







Iako ostaje veran poetici fragmenta, u romanu Samoubistvo Leve je bliži klasičnijem proznom govoru. Ispripovedan u drugom licu, kao obraćanje mrtvom prijatelju, ovaj roman suočava s temeljnim fenomenima ljudskog postojanja: doživljaj sveta i čovekovo mesto u njemu, potomstvo i smisao porodice, savremena umetnost, moderna država, politika itd. Priča, svakako uslovljena temom, ispripovedana je u blago povišenom tonalitetu moderne, tamne patetike, a opet i sa izvesnom vedrinom, koju nameće okolnost da se najvažniji događaj u priči, rasplet dakle, desio već na početku


Bio je zvezda Holivuda, žene su bile lude za njim, kralj Aleksandar ga je odlikovao, ali ga je ovdašnja široka javnost upoznala tek nedavno zahvaljujući romanu Miomira Petrovića Dionizije 1941, kombinaciji dokumenta i fikcije




Adam Mihnjik, Misliti savremenu demokratiju. Eseji, pisma, intervjui; s poljskog prevela Biserka Rajčić; B 92, Beograd, 1995.




Peruanski pisac i nobelovac Mario Vargas Ljosa preminuo je u Limi u 90. godini. Bio je "prokleto dobar pisac", pisao je svojevremeno Teofil Pančić


O Filipu Davidu kao piscu srpske književnosti iz njenog najkreativnijeg posleratnog doba moglo bi dosta da se kaže, ali je malo rečeno – napisao je Branko Kukić na početku uvodnog teksta dvobroja časopisa “Gradac” koji je posvećen Filipu Davidu.
U njemu je delić Davidovog opusa, poput Skice za priču o snu, Bunara u tamnoj šumi, Jedne noći u Varšavi, Ničije zemlje, drame Jednog dana, moj Jamele, scenarija Svetovi u haosu, njegova prepiska sa Mirkom Kovačem i Borislavom Pekićem, pa i tekst koji je Filip David govorio u Narodnoj biblioteci Srbije na dodeli priznanja za Najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka za roman Kuća sećanja i zaborava, tekst koji je počeo ogradom od prisustva Tomislava Nikolića, tadašnjeg predsednika Srbije. “Poštujući instituciju predsednika, ja od 90-ih ne podržavam njegovu nacionalističku i ratnu politiku. Njemu nije mesto ovde i ovim povodom”, rekao je David pred zvanicama.
U dvobroju su i tekstovi poštovalaca Filipa Davida o njemu. Jedan od tih, tekst Svetislava Basare Princ “Galerije”, objavljujemo.
Na kraju uvodnog teksta koji je naslovio Filip David – Sve je u vatri, Kukić kaže da mu nije bila namera da objavi sve važne tekstove koji su napisani o Filipu Davidu, nego da kaže više “o jednoj posebnoj atmosferi i temperaturi koje donose posebno strujanje, predstavljeno na poseban način, jer svaka književna epoha ima posebne stvaraoce koji svet, unutrašnji i spoljašnji, gledaju iz posebnog ugla – petog – u kvadratnoj sobi. Ovaj peti ugao istovremeno ruši staru i stvara novu kuću”.




O jednom susretu sa Otom Tolnaijem


Kvir, režija Luka Gvadanjino, uloge Danijel Krejg, Dru Starki, Din de Vit


Više vredi jedan dobar muzičar, ili slikar, ili pisac, ili mislilac nego svi glavni odbori svih stranaka, svi poslanici đuture, svi ministri u nekoj umišljenoj vladi. Oni su – ili bi trebalo da su – zamenljivi. Umetnici i mislioci po svom daru i po vrsti pameti nisu. Kultura je umetnost, otuda umeće života




Ajelet Gundar-Gošen višestruko je nagrađivana izraelska književnica, autorka četiri romana i više filmskih scenarija. Nakon studija psihologije studirala je film i dramaturgiju, radila je kao novinarka i aktivistkinja Udruženja za građanska prava






“U Pesku pjeskare Husinska je buna središnja osa, ali to je i roman o prijateljstvu, o gradu, o zločinima, o knjigama, muzici i slikama, o rečima kakve su lunatik i kopile, o strahu obraćenika, pa ako hoćete i roman, kako bi rekao pripovedač, o jebenoj ljubavi. Ako bi postojao neki metafizički knjigovođa, koji bi sabrao i oduzeo sve njegove ulaze i izlaze, saldo bi bio krajnje neinventivan – život”


Kad počnem da pišem, ne znam šta će ispasti. Nešto me podstakne – to može biti bilo šta: glas, lice, par golubova na simsu. Ili se ta prva rečenica pojavi sama od sebe. Nekad je to stih, pa izraste pesma, nekad rečenica od koje postane pripovetka, a ovde se ispilio roman


Živi je svedok kako bi izgledale ulice starog Beograda da nije bilo njihovog proširivanja u regulacijama iz druge polovine tog stoleća – ulica Hiljadu trista kaplara


Dvadeseti vek je bio period kada je kultura bila važna i pojedincima i državama, literatura je imala veći društveni uticaj, ali i medija je bilo mnogo manje, i zbog toga je između ostalog bila vidljivija i prisutnija. Masovna kultura koja danas dominira, uz prisustvo interneta i društvenih mreža, sve je promenila. Neki drugi sadržaji i vrednosti su dobili na značaju, i veliki pisci i njihove knjige i stavovi danas su ipak skrajnuti


Kristian Novak: Slučaj vlastite pogibelji; Književna radionica Rašić, Beograd, 2023.


Ove godine navršilo se 100 godina od smrti Franca Kafke u čijim romanima, na primer u Procesu, neumoljiva sila živog čoveka pretvara u mehaničku napravu a onda je “navija” po sopstvenoj volji


Han Kang iz Južne Koreje je dobitnica Nobelove nagrade za književnost za 2024. godinu, a u obrazloženju je navedeno da je nagrađena za „intenzivnu poetsku prozu koja se suočava sa istorijskim traumama i razotkriva krhkost ljudskog života"


Zanimanje za hispanoameričku književnost imalo je svoje uspone i padove, ali nikad nije prestalo. Stare, već pomalo bezube lavove smenili su mladi, slave i hvale željni. U Geopoetikinoj novoj ediciji biće i jedni i drugi


„Pre će umreti i poslednji Srbin, nego što će javno da se izvini“. Pod tim naslovom nemački dnevni list „Tagescajtung“ donosi razgovor sa srpskim piscem Markom Vidojkovićem koji je napustio zemlju


Izuzetan tekst Dragoslava Dedovića o tome kako je „klimatska fikcija" postala popularna u literaturi jer planeta odlazi dođavola: „Julsko sunce nesnosno prži. Spečene ljude, zvjerke, biljke. Kome se sveti taj opozvani bog?“, zapisao je davno Stevan Tontić. Ali ovo ubitačno sunce sada nije julsko već junsko. Osveta opozvanog boga je poranila.