

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Povodom odlaska Željka Obradovića iz Partizana i semantika je postala politika.
Naime, da li je trofejni trener podneo „neopozivu ostavku“ ili nije baš neopozivu nego je predsednik kluba dopisao taj pridev?
Prema rečima trenera, Ostoja Mijailović jeste tražio da se to doda kako bi lakše prodao ostavku navijačima. Od toga je svejedno ispao fijasko.
Ostavka je odstupanje sa funkcije. Za razliku od otkaza ili smene, suština ostavke je u ličnom aktu ili zahtevu.
Ona bi trebalo da bude moralni čin podnosioca ostavke ili praktični – ne vidi kako više da obavlja funkciju. Ili duboko lični, iz privatnih, zdravstvenih, emotivnih razloga.
Postoje „nuđene“ ostavke koje zapravo nisu ostavke već taktički poziv za pregovore.
Postoje i iznuđene ostavke, naravno. Recimo, Aleksandar Ranković je 1966. podneo takvu ostavku na funkcije u Savezu komunista.
Ima i taktičkih ostavki, politikantskih. Recimo, kad se Miloš Vučević povuče sa čela Vlade pa padne Vlada.
Koren reči je praslovenski i staroslovenski, vodi nas preko reči stav (poza, mišljenje, držanje) do stati, što, paradoksalno, može da znači i prekinuti kretanje ili neku drugu radnju, a može da znači i početi.
„O“ mu tu dođe kao negacija – ostaviti je suprotno od staviti. Kao i u reči (o)poziv. Tu je u korenu isto staroslovensko zvati.
Neopozivo je neporecivo, nepovratno, konačno.
Slobodan Jovanović je u Ustavnom pravu (1924) pisao da ostavka „mora biti uvažena“, da je definitivna i daje efekte odmah.
Dakle, nema gradacije – nije neopoziva ostavka jača od „obične“ ostavke, nego je u pojam ostavke utkano to da je neopoziva.
„Neopoziva ostavka“, naravno, može biti hiperbola, da se naglasi odlučnost. Ali, u suštini je pleonazam, kao „skroz mrtav“, „fabrički nov“, „sasvim odlučan“.
To ništa ne pomaže da se razjasni stanje u Partizanu gde bi navijači voleli da ostavka ipak ne bude ostavka i da se opozove neopozivo.
**Ovaj tekst najpre je objavljen u njuzleteru Međuvreme plus na koji se **možete pretplatiti ovde


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve