
Sokoj i novi informacioni sistem
Od košuljice do softvera i nazad
Sokoj potrošio više od 2,2 miliona evra na softver koji su mogli dobiti besplatno – uz to, ni ne radi

Sokoj potrošio više od 2,2 miliona evra na softver koji su mogli dobiti besplatno – uz to, ni ne radi


Narodna biblioteka Srbije republička je ustanova koja je zaštitnik i čuvar pisanog nasleđa, u njoj se nalazi više od pet miliona bibliotečkih jedinica i izvora, ona se stara o najvećem delu pisanog nasleđa naše zemlje. Garaža, kao takva, stvoriće nebezbednu situaciju za zgradu, za njene temelje, za građu i za samo zdanje


Nevolje u Srbiji počinju daleko odavde, u zemljama u kojima siromašni radnici žele da zarade više novca. Agencije im nude sigurno zaposlenje u Evropi. U nekim zemljama, poput Egipta, radnici i žiranti potpisuju blanko čekove koji su garant da će ostati da rade koliko im traje viza koju su dobili. Ukoliko iz bilo kog razloga to ne učine, čeka ih ogroman dug


“Neophodno je da kampanje koje vode visoki državni zvaničnici protiv novinara i novinarki bez odlaganja prestanu. Njihovo sadašnje ponašanje ne samo da daje ‘zeleno svetlo’ institucijama da zažmure pred ugrožavanjem bezbednosti novinara, već predstavlja i otvorenu pretnju onima unutar tog sistema koji bi pokušali da ih zaštite”


“Položaj novinara i novinarki se značajno pogoršao… Indikativno je da su izloženi uglavnom napadima i prekomernoj upotrebi sile od strane policije. Nažalost, policija i dalje ne razume da njena uloga na javnim skupovima nije da onemogućavaju novinare da izveštavaju, već obrnuto – da omoguće bezbedne uslove kako bi novinari mogli da rade”


Pred Veljkom Paunovićem (na slici) je zaista težak i nezahvalan zadatak i pre će biti u pravu brojni koji su zapitali: “Šta mu je to trebalo?” i poručili mu da se prihvatio “ćorava posla”, ali, kao što već godinu dana stotine hiljade građana izlaze na ulice u veri da će u miru i na izborima nadvladati “Ćacilend”, tako treba gledati i na Paunovićevu veru da će sa svojom ekipom nadjačati “fudbalski Ćacilend”




Dijana Hrka i Milomir Jaćimović nisu samo pojedinci u štrajku glađu – oni su simbol moralne povrede koju oseća celo društvo. Kada moralnu povredu posmatramo u političkom kontekstu, postaje jasnije zašto inače razumni i pristojni ljudi mogu da osete snažan bes ili čak mržnju prema onima koji se ponašaju cinično i bez trunke empatije


“Mi sada nemamo politički život u Srbiji i moramo da ga obnovimo, da obnovimo elementarnu demokratiju i platforme kritičkog mišljenja. Ako budemo insistirali na ideološkim ekskluzivnostima, tu promenu nećemo izvojevati, jer da smo mogli, to bi se već dogodilo. Dakle, sad imamo jednog snažnog aktera, i tog aktera treba podržati, jer u referendumskoj atmosferi na potencijalnim izborima Vučić gubi”


Šta je ušlo u te male ljude po srednjim školama te su zaustavili svoje živote na dva dana kako bi poslužili kao leđa jednoj ženi, da ne leži bez ikoga dan i noć naspram Ćacilenda? U srednjoškolcima se razbuktao požar saosećanja i solidarnosti. Jer, Dijana Hrka je taman tih godina da bi mogla biti majka svakoga od njih. A majka se nikada ne ostavlja sama


Kako su poslanik SNS Milenko Jovanov i njegove kolege, nastojeći da u parlamentu dokažu kako je leks specijalis kojim će se omogućiti rušenje Generalštaba prava stvar za ovu državu, blatili Nikolu Dobrovića, autora tog zdanja, a u stvari pokazali koliko su on i njegovo delo veliki


Kad taktika beskonačnog odlaganja obaveza prestane da daje rezultate, režim u Srbiji ima jednostavna i oprobana rešenja. Ako im smeta kulturno dobro, Skupština izglasa Leks specijalis. Na žalbe o krađi izbora, predlažu zakon kao da su stvarno spremni na kompromis. Ako mora novi Savet REM-a, može i to, ali da se bar oko jednog kandidata napravi neka spletka – recimo, oko nacionalnih manjina


Danas, kad se odlučuje o sudbini Srbije do 2050. godine, na vlasti je ista neodgovorna politička opcija kao i 1990/1991. Aleksandar Vučić i njegovi naprednjaci uspeli su da proćerdaju najbolju poziciju za ulazak u EU koju su nasledili 2012. godine i doveli do toga da danas Srbija bude iza Crne Gore, Albanije, Ukrajine i Moldavije. Evropska unija opet traži da se Srbija jasno izjasni da se vrednosno svrstava uz nju, kao i 1990/1991. Vlast zbog svoje radikalske suštine ne može da napravi takav izbor


“Perspektiva” i “reforme” možda vode u drugorazredno članstvo u Evropskoj uniji. A možda ni tamo. Da li je to čekaonica sa nacrtanim vratima


Kada je obelodanjeno da sam bila na merama od maja 2024, setila sam se da je to period uoči lokalnih izbora u Novom Sadu. Izgleda da je njima bilo praktično da, prateći mene, prisluškuju i unutarstranačke razgovore u PSG, ali i celokupne predizborne opoziciono-koalicione dogovore i pregovore, kako bi znali šta opozicija planira za lokalne izbore. S obzirom na to da sam aktivno učestvovala u pregovorima, možda sam mogla da pomislim da sam ja ta koja je prisluškivana, ali ipak je sve to delovalo toliko suludo i besmisleno, pa o tome nisam ni razmišljala. Jedva sam u to poverovala i kada me je nazvao novinar “Danasa”, koji je došao u posed kompletne optužnice, i tražio da prokomentarišem ovo praćenje


Eskalacija ustašoidnih crnokošuljaša nije samo posljedica rata, nacionalističke indoktrinacije, revizionizma, političkih manipulacija, već izraz društvene zapuštenosti i socijalne besperspektivnosti o čemu Plenković uporno šuti ili opravdava nakaradnim “dvostrukim konotacijama”, u kojim je ustaški pozdrav “Za dom spremni” samo vršak ogromne nacionalističke, ustašoidne sante leda koja se valja ispod površine mora


“Ja sam sveštenik Dragan Radovanović, sa parohije u Peći pri hramu Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Dolazim sa severa KiM, sela Banje kod Zubinog Potoka. Ovde živim sa suprugom i sa dvoje maloletne dece”, predstavlja se otac Dragan. Danas su on i njegova porodica jedini Srbi u Peći




Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan


Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“


Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor


Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog


Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti


Što je režim više pokušavao da osujeti komemorativni skup u Novom Sadu, to je snažnije mahao rukama u sopstvenom živom blatu. Naspram toga, stajala je snaga zajedništva i dostojanstva, solidarnosti i bola


Pitanje za crkveno osoblje: ako već u držanju i govoru Vućić Aleksandra i njegove svite nema ničeg hrišćanskog, zašto sveštenici uopšte dopuštaju da u kuću božju dolazi ta ekipa na slikanje i primenjenu glumu




Vatra postaje večiti plamen. Studentska pobuna je dala neverovatan, do pre nekog kratkog vremena nezamisliv doprinos razvoju demokratske svesti ovog naroda. O njima više nemojte da pričate kao o budućnosti. Oni su sadašnjost. Čekali smo ih decenijama, ne dopustimo da ih rasteraju. Oslonac na nasilje je pouzdan pokazatelj da režim ulazi u terminalni fazu


Gde je bio Vladan Đokić dok je boravio u Brazilu – na odmoru ili na međunarodnom kongresu? Pitanje je otvorio Informer, dok je Univerzitet u Beogradu objavio podatak da je rektor 25. i 26. avgusta bio učesnik Prvog međunarodnog kongresa arhitekture i urbanizma u Brazilu


Dvojica funkcionera Socijalističke partije Srbije iz Kuršumlije, Dejan Ćurčić i Milan Stepanović, napustili su SPS nakon isključenja Branka Ružića, ocenivši da je time stranka izdala sopstvenu ideologiju i udaljila se od svog izvornog programa


Šta može da očekuje Aleksandra Vučića u Novom Sadu? Da li će građani koji se usprotive završiti kao oni u Užicu? Ili će predsednik u poslednjem trenutku otkazati Novi Sad?


MUP je izjavio da je na naprednjačkom skupu u Užicu 29. avgusta bilo 15.000 ljudi. Arhiv javnih skupova ipak daje drugačiju brojku


Predmet je čekao deset godina, a onda je ekspresno rešen: u petak je tašta tadašnjeg sekretara za ozakonjenje kupila deo parcele u Višnjici za 110.000 evra, u ponedeljak joj je zgrada ozakonjena, a stanove iz nje je kasnije prodala za 1,3 miliona.