

Književnost
Knjiga protiv zla vremena
Drago Mažar, Dva kurira,
Srpsko narodno vijeće iz Zagreba i Arhiv Republike Srpske iz Banjaluke, 2025.




Drago Mažar, Dva kurira,
Srpsko narodno vijeće iz Zagreba i Arhiv Republike Srpske iz Banjaluke, 2025.






“Polaganjem zaveta na nevinost i odevanjem u mušku odeću, žena dobija slobodu da nosi oružje, poseduje imovinu i donosi sopstvene odluke iako je cena toga odricanje od ženskog identiteta i prava na ljubav. Ali, da li je to stvarna sloboda – odreći se sebe da bi se preživelo?”


Jedan američki šekspirolog tvrdio je da je Šekspir izumitelj savremenih ljudi, da nam je on pokazao kako možemo da izrazimo svoja osećanja i oblikujemo svoje identitete. Što se tiče prvog, nama danas deluje neobično da ljudi nekada nisu umeli rečima da ispolje zaljubljenost, ljubomoru, pohlepu, ambicioznost ili tugovanje. Sva je ova osećanja Šekspir, makar do tog istorijskog trenutka, najbolje opisao, a neka je čak opisao prvi u čitavoj istoriji književnosti


I dok svet ide dalje, Iran za njime sve više zaostaje. I za to nije kriva (isključivo) Amerika. Kada stalno držite gard prema čitavom svetu, svet pre ili kasnije podigne gard prema vama. Države, kao i ljudi, ne traže društvo onih koji su u stalnom sukobu sa svojim okruženjem. Naposletku, u XXI veku, politički model koji se zasniva na obećanju dolaska bogom nadahnutog spasitelja ima malo šta da ponudi državi od gotovo 90 miliona ljudi, u kojoj je 60 odsto stanovništva mlađe od 39 godina. A još manje ima šta da ponudi susednim državama


Zadatak je književnosti – ako ona uopšte i ima bilo kakav zadatak – uhvatiti se ukoštac sa prividima, propitati ne samo smisao života i čovekovog bivanja već smisao kao takav, samu “prirodu” smisla, odnosno odgovoriti na pitanje: kako doći do spoznaje? To je ključna ideja literature koju, uveren je Vilikovski, mora, daleko više od same priče, zanimati čin “pripovedanja priče”. U tomu se i kriju (s)misao i tajna ljepote i umjetnosti


Srđan Valjarević, Narator je konačno progovorio i Roman o agoniji i vedrini; Laguna, 2024. i 2025.


Tatjana Gromača, Osvajanje čitalačkog prostora, Sandorf, Zagreb, 2025.


Ideju koju je pokrenuo ruski književnik Zahar Prilepin, sada podržava predsednik Rusije Vladimir Putin - stvaranje ruske nagrade za kjiževnost za „globalnu većinu” kao pandan „postkolonijalnoj” Nobelovoj nagradi za književnost


Božo Koprivica, dramaturg i pisac, preminuo je 20. marta u 76. godini u Beogradu.


O razlici između benignog identitetskog liderstva, koje neguje demokratiju iznutra i promoviše harmoniju i uključivost spolja, i toksičnog liderstva, koje podrazumeva tiraniju unutar grupe i podsticanje antipatija prema drugim grupama, i o još mnogim detaljima o onima koji su na čelu društva


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Ugo Kornija, Basne iz popravnog doma, prevela sa italijanskog Mirjana Ognjanović; Makart, Plato, Beograd, 2025.


Zatvarajući stranice romana Svinja, čitalac može da konstatuje: tu su na jednom mestu svi oni – ljudi koji su nam ukrali budućnost


Propisi o braku našli su se među prvim zakonskim aktima donetim sa namerom da se iskoreni nazadno i uspostavi poredak koji bi Srbiju približio idealu “hrišćanske i uljudne Evrope”, o čemu priča knjiga Brak u modernoj Srbiji


Pisac Miljenko Jergović za „Vreme“ priča o knjizi „1983“ gde se sudara sa 17-godišnjim sobom. I pomalo priča o nama, društvu i politici


Kruno Lokotar: Limited edition; Buybook, Sarajevo/Zagreb, 2025


Istorija Srpskog PEN centra neobično je zanimljiva i uzbudljiva kao retko koje druge umetničke i kulturne acocijacije u Srbiji u proteklom veku


Jezik Teofila Pančića najviše je nalik lavini: kreće se ogromnom brzinom i krši sve pred sobom. Zatrpa li te – gotov si. Doduše, obrušiće se na tebe samo ako si zaslužio. Nije uočeno da je lavina poklopila bilo koga ko tu lavinu nije prizvao glupošću, bezobzirnošću, gmizavošću ili izborom da zaudara na fašizam


“Viktor Orban je počeo kao stipendista Soroša, nastavio kao istaknuti liberal, ali je prepoznao dominantni vrednosni sistem mađarskog društva i pomerio se ka desnom centru, gde je stekao trajnu vlast. Aleksandar Vučić je krenuo sa krajnje desnice, s vremenom je svoje mesto potražio na desnom centru, gde je takođe stekao trajnu vlast. Obojica su za glavne protivnike označili liberalizam i levicu”


Ne mislim da će knjiga ikoga spriječiti da se drogira, ali se mogu nadati da će ljudi koji s tim svijetom nemaju veze bar malo osjetiti kako je pod našom kožom, vena izbodenih i povučenih duboko u naša narkomanska tijela olupine


Literarni autoriteti ne znaju šta da rade sa književnošću koja ne optužuje, ne tuguje i ne spasava, koja nema ni jasne etikete ni moralne pouke na tacni, koja nije ni levo ni desno


Pola veka knjige Bratislava Milanovića Jelen u prozoru; Dom omladine Beograda, 1975.




Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč