"Deco, šta radite vi ovde!?", pita žena prilazeći četvorici do glave ošišanih dečaka. "Dobar dan, nastavnice. Evo, malo bijemo pedere", odgovaraju. "Pazite se, deco", savetuje ona
TOLERANCIJA NA SRPSKI NAČIN: Beograd, subota 30. juni 2001.
Elem, povodom Dana ponosa zakazan je skup „seksualno različitih“ uperen protiv „seksualne diskriminacije“ koji je trebalo da se završi „gej paradom“ i tako uvede Beograd među svetske metropole. Razne desničarske, rodoljubive i ine „organizacije“ danima su unapred upozoravale da će silom sprečiti skup. Ko je, poučen ranijim iskustvom da svaki skup obavezno kasni, krenuo na vreme očekujući da će stići dovoljno rano, prevario se. Batine su, ovog puta, pljuštale unapred tako da skupa nije ni bilo. Zastupnici teze da je sam Bog propisao ko s kim sme u krevet i da je to jedini način da srpski rod opstane, njih više stotina, „junački“ su pretukli par desetina seksualno različitih. Batine je „popio“ i Nenad Racković, ovdašnji multimedijalni umetnik, zbog kožnih pantalona koje su naprasno, verovatno usled opterećenosti porno filmovima koje tradicionalisti redovno konzumiraju, proglašene za „pederske“.
„Srbi su na jako čudan način shvatili demokratiju“, izveštavao je lutajući radio-reporter svojoj redakciji, verovatno u direktnom uključenju.
Prisutni policajci su se manje-više ponašali kao sudije koje procenjuju kada i koliko je batina dosta. „Nemoj policiju, ne sa policijom“, vikao je „koordinator“ jedne grupe kada su se policajci najzad umešali. Ipak pada i po njima koji udarac. „Ovo je baš bilo junački, s leđa“, rezignirano, za raspršenim ćelavcima viče jedan pandur, kao da ih podseća na neki eventualni prethodno napravljen kodeks fer pleja koji je neko sada prekršio.
Stampedo niz Francusku i ulicu 29. novembra za onima koji su uspeli da se otrgnu i pobegnu zaustavljen je policijskom pucnjavom u vazduh, kada im je bilo jasno da će biti pregaženi. „Junaci“ su se pobednički vratili i usput izmlatili drznike koji su negodovali zbog primene sile ili, ne daj bože, iskazivali razumevanje sa pretučenima. Na Trgu takođe.
Agresija na različitost je dostigla takve razmere da se jedan biciklista unezvereno osvrtao oko sebe procenjujući kada će i on da dođe na red. „Ne brini“, teši ga Ostareli Roker. „Prvo će dugokose pa tek onda vas, bicikliste.“ Srpska „dika“, omladina četnička, bije vredno i još vrednije agituje. „’Oćeš da nam pederi vaspitavaju decu? ‘Oćeš da propadne Srbija kao što je propala zapadna Evropa, Amerika, ceo svet!?“ dere se balavac dok mu šajkača klempavi uši a kokarda pritiska nos, ubeđujući zblanute vremešne gospođe koje su se tu našle greškom da sa „bogohulnicima može samo ovako“. Protojerej Žarko Gavrilović stručno, pastirski objašnjava da je „homoseksualizam greh, ali da oni ne mrze homoseksualce već samo njihov greh“. Zbog ljubavi prema njima tako ih svojski i tuku, za njihovo dobro, blagom Bogu ugodno. Crkva se zvanično, kao i ranije, nije ni oglasila ovim povodom, a kamoli ogradila. Svojom autističnošću pruža tihu podršku kao u mnogim sličnim situacijama dosad ali i očiglednom nastavom dokazuje kako veronauka doprinosi toleranciji.
Na Trgu su se, inače, videle crno-crvene i crveno-bele klupske oznake, crna zastava „Za Kralja i otadžbinu – sloboda ili smrt“, privrženici Otačestva i kraljevine, orlovi svi sa šajkačama i kokardama, neki „obrazi“, bar jedan momak preteća izgleda sa istetoviranom ružom na vratu, „skinsi“ i gomila balavaca kojima su napred navedeni životni idol. Okupio ih je zajednički cilj, zadovoljstvo skoro: da mlate slabije, linčuju neistomišljenike. Nekima je božje seksualno ustrojstvo i otadžbina na srcu bila ideja vodilja za „uzimanje stvari u svoje ruke“, dok je drugima to bilo samo puko opravdanje za batinaški pir.
Uz „pobedničku“ pesmu „ubi, ubi, ubi pedera“ koja se doskora završavala sa „Slobodane“ a potom „Koštunice, e, e“, masa željna još akcije „svratila“ je do prostorija Socijaldemokratske unije kol’ko da polupa stakla i uputila se ka SKC-u da na isti način spreči zakazanu tribinu na temu seksualnih sloboda ili već tako nešto.
Sukob sa policijom je tu već bio ozbiljan, potezalo se i dugo oružje, nišanilo „u meso“ ali, srećom, pucalo „u vazduh“. Huligani, koji su se ponašali baš onako kako je studente u protestu opisivala „stara“ RTS, nisu pokazivali strah pred oružjem uvereni da neće biti ozbiljno upotrebljeno. Čak su u jednom trenutku policiji, videvši da je potučena, dozvolili da se povuče „samo“ pod kamenicama. Sveže pristiglo pojačanje je obrnulo „ratnu sreću“ i izgrednici su razbijeni.
Zbog pucnjave su na ulicu izašli žitelji Resavske ulice, tradicionalno opoziciono i građanski orijentisani, da provere „ko to tamo puca“ i ima li kakve veze sa Izručenjem. Posle objašnjenja počinju komentari.
„Ma, mi bi trebalo da ih bijemo“, kaže dobrodržeća komšinica, nekad jedna od boljih „riba“ u kraju. „Pored toliko slobodnih žena oni sa muškarcima! Nas žene treba ‘ono’, bre, ne muškarci muškarce“, ali se i ograđuje: „Pre bih život provela sa homoseksualcem nego jedan dan sa ovim ‘smrdokuranima’ koji ih tuku. Higijena pre svega.“
„Ja sam protiv toga“, ubacuje bakica sa trećeg sprata preko puta. „Protiv koga?“ „Ma, protiv jednih i drugih. Kako mogu samo?“ pita se.
Epilog „fešte“ je tridesetak uhapšenih, od čega jedan broj maloletnika, zbog „ometanja službenog lica u vršenju službene radnje“, četrnaestoro povređenih i mnogo, mnogo bubotaka. Odgovornost organizatora izgreda, iako su se na plakatima potpisali, za televiziju „slikali“ i izjave davali još uvek se ne pominje. Neko uticajan očigledno ih štiti. Treba zapamtiti da je policija bila naoružana „dugim cevima“ umesto, recimo, ranije tako rado upotrebljavanim suzavcem kao i to da ih je bilo premalo za kontrolu situacije.
„Lezbejke nam lupaju šamare, navijači nas nazivaju pederima“, vajka se predsednik pandurskog sindikata. I njima su, izgleda, ljudska prava ugrožena.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nekada su tu boravili Elizabet Tejlor i Ričard Barton, Sofija Loren, Kirk Daglas, Bobi Fišer i Tito i Jovanka. Ovo ostrvo je ugostilo i porodicu Bekam, a na njemu se venčao Novak Đoković. Ipak, četiri godine zaredom, čuveno odmaralište „Sveti Stefan“ u Crnoj Gori je zakatančeno
Nemački bivši vozač Formule 1 Ralf Šumaher, brat legendarnog Mihaela Šumahera, na društvenim mrežama objavio je fotografiju sa svojim ljubavnim partnerom Еtjenom i javno prizano da je homoseksualac
Rukovodstvo Fudbalskog saveza Srbije je na telefonskoj sednici jednoglasno donelo odluku da Dragan Stojković Piksi ostane selktor fudbalske reprezentacije
Kako je medijski magnat odvratio gledaoce od filma koji ga pokazuje u negativnom svetlu, kako je zbog jedne lepe žene u cvetnoj haljini Felini snimio film o paparacu, zašto je Bernstin poklonio Hofmanu svoj sat i slični detalji, deo su važne studije Sanje Domazet i Maje Vukadinović Novinarstvo i film, u kojoj analiziraju ta dva osnovna stuba demokratskih sloboda
Dubrovnik, protekle tri decenije ozloglašen među turistima iz Srbije zbog visokih cena i mrkih pogleda kao posledice ratnih dešavanja 1991. godine, danas je mesto u kojem možete da provedete izuzetno ugodan odmor
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!