img
Loader
Beograd, 30°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju: Rene Karabaš

O kćeri koja je želela da bude sin

29. april 2026, 23:13 Sonja Ćirić
foto: yana lozeva
Copied

“Polaganjem zaveta na nevinost i odevanjem u mušku odeću, žena dobija slobodu da nosi oružje, poseduje imovinu i donosi sopstvene odluke iako je cena toga odricanje od ženskog identiteta i prava na ljubav. Ali, da li je to stvarna sloboda – odreći se sebe da bi se preživelo?”

Rene Karabaš je književni pseudonim bugarske autorke Irene Ivanove čiji je roman Ostajnica uvršten u najuži izbor za Međunarodnu Bukerovu nagradu. Da li će biti i izabran, znaće se 19. maja kada će biti proglašeno najbolje književno delo prevedeno na engleski jezik.

...
…

Rene Karabaš je pesnikinja, spisateljica, scenaristkinja, glumica i dramska autorka. Njeno delo nastaje na preseku književnosti, filma i pozorišta, a obeležavaju ga ritmičan, sugestivan jezik i izrazita usredsređenost na teme identiteta, tela, sećanja i društvene prisile.

Ostajnica je njen prvi roman. Počinje ga objašnjenjem da je ostajnica “zakleta devica, koja daje zakletvu o devičanstvu prema Kanunu Leke Dukađina i počinje da živi kao muškarac i glava porodice u patrijarhalnim sredinama severne Albanije, Kosova, Makedonije, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne”. Na kraju romana kaže sledeće: “Ovo je bila Bekijina priča. O jednoj kćeri koja je želela da bude sin. O jednoj ženi koja je izabrala život, a ne smrt. O jednoj ženi koja me je naučila da maštam i pišem srcem”.

Roman Ostajnica je dobio nagradu “Elijas Kaneti”, preveden je na 20 jezika, a na srpskom ga je nedavno objavio “Heliks” u prevodu Jasmine Jovanović. Rene Karabaš je o ovom i drugim svojim delima govorila početkom aprila u Beogradu, tokom prvog izdanja Evropskog književnog festivala “Knjiga na (s)ceni”.

“VREME”: Da li Bekija postoji, da li je poznajete?

RENE KARABAŠ: Bekija je fiktivna kreacija, ona je zapravo moja priča odevena u ruho virdžine. Odrasla sam u selu na severu Bugarske gde su patrijarhalni zakoni bili gotovo opipljivi. Bekija je postala otelovljenje moje sopstvene hipersenzibilnosti, mojih sećanja iz detinjstva i muške energije s kojom sam bila prinuđena da se suočavam. Želela sam da ispričam svoju priču, način na koji vidim ovaj svet – svoju porodicu, okruženje koje mi je dalo toliko mnogo, ali me je istovremeno i traumatizovalo. Tako da – da, poznajem Bekiju onoliko koliko poznajem samu sebe.

Zapanjuje podatak s početka vaše knjige da postoje krajevi u Evropi gde žene dobijaju prava koja imaju muškarci tek nakon zakonske promene pola. Molim vas za komentar.

U svetu virdžina (ostajnica, alb. burrnesha), to je društvena, a ne fizička promena. To je radikalna strategija preživljavanja u društvu u kojem je žena istorijski vredela 20 volova i nije imala nikakva prava. Polaganjem zaveta na nevinost i odevanjem u mušku odeću, žena dobija slobodu da nosi oružje, poseduje imovinu i donosi sopstvene odluke iako je cena toga odricanje od ženskog identiteta i prava na ljubav. Ali, da li je to stvarna sloboda – odreći se sebe da bi se preživelo? Žene širom sveta proživljavaju ovaj fenomen iznutra; zbog (još uvek) vladajuće rodne nejednakosti, one moraju nekako da opstanu u ovom muškom svetu, manifestujući mušku energiju i potiskujući žensku kako bi se oduprle i opstale u neprijateljskom okruženju. Zato bi mi bilo drago da čitalac moju knjigu ne čita samo doslovno, već i kao metaforu, kao nit vodilju.

Kanun Leke Dukađina nije važeći zakon, pa ipak, ima ljudi koji i danas poštuju njegova pravila. Da li je to primer negativnog uticaja patrijarhalnih nazora?

Da, odabrala sam Kanun upravo zato što je on radikalna manifestacija patrijarhalnih zakona. On pokazuje koliko destruktivne te drevne norme mogu biti kada se dovedu do ekstrema stvarajući svet u kojem je nasilje rutina, a senzibilnost se smatra slabošću. Patrijarhalno društvo je, po samoj svojoj prirodi, nasilno. Kako pronaći ravnotežu u svetu superiorne muške i inferiorne ženske moći? Mi na Balkanu još uvek imamo taj patrijarhalni način razmišljanja, ali mislim da je vreme da izađemo iz tog kamenog doba i suočimo se sa stvarnošću. Živimo u 21. veku i apsurdno je deliti ljude prema njihovim fizičkim karakteristikama i razlikama. Vreme je da počnemo da se ponašamo kao inteligentna ljudska bića i konačno prihvatimo da smo svi ljudi i da smo jednaki, bez obzira na to da li ste žena ili muškarac. Postoji toliko načina da muškarci pokažu svoju snagu – kroz zaštitu, razumevanje i slušanje žena. Za mene je patrijarhalno ponašanje zapravo odraz slabosti.

U vašem romanu Muraš je ubijen zbog krvne osvete. Ubio ga je Nemanja. Sve se dešava u Albaniji. To ubistvo podrazumeva da će biti i sledećeg, kao osveta. Dokle tako?

Istražujem nasilje krvne osvete kao direktnu posledicu prenaglašenog muškog ega. U ovim udaljenim krajevima, vendete su čak postale neka vrsta primitivnog biznisa gde su se plaćale “takse na krv” za ubistva. Danas moramo težiti tome da živimo kao civilizovana bića koja brinu jedna o drugima umesto da ostanemo zarobljeni u tim drevnim ciklusima osvete. Znate li šta je ljudska civilizacija? To je onaj trenutak u dalekoj prošlosti kada je neko slomio nogu, a umesto da bude ostavljen da umre (kao što se dešava u životinjskom carstvu), neko drugi je odlučio da se pobrine za tu osobu i pomogne joj da zaleči ranu. To je civilizacija. I tome moramo težiti, a ne ratovima i nasilju.

Po Kanunu, ako nevesta nije čista, mladoženja ima prava da je ubije metkom koji joj je otac dao u miraz. Ovo je samo jedan od primera patrijarhalne predstave žene kao muževljeve svojine. Ali, i danas je uobičajeno da muž odlučuje u ženino ime.

Iako moderna Bugarska nema pisane zakone poput Kanuna, rodna nejednakost i dalje postoji na više nivoa – od razlike u platama do porodičnog nasilja. Patrijarhalni stavovi su često skriveni u velikim gradovima, ali ostaju vrlo vidljivi u manjim mestima. Verujem da se prava snaga ne nalazi u “mačo” moći već u empatiji; za mene je istinski muževan muškarac zapravo feminista.

Cela Ostajnica kao da je jedna rečenica, kao priča koja se priča u jednom dahu, što je izuzetno jak efekat i pojačava ionako veliku emocionalnu napetost knjige. Pritom, rizikovali ste da nepoštovanje pravopisa bude odbojno čitaocima. Zašto u vašoj knjizi nema ni tačke ni velikog slova, znači početka ni kraja?

Taj “glas” se pojavio iznenada i ispričao priču u jednom dahu. Kopao je po mojim ranama, prkosio pravilima (bez formalne strukture rečenice, bez velikih slova, bez znakova navoda) i potekao je iz mene kao reka, bez naknadnih ispravki, kao čisti transkript čitavog jednog sveta koji mi je poveren da ga otkrijem. Tako sećanja i traume izbijaju na površinu kao tok svesti. Pisanje na ovaj način omogućilo mi je da se neprimetno krećem između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bio je to bolan, ali za mene i veoma isceljujući proces.

Vaš roman je preveden na 20 jezika. Kako čitalac iz npr. zapadne Evrope prima Bekijinu priču? Da li ga ona udaljuje od Balkana?

Prevedena književnost ima ulogu dvorske lude u prostoriji, ona kroz priče govori istinu kako bi pomogla čitaocima da vide dalje od geografskih granica i stereotipa. Čak i ako se zapadni čitaoci fokusiraju na “egzotičnu” prirodu virdžina, nadam se da će pronaći zajedničku ljudsku emocionalnu osnovu. Moj cilj je da se čitalac na kraju pronađe u knjizi. Ako čitate moju knjigu površno, to će biti lokalna priča, nešto što nam se ne može dogoditi jer nemamo takve zakone i Kanun. Međutim, ako zaronite duboko u priču, videćete da je to vaša sopstvena priča. Priča ljudskog roda, ispunjena bolom, krivicom, ljubavlju i praštanjem. Tu se ova balkanska priča dodiruje sa zapadnim svetom.

Da li ste gledali film Srđana Karanovića Virdžina, koji je ovdašnjoj javnosti otkrio žene koje žive kao da su muškarci?

Ne, nisam ga gledala, ali bih veoma volela.

Bili ste gost Festivala evropske književnosti u Beogradu, zajedno sa više od 20 autora iz Evrope. Kaže se da je kultura najbolji ambasador. Da li kultura može da se izbori sa politikom?

Verujem da je umetnost oružje koje može spasti živote. Dok političar govori masama, knjiga može inspirisati čitavu naciju i podstaći političke ili društvene promene dajući glas onima koji ga nemaju. Književnost je najistinitiji dokaz o “onom drugom” i ima moć da poveže naše kolektivne duše. Takođe, kada se ljudi umore od laži političara, počinju više da veruju fikciji u knjigama. I tu je onda red na nas. To je najopasnije i najefikasnije oružje – oružje REČI.

Tagovi:

Roman Književnost
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Džejms Bond u novoj video igri

Video-igre

10.jun 2026. K. S.

Da li je najbolji film o Džejmsu Bondu ikada zapravo video-igra?

Stigao je novi Džejms Bond, ali ne na velika platna, već na ekrane gedžeta video-igara. Da li je igra prepoznala kakav je Bond potreban današnjem svetu

Trening reprezentacije Češke Republike

Svetsko prvenstvo u fudbalu 2026.

10.jun 2026. Aleksa Petrovski

Kada se igraju utakmice Svetskog prvenstva i gde ih možete gledati

Prenose utakmica Svetskog prvenstva možete pratiti na kanalima Radio televizije Srbije i televizije Arene Sport

Nekretnine

Posao i AI

10.jun 2026. Katarina Stevanović

Doba veštačke inteligencije: Majstorima se smeška svetla budućnost

Veštačka inteligencija danas može da obavi mnoge poslove i mnoge ostavi bez posla. Ali ne ume da kreči, promeni svećicu na autu ili postavi pločice u kupatilu. A oni koji umeju, zarađuju sve bolje

Tramp, Infantino

Svetsko prvenstvo u fudbalu

10.jun 2026. Aleksa Petrovski

Iran na SP u fudbalu: Bez navijača, stručnog štaba i hiljadama kilometara od stadiona na kome igra

Umesto kampa u Arizoni reprezentacija Irana će biti stacionirana u meksičkoj Tihuani. Vašington pored toga čini sve što može da oteža život Irancima na koje gleda kao na ratne neprijatelje

Beogradski akvarijum

10.jun 2026. V. N.

Akvarijum na Ušću: Izdata dozvola za pripremne radove

Gradske vlasti odobrile su pripremne radove za akvarijum na Ušću, koji obuhvataju pripremu terena i zaštitu postojećeg zelenila, uz najave daljeg razvoja projekta

Komentar
Aleksandar Vučić, Jakov Milatović i Milojko Spajić

Pregled nedelje

Crveni od srama

Zašto su građani Srbije crveni od srama poslije naprednjačke operacije u Tivtu? Zbog čega Vučić redovno bruka zemlju i građane koje predstavlja? Upita li se kako ga na Samitu u Tivtu vide drugi državnici i što mu govore iza leđa

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Crnogorska avantura Vučić Aleksandra

Čarter Er Srbije od Beograda do Tivta pun naprednjačkih lojalista sa kriminalnim dosijeima i najava pripreme ubistva Aleksandra Vučića u Crnoj Gori za vreme samita EU - Zapadni Balkan: šta je šahista sa Andrićevog venca ovim atakom na zdrav razum hteo da postigne

Andrej Ivanji
Naprednjaci u predizbornoj kampanji

Pregled nedelje

Kederi i štuke – naprednjački lanac ishrane

Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1848
Poslednje izdanje

Si, Tramp, Putin i Dan srpske diplomatije

Nepodnošljiva lakoća šibicarenja Pretplati se
Politika i tehnologija

Roboti za Žikino kolo

Intervju: Veroljub Sarić (90), demonstrant

Ko izdrži, taj je pobedio

Intervju: Dr Varsen Agabekijan Šahin, ministarka spoljnih poslova i iseljenika države Palestine

Očuvanje božanstvenog mozaika naroda Palestine

Intervju: Drago Pilsel, novinar i publicista

Odrastao sam s Pavelićevom slikom iznad kreveta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure