Tačno pre šest godina i jedan dan od izlaska ovog broja "Vremena" – 27. jula 2012. – formirana je vlada Ivice Dačića sa naprednjačkom većinom i Aleksandrom Vučićem kao prvim potpredsednikom, poznatijim kao PPV. Od tada u Srbiji više ništa nije isto – da ne kažemo nešto drugo. Uglavnom, u čast ovog jubileja, a povedeni primerom otvaranja renoviranih Muzeja savremene umetnosti i Narodnog muzeja, te planovima za pretvaranje zgrade železničke stanice u Beogradu u muzej istorije Srbije, pokrećemo inicijativu da najveći deo ovog prostora zauzme stalna postavka naprednjačkih dostignuća. To što se pravimo da izložba postoji i o njoj tako pišemo, samo je još jedan od klasičnih i široko prihvaćenih manira aktuelne vlasti
Tomovača
– staklena boca zapremine od jednog litra, prozirna tečnost
Pobjedom na predsjedničkim izborima 2012, osnivač i lider Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić omogućio je svojim naprednjacima dolazak na vlast i proslavio ostavkom na sve partijske funkcije. Od tada je pet godina obavljao dužnost šefa države u – kako se danas kaže – punom kapacitetu. To će reći da ga je malo tko za bilo što pitao, a i kad bi nešto rekao, još manje su ga fermali. Protiv njegove kandidature za drugi mandat jednoglasno su glasali svi organi SNS-a, uključujući Nikolićevog sina Radomira, člana Predsjedništva stranke i gradonačelnika Kragujevca.
U stalnoj postavci izložbe naprednjačkih dostignuća, bivši predsjednik Srbije predstavljen je bocom rakije, poznate kao „tomovača“. Naime, Nikolić je svaki slobodan trenutak – a takvih je bilo mnogo – koristio da na svom imanju u Bajčetini peče šljivovicu od sorti „čačanska rodna“ i „čačanska lepotica“. Mada su oni koji su probali „tomovaču“ dali najviše ocjene za kvalitetu, ovaj eksponat je poprilično skrajnut i nije ga lako pronaći. Zbog toga sve zainteresirane posjetioce upućujemo da potraže pomoć ljubaznih kustosa. Degustacija nije moguća.
Diplome i doktorati
– papir, mat i sjajni, duboka štampa
Odmah po svom formiranju, naprednjačka vlast je snažno afirmirala vrijednosti visokog obrazovanja. Važno je napomenuti da nije riječ o novom političkom trendu, već je u pitanju samo unapređenje baštine iz Srpske radikalne stranke: među recenzentima nekih od 156 tomova (štampanih ili u pripremi) sabranih djela Vojislava Šešelja – svojevremeno najmlađeg doktora nauka u Jugoslaviji – nalaze se aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i guvernerka Narodne banke Jorgovanka Tabaković. Uglavnom, Nikolić, Tabaković, Siniša Mali, Nebojša Stefanović – navedimo samo najpoznatije akademske pregaoce – nisu spavali noćima, odvajali su svaki slobodan trenutak za učenje, skrivali udžbenike i skripte ispod poslaničkih i drugih funkcionerskih klupa, te tako stekli prestižne diplome i doktorate. To što stručna javnost i zdrav razum ukazuju da su kupljene ili plagirane (najčešće oboje) dodatno im daje na značaju: dok ministri u drugim zemljama zbog ovako stečenih akademskih zvanja podnose ostavke, u Srbiji one služe za dodatni uspon po prečagama moći.
Diplome i doktorati izloženi su po azbučnom redu prezimena ponosnih vlasnika zajedno sa video zapisima sa promocija, a onaj tko stavi slušalice može odslušati kako ih naizmjenično čitaju članovi komisija.
foto: print screen rts
Indeks Pravnog fakulteta u Beogradu
– papir, džepni format, tvrdi povez
Među kustosima su dugo trajale rasprave – ponekad praćene fizičkim obračunima sa nanošenjem lakih tjelesnih povreda – da li da se indeks predsjednika Republike izloži uz diplome i doktorate ili samostalno. Argument pristalica prve škole mišljenja bio je da svi ovi artefakti moraju biti zajedno prezentirani zato što je upravo Vučić obrazloženje trojice eminentnih naučnika da je Stefanovićev doktorat plagijat, ocijenio kao nešto najgluplje što je ikada u životu pročitao. No, pobijedio je stav zastupnika samostalnog izlaganja predsjednikovog indeksa sa prosječnom ocjenom 9,44. Oni su ukazali da im u novijoj istoriji nije poznat slučaj većeg javnog značaja nečijeg uspjeha na fakultetu, pogotovo kada se dotična osoba nalazi u petoj deceniji života. Također i da su ocjene iz ovog studenskog dokumenta bile predmet žive parlamentarne rasprave čiji dometi nadmašuju sve što se ikada čulo Narodnoj skupštini.
foto: nenad đorđević / fonet
Indeks predsjednika Aleksandra Vučića izložen je samostalno ispod njegove slike (ulje na platnu), te zastave Srbije i Beogradskog univerziteta. Na slušalicama posjetioci mogu slušati narodnog poslanika i šefa poslaničke grupe SNS-a Aleksandra Martinovića kako na jedinstven i neponovljiv način čita ocjene.
Ekspoze
– papir, mat, rukopis
Ekspoze Aleksandra Vučića prilikom formiranja njegove druge vlade predstavlja sam temelj državno-pravnog uređenja Republike Srbije; pojedini profesori ustavnog prava konzultirani za potrebe ove postavke smatraju i da taj akt ima veću težinu od Ustava iz 2006. Što, dakle, reći o ovom artefaktu, a ne potcijeniti ga? Pisan rukom oko dva i po mjeseca, u originalu sadrži 260, a u varijanti podijeljenoj poslanicima 64 kucane stranice, čitan je od autora punih šest sati u skupštini… Na ovom mjestu prinuđeni smo da iskoristimo sastavni dio prezentacije eksponata, to jest audio-vizualni zapis (ne sluša se kroz slušalice i nije ga moguće isključiti) izlaganja narodnog poslanika profesora doktora Marka Atlagića sa sjednice od 5. oktobra 2016. kada je na dnevnom redu bio Zakon o finansiranju lokalne samouprave: „Gospodo, dajem na znanje građanima Republike Srbije i vama gospodi narodnim poslanicima da je Ekspoze predsednika Vlade, gospodina Aleksandra Vučića najtransparentniji, najkonkretniji, najprecizniji, najveći i najbolji od svih prethodnih ekspozea – njih 73 – počevši od prvog predsednika Vlade, prote Matije Nenadovića 1805. godine do danas.“
Važna napomena: pred posjetiocima se nalazi vjerna fototipska kopija Vučićevog ekspozea iz 2016. Original je iz razumljivih razloga pohranjen u specijalno čuvan depo sa optimalnom vlažnošću zraka, pritiskom i drugim oblicima zaštite – slično Miroslavljevom jevanđelju.
Fantomka
foto: marija janković
– vuna i poliester, crna boja
Plastični eksploziv može služiti u krajnje destruktivne namjene poput dizanja u zrak automobila zajedno sa vozačima, a može donijeti i nemjerljivu korist zajednici prilikom izgradnje dionice autoputa kroz Grdeličku klisuru – zavisi tko ga i kako upotrebljava. Ista stvar je i sa fantomkama: mogu je nositi pljačkaši banaka i plaćene ubojice, ali i osobe čiji je zadatak obezbjeđivanja progresa i savladavanje okoštalog ustavno-pravnog poretka, oboje u službi izgradnje Beograda na vodi, tog najvećeg dostignuća u ovom dijelu galaksije. Izloženi artefakt – crna fantomka – svjedoči o složenoj operaciji rušenja čitavog niza objekata u Hercegovačkoj ulici sa dva bagera, privođenju i primjeni sile prema svim tu zatečenim osobama zbog osnovane sumnje da su slučajni prolaznici ili stanari, ali i o pravodobnoj reakciji policije koja se nije odazivala na pozive građana u pomoć… Nažalost, kako su neopjevani heroji u fantomkama nepoznati već treću godinu, autentičnost samog eksponata nije u potpunosti potvrđena. Zbog toga je kustos zadužen za njegovu nabavku strogo kažnjen dodatnim dužnošću samostalnog raspolaganja dispozicionim fondom postavke.
Fontana
– čvrsti materijal, cijevi, vodovodne i električne instalacije, voda
Visoko obrazovanje, akademski uspjesi i ljudi u fantomkama idu ruku pod ruku sa naprednjačkim dometima u estetici i arhitekturi. Ako Beograd na vodi predstavlja svojevrsni land art koga ćemo – ovakvi kakvi smo – znati cijeniti tek u budućnosti kada bude u ruševinama poput piramida u Gizi ili rimskog Koloseuma, raspjevana fontana na Slaviji je nešto od čega svakom građaninu odmah zaigra srce u prometnoj špici. Njena originalnost potvrđena je na kineskom sajtu Alibaba gdje se slična može naručiti za oko 200.000 eura iako je ova naša napravljena za deset puta više para; njena monumentalnost istaknuta je ukidanjem čitave jedne kolovozne trake na radost svakog tko mora proći preko Slavije; njena muzika i svjetlosni efekti zasjenjuju mnoge kvartove „crvenih fenjera“. Stoga je razumljiv i dirljiv ponos gradskih vlasti.
Dok gledate maketu artefakta od originalnih materijala – omjer 10:1 – svaki kustos će vam reći da je fontana tek nagovještaj onoga što čeka Beograd. Zajedno s njom, na isti način su izložene nove 54 fontane raspoređene širom glavnog grada, jarboli sa srpskom zastavom počevši od onog visokog sto metara pa naniže, žičara sa gondolama prema Kalemegdanu i još mnogo, mnogo toga. „Cilj nam je da za par godina preotmemo od Skoplja titulu prestonice kiča“, ističu u muzeju.
foto: dhgate.com
Ekrani
– plastika, elektronika, srebrna i crna boja
Pod naprednjacima, Srbija je postala zemlja medijskog pluralizma, kulture dijaloga, javnih rasprava, stalnog sučeljavanja stavova u demokratskoj i izrazito tolerantnoj atmosferi…. To se osjeća u svim institucijama u državi, a posebno na Andrićevom vencu gdje – kako piše „Financial Times“ – predsjednik Srbije prati televizijske programe na devet ekrana. Sve ovo zajedno inspiriralo je kustose da stalnu postavku obogate vjernom kopijom medijskog kutka predsjedničkog kabineta.
foto: jovo mamula / ministarstvo odbrane srbije / tanjug
Ukratko, nisu rijetki izlivi oduševljenja kada posjetioci na svih devet ekrana ugledaju Aleksandra Vučića: kako gostuje u „Ćirilici“ sa roditeljima, na konferenciji za štampu u Vladi ili otvaranju svakog kilometra asfaltiranog puta, među djecom i vojnicima, sa prijateljima iz cijelog svijeta… A koliko su mediji brutalni i kritični prema predsjedniku svjedoče dvije činjenice. Prva je prenos drugog poluvremena utakmice između Hrvatske i Rusije koje je Vučić morao gledati bez tona zbog komentatorovog favoriziranja susjedne države. I druga – najava da je prinuđen gostovati u studijima RTS-a sa svojim toncem iz solidarnosti sa Goranom Vesićem pošto su izuzetno osjetljive naprednjačke uši osjetile da je stišavan dok je urlao na ostale goste u emisiji tokom izborne kampanje za gradsku skupštinu…. Nego, da se vratimo izložbi i još jednom ukažemo na značaj slobode medija: točno je da je Vučić u svakom trenutku bar na tri ekrana, ali se na drugima često mogu vidjeti Dragan J. Vučićević, Dragomir Anđelković, Dejan Vuk Stanković, Nebojša Krstić i drugi analitičari bez dlake na jeziku kada se radi o aktualnoj vlasti.
Pelena za odrasle
– plastika, hidroskopni polimeri, pamuk, bijela boja
Predsjednik Srbije je najvredniji čovjek u zemlji – posljednji liježe, prvi ustaje. Problem je u ostalim građanima, bar onoj velikoj većini koja nije u stanju da se razbudi prije 12 sati i krade bogu dane po kafićima. Vučić je zato često ukazivao na općenarodni nerad i lijenost, navodeći da se u njemačkoj kompaniji Lidl češće mjeri temperatura jabuka nego kod nas temperatura djece. Uprkos svemu ovom, Srbija je postala ekonomski tigar Balkana, lider regiona i uzor za sve ostale zahvaljujući marljivim predsjednikovim zalaganjima da privuče strane investitore. Filozofiju svog uspjeha on je sažeo u jednoj rečenici: „Šta god da vam bilo ko u okruženju ponudi za vaše kompanije – subvencije ili podsticaje zapošljavanju – Srbija može da pruži bolje uslove.“ Investitori su Vučića razumjeli i prihvatili kao svog. Bar dvije trećine njih odlazi iz zemlje čim im isteknu subvencije, a ostali tuđim parama plaćaju radnu snagu najviše što mogu – apsolutno minimalno.
Ova promjena radne etike zastupljena je u postavci pelenom za odrasle. Kustosi su izabrali taj artefakt – posebno vezan za južnokorejsku kompaniju Jura – kao simbol radničkih prava, posvećenosti poslu u kome nitko ni za trenutak ne želi da ode u toalet, te razvoju sofisticirane proizvodnje poznate pod nazivom „šrafciger tehnologija“.
Tetka iz Kanade
– neopisivo
Kustosi stalne postavke naprednjačkih dostignuća prate suvremene muzeološke trendove i, u tom kontekstu, nisu robovi materijalnog i figuralnog. Svoju zadivljujuću vještinu pretvaranja konkretnog u imaginarno, superiorno su demonstrirali u eksponatu „Tetka iz Kanade“. Radi se o slučaju – neki bi rekli nikad rasvijetljenoj aferi – kada je ministar obrane Aleksandar Vulin, navodno, od tetke svoje supruge posudio 205.000 eura za stan. Sve ovo posjetioci mogu vidjeti u posebnoj sobi bez prozora, dobro izoliranoj i zatvorenoj. Tu na tapaciranima zidovima, podu i plafonu igraju hologrami Vulinovih unifomi, njegovog skoka iz padobrana, primjeraka vatrenog oružja (devet komada) u ličnom vlasništvu, pasoša sa kanadskim i srpskim pečatima, skice iz feng šuija… Sa druge strane, iz neutvrdljivih pravaca, dopiru ministrove izjave o svom služenju vojske, objašnjenja zbog čega je ipak nije služio, raporti „vrhovnom komandantu“, pozivanje na dvostruko kumstvo sa Željkom Mitrovićem, kontrapitanja novinarima vezana za aferu „tetka“ i slično… Kustosi mole sve senzitivne i osobe sa bilo kakvim zdravstvenim problemima da ne ulaze; posljedice mogu biti nepredvidive.
Banana
– Lat. musa acuminata, žuta boja
Mada je izložba posvećena naprednjacima, izdvojen je i jedan kutak za njihovog dugogodišnjeg i lojalnog koalicionog partnera, predsjednika Socijalističke partije Srbije – Ivicu Dačića. Na slušalicama posjetioci mogu slušati kako ministar vanjskih poslova pjeva „Miljacku“, a na video bimu – bez tona – gledati njegov razgovor u kafani sa Rodoljubom Radulovićem, poznatijim kao Miša Banana, inače odbjeglim članom narko klana Darka Šarića. Zbog toga je i saradnja SNS-a sa SPS-om, odnosno – dvojice lidera – predstavljena svježom bananom (mijenja se svaki dan) u crnom koferčetu. Kustosi u ovom dijelu izložbe ne odgovaraju na pitanja posjetilaca, niti razgovaraju između sebe. Fotografiranje je dozvoljeno.
***
Ovaj sažeti prikaz plod je krajnje subjektivnog izbora, pošto cjelokupni novinski prostor u nedjeljniku „Vreme“ ni izdaleka nije dovoljan čak i za puko popisivanje ogromnog broja izloženih artefakata, a kamoli za njihovo opisivanje. Redakcija ostaje otvorena za prijedloge čitalaca, to jest za njihov izbor i opise eksponata. Nešto kao knjiga utisaka.
Prvi put sa kustosom
Novinari kasne. Uglavnom uvek i svuda. Ni reporter „Vremena“ nije bio drugačiji. Zakasnio je na svečano otvaranje postavke naprednjačkih dostignuća zbog čega se izvinjava čitaocima, ali je ipak stigao grupu – ironije li – upravo kada je kustos prešao na eksponat posvećen svečanim otvaranjima. Na ovom linku je neautorizovan transkript
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bivši ministar građevinarstva i saobraćaja, odani saradnik Aleksandra Vučića, ušao je u istoriju: on je prvi uhapšeni ministar u istoriji obnovljenog srpskog višestranačja koji je imao neki značaj i za kojeg je znala šira javnost
Moramo da se borimo da finansijsko-koruptivna dimenzija bude procesuirana. Moramo da saznamo gde je nestalo 24 miliona evra, zato što je ova evidentna krađa direktan uzrok smrti 15 ljudi. Naravno, tragedija pokreće i priču o bezbrojnim tajnim ugovorima koji prate velike javne i infrasturkturne projekte, a koji su leglo enormne korupcije. Firme koje su radile rekonstrukciju stanice u Novom Sadu manje-više su iste one koje grade, recimo, Beograd na vodi ili rade na EXPO projektima
“Naša je dužnost da insistiramo da tema pada nadstrešnice u Novom Sadu ostane aktuelna kako ne bi prošla kao ‘Ribnikar’ i Dubona i Malo Orašje, i mnoge druge tragedije. U slučaju da ne uspemo da nađemo odgovorne, plašim se i da pomislim šta bi sledeća tragedija mogla da bude… Čini mi se da što više vreme prolazi, tragedije postaju sve veće i veće, i da ako to postane svakodnevica, mi više nećemo reagovati… A gde će onda biti ta crvena linija?”
“Činjenica da sam ponovo izašao na ulicu u znak podrške mladim ljudima koji ne žele da žive u ovakvom društvu, budi u meni veru da će baš ti mladi ljudi, svojim načinom opozicionog delovanja, ovu aktuelnu vlast oterati u opoziciju”
Visoke cene ekskurzija i rekreativnih nastava svake jeseni roditeljima zadaju muke. Agencije tvrde da posluju po pravilnicima, dok roditelji sumnjaju u realnu vrednost aranžmana. Međutim, država je skrojila sistem u kom se agencije dovitljivo snalaze, a najviše ispaštaju roditelji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!