Paravojne jedinice Slobodana Miloševića imale su dvije glavne baze. Arkanova Srpska dobrovoljačka garda nalazila se u Erdutu, a Legijine „Crvene beretke“ u Kuli. Dakle, obje podalje od Beograda i nikome na oku.
Sadašnji predsjednik Srbije pravi kvantni skok. Svoju neimenovanu paravojnu formaciju smjestio je pod vlastiti prozor u centru Beograda. Nakon što su „ćacilend“ okadili veterani „Crvenih beretki“, Pionirski park je postao zabranjeni grad. To je razumljivo. U paravojnim bazama nema mjesta za šetače, djecu, kućne ljubimce i javnost. A i kako bi kada infiltrirani studenti FDU-a navode da su među šatorima ispred Predsjedništva viđali heklere, gumene metke, pravu municiju, letve…
Budući premijer u „ćacilendu“
Iskopa li Vučić negdje novog premijera, taj mučenik će zadužiti i ključeve „ćacilenda“. Niko ga tu neće fermati ni dva posto, ali mu formacijski zapada isto kao i službeni pištolj.
Ukoliko taj premijer postane neko od dosadašnjih ministara i njima sličnih, sve će mu biti samorazumljivo. No, uđe li u Nemanjinu 11 „naš čovjek iz inostranstva“ – po mogućnosti tehnokrata – zinuće od čuda. Naivan ili ne, spoticaće se o režimske paravojnike na svakom koraku.
Priije svega, u samoj vladi. Tamo usvajaju protuzakonite i protuustavne odluke dok kažu – Slavica. Trenutno ministrica prosvjete toliko uništava univerzitete da se i pokojni Milošević okreće u grobu. Jeste, fakulteti su za njega bili isto što i zemljoradničke zadruge, ali ipak nije pokušavao da ih zbriše sa lica zemlje poput njegove stranačke drugarice.
I još jedan savjet budućem Vučićevom predsjedniku vlade – bolje mu je da zabasa u minsko polje nego među kapitalne objekte. Osim iskusnih i prekaljenih predsjednikovih paravojnika, nikog drugog tamo neće sresti. S njima se nije kačiti, tužiće ga šefu. A kad se on naljuti…
Tako su govorili komandanti
Ako ne zna od ranije, onaj tko prihvati da vodi novu vladu brzo će ustanoviti da Vučić ministrima i državom komaduje na isti način kao nekad Arkan svojim gardistima. Jedino što je važno jesu njegova volja i interesi. Tko to shvati napreduje, tko ne – žalimo slučaj.
Nema tu što da se pita, niti razmišlja. Ako može po zakonu – u redu. Ukoliko ne može – opet u redu. Šefe države ne smatra da ga riječ obavezuje, još manje obećanje, a najmanje istina. U tom smislu – čisto iz vica – sjeća li se još itko odsudne borbe protiv „vojvođanskog separatizma“?
Isto kao i Arkan, pokriće za svoju paravojnu vlast Vučić nalazi u praznom srbovanju, teorijama zavjere i estradnom praznoslovlju. U to ime, većina političkih govora jednog i drugog liče kao nebačeno jaje jajetu.
Dakle, kome treba nova Vučićeva paravojna vlada? Nikome osim njemu i njegovim gardistima, pardon – naprednjacima.
