram Anke, gazda Jevremove kćeri, diplomatski skandal na kneževom dvoru i druge lepe novogodišnje zgode i nezgode iz moderne Srbije


Dok protivnici Bregzita ispred Big Bena puštaju prepevane hitove u kojima ismevaju Najdžela Faraža, najzaslužnijeg za izlazak Velike Britanije iz EU, procenjuje se da je London u proteklih 10 godina napustilo 30.000 milionera


TV fenomen prethodne godine svojevrsna je medijska kontradikcija. Vlast organizuje šetnje koje parališu predgrađa gradova, tabloidi izveštavaju o “stotinama hiljada građana” kojima smeta što ne mogu slobodno da se kreću, idu u porodilište i po penziju pa blokiraju po Srbiji, gde je jedina blokada Ćacilend ispred Skupštine


Uprava Pete gimnazije traži da deca koja žele da dobiju novogodišnji vaučer od države odaju odatke svojih roditelja


Mnogo je „ako“ u slučaju Generalštaba, ali bi taj slučaj mogao da prodre do samog dna režima i predsednika Vučića koji se opet igra boga pomilovanja, piše „Vreme“ u naslovnoj temi novog broja


Ako se Selaković ili Vlada ne pozovu na ministrov imunitet, ako se nešto ne desi postupajućim tužiocima i njihovim porodicama, ako glavni tužilac TOK a Mladen Nenadić ne odluči da će TOK da “batali” ceo slučaj ili se zadovolji da sve ostane na ministru Selakoviću, ako vlast ne uspe da uguši tužilaštvo ili blokira njegov rad, ako policija i drugi državni organi budu postupali po nalozima tužilaštva, moguće je da će se predmet “Generalštab” probiti do samog “srca tame”, odakle je i potekao


Data i najavljena pomilovanja po službenoj dužnosti, svedoče o bojazni da pravosuđe neće biti poslušno. Predsednik Srbije, po svemu sudeći, nije svestan da oslobađanjem od krivičnog gonjenja posredno priznaje da ne veruje pravosuđu jer zna da je do sada na pravosuđe moglo da se utiče s vrha, ali da je odnedavno uspešnost takvog patronata neizvesna, i da bi krivica pomilovanih u redovnom postupku bila dokazana. Inače, posredi je očigledna zloupotreba


Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije


Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju


Zašto režim nastoji da razvali Univerzitet u Beogradu? Koga i čega se boji? I kakve veze s tim ima poziv na politički dijalog?


Vršljanje policije po Rektoratu Univerziteta u Beogradu je čin ljudi nesvesnih da sami propadaju u rupu koju kopaju Vladanu Đokiću, da nastupaju kao zlo koje će izgubiti bitku protiv dobra, kao neuki jahači metle koje će na kraju pomesti studenti


Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?


Sa Aleksandrom Đorđevićem sam, po scenariju Duška Radovića, 1971. snimio film Kako su se volele dve budale, sa Draganom Nikolićem i Milenom Dravić. Igrali su zaljubljeni par koji treći – Gidra Bojanić, stalno ometa. Jednu scenu smo snimali noću, na Opservatoriji na Zvezdari. Milena i Dragan su došli na snimanje i objavili da su se tog dana u podne venčali u Opštini Vračar. Uradili smo scenu, pa slavili do duboko u noć


Prodaja kuća koje nisu legalizovane stala je po Srbiji jer je novi zakon poznat kao „Svoj na svome“ stavio van snage prethodno rešenje, tvrde iz agencija za nekretnine


Dosadašnji direktor N1 televizije Igor Božić razrešen je sa funkcije, novi menadžment mu je zabranio obavljanje uredničkih i direktorskih poslova i sugerisao mu da do daljnjeg ne dolazi na posao. Njegov status u kompaniji je neizvestan


Konzorcijum privatnih prevoznika zvanično je zatražio od Grada Beograda povećanje plaćanja iz budžeta za više od šest odsto, navodi Centar za lokalnu samoupravu


Troje najpoznatijih arhivatora u regionu - Boškić, Torbica i Čvarkov - završili su radni vek, makar privremeno, nakon 2.545 epizoda, pošto im je ugovor sa Radio-televizijom Vojvodine istekao, a nisu dobili novi