


Tema broja – Izbori u Crnoj Gori
Prvi poraz Mila Đukanovića
Razloga je pun kofer. Na prvom mestu sukob sa SPC zbog Zakona o slobodi veroispovesti, koji je od DPS-a udaljio njegove tradicionalne glasače po onoj "i otac i đed i prađed su mi kršteni tu". Kad se tome dodaju ekonomska kriza kao posledica epidemije u zemlji koja je ionako ogrezla u korupciji, kriminalu i partokratiji i propala turistička sezona, 35 odsto na ovim izborima je odličan rezultat

Na licu mesta – Podgorica
Šta bi ovo, kume?
Opojni ukus pobede i nade kao da može da se opipa u vazduhu, dele ga svi koji se osećaju kao pobednici u toj noći, sijao je i na licima lidera opozicije dok su saopštavali da će buduća vlast biti u njihovim rukama. To je ukus poznat svima na ovim prostorima koji su imali nesreću da pobede za koje su verovali da im menjaju život dugo čekaju, ali su ih i dočekali

Intervju – Gordan Matić, direktor FCS
Nije svako stvaralaštvo umetnost
"Trenutna događanja povodom Košara ne pomažu da se energija i kreativnost usmere na što bolji proizvod, a slika koja je do sada otišla o ovom projektu nije dobra"

Intervju – Zoran Drakulić, biznismen, predsednik Kluba »Privrednik«
Veliki srpski privrednici ne osećaju se dobrodošlim u Srbiji
"Obim mera koji će nam trebati 2021. niko ne može u ovom trenutku da definiše, jer je nepoznanica dužina krize izazvane pandemijom. Mišljenja sam da će 2021. godina biti godina velikih iskušenja, s obzirom da ćemo se suočiti sa dobrim delom nezaposlenih radnika, nagomilanim obavezama po dospelim kreditima i odloženim poreskim obavezama"

Lični stav – Skupština na pauzi
»Osramoćeni parlamentarizam«
Niti se ko brine, niti raspituje šta se zbiva sa najvažnijom institucijom u državi. I kakve su se to sile i teške dileme isprečile i sprečile da se skupština, u kojoj nema opozicije niti bilo kakve neizvesnosti, normalno konstituiše i izaberu njeni organi

Međunarodni dan čistog vazduha
Za vedro nebo
Generalna skupština Ujedinjenih nacija odredila je 7. septembar kao Međunarodni dan čistog vazduha za plavo nebo
Lični stav
Prebacivanje odgovornosti na škole
Zdrav razum nalaže da je za vreme pandemije prilagođavanje različitim potrebama i uslovima u različitim školama nešto što bi trebalo podržati kao princip. Prilagođavanje i lokalizacija imaju, međutim, smisla samo u decentralizovanim sistemima u kojima je obrazovanje odvojeno od političkog uticaja. U uslovima srpske partokratske države u kojoj su i škole postale partijske ispostave, ministar ne postavlja samo direktore na osnovu lojalnosti partiji, već su direktori naviknuti da za gotovo sve čekaju instrukcije ministarstva, pa je nerealno očekivati da će ovo iznenadno prebacivanje odgovornosti u prekratkom vremenskom roku dati željene rezultate
Lični stav
Recesija je stigla
Zanimljiv je podatak da je 2008. godine, posle predsedničkih izbora u SAD, tada dolazeći predsednik Barak Obama nasledio stopu nezaposlenosti od 5,8 odsto, dok predstojećeg predsednika očekuje poražavajuća cifra od 10,2 odsto

Ekonomija
Lutanje kroz jesenju maglu
I veliki privrednici su saglasni da će se prava dubina krize videti tek krajem godine. Rizici su, naravno, najvećim delom prebačeni na privatni sektor, s obzirom da je predsednik više puta izjavljivao kako su plate i posao u javnom sektoru – zagarantovani

Anksioznost i depresija
Umiranje od brige
Pandemija korona virusa je sasvim sigurno u određenoj meri uticala na sve, bez obzira na materijalni, društveni status i životne okolnosti. Ali dok u zemljama poput Velike Britanije, SAD i Kanade postoje institucije, statističke i naučne, koje beleže psihološke posledice krize, u Srbiji niko ne pita građane kako su, već im prosto naređuju da budu dobro. A nisu dobro

Politički život
Doba neizvesnosti
Pandemija, psihologija i ekonomija, Kosovo, Amerika i Rusija, EU i reforme, opoziciona kuvanja, Crna Gora – to su ključne teme i ključni izazovi za dolazeću srpsku jesen i zimu

Migracije i izbeglištvo
Obećana zemlja Nemačka
Proglašenjem pandemije virusa korona, marta ove godine, tema migracija nestala je iz javnosti. Pitanje šta se sa ljudima u pokretu dešava postalo je "nezanimljivo" u javnom diskursu, osim među desničarskim snagama koje se ne libe da za svaki problem okrive baš izbeglice

Lični stav
Crnoj Gori treba mir, a ne vladar
Može delovati apsurdno, ali litije koje su krajem 2019. i početkom 2020. godine organizovane u Crnoj Gori predstavljaju zvezdane trenutke crnogorskog građanstva. Ove molitvene šetnje su po svom karakteru i ciljevima primer građanskog otpora kakvim jedna savremena politička zajednica može samo da se podiči. I nema nikakve dileme – da je Đukanović znao koliko će loše posledice po njega i partiju čiji je predsednik proizvesti usvajanje onakvog Zakona o slobodi veroispovesti, nikada ga ne bi usvajao

Intervju – Darko Reba, arhitekta i urbanista
Šta će naši potomci misliti o nama
"Pogledajte spomenike u Rimu, gradu prebogate istorije i tradicije – niti jedan nema 23 metra, ni približno. Najveći vajari i umetnici znaju da spomenici treba da budu što bliži ljudima, da ga oni mogu sagledati, osetiti, da mogu ostvariti komunikaciju sa njima i osetiti karakter"

Varljivo leto 1990 – 17. avgust, godišnjica barikada oko Knina
Kako su »mupovci« prešli Kravlju Dragu
"Oko 17,18 sati, počne narod da se okuplja ispred stanice. Sa njima stiže Milan Babić, viče na mene: ‘Šta čekate, sviraj sirenu za uzbunjivanje, mupovci upali u Oton (selo 15-20 kilometara severozapadno od Knina), puca se, pobili ljude’. Dok on viče, pokušavam dobiti Martića. Na telefon u njegovom stanu niko se ne javlja. Viče Babić, viče okupljena masa i ja pritisnem dugme sirene, i Knin se tad uzbuni, a na radiju odmah ide vijest o proglašenju ratnog stanja. Kasnije shvatim da sam umjesto dugmeta za opštu opasnost, pritisnuo pogrešno – za prestanak opasnosti. Ali u onoj ludnici niko to nije primjetio", kaže za "Vreme" jedan bivši milicionar

Varljivo leto 1990
Poslednji jugoslovenski maestral
Bilo je to jedno od najlepših leta u mom životu, jer slep kod očiju ništa nisam video ili hteo da vidim. Ne kajem se. Ne bi pomoglo ni da sam unapred strahovao i tugovao zbog onoga što sam mogao da naslutim, čak da znam, ali da zaustavim ili promenim nikako

Varljivo leto 1990 – Beograd
Na čemu se završilo
Omladina je bila zadojena rokenrol fenserajem, ređali su se koncerti ko na traci, Sisters of Mercy, Strenglers, Godfathers, The Fall, Mission, Tina Turner, Motorhead, pa malo do Zagreba na Bouvija i Ramonse, duvkica, zezanje-smejanje, a oko nas veseli plamičak počinje da se širi, balvan revolucije iza ćoška, Vuk, Šešelj i Mirko Jović u Pazovi. Beograd je bio u tihom previranju po rubovima društva koje gubi kompas

Varljivo leto 1990 – Zagreb
Godina koja se ne vraća
U ovoj nepouzdanoj hronologiji rekonstruisanoj kroz izmaglicu alkoholnih i hašišnih isparenja, prvi pouzdan datum koji se javlja u sećanju zapravo je već majski, onaj kada se održavaju "prvi slobodni izbori" u Hrvatskoj, nakon kojih ćemo se probuditi u jednom olovnom ponedeljku, i to će zapravo biti Dan Prvi naših novih života, što možda još nismo znali, ali smo slutili, naročito oni među nama s nekom urođenom ili stečenom falinkom, po merilima Novog poretka, impersoniranog kroz nakaznu obrazinu jednog zlog i tupoumnog starca

Varljivo leto 1990 – Sarajevo
Jutra koja su odražavala iluziju
U posljednjih dvadesetak godina često se vozim trajektima između Kamenara i Lepetana. I svaki se put zagledam u ono brdo iznad Kamenara, malo desno od trajektne luke, pa pogledom pokušavam prepoznati vikendicu u kojoj smo dočekivali novu 1990. Uzalud, nemam se za što pogledom uhvatiti. Pamtim samo unutrašnjost kuće, u koju više nikad neću ući. Nitko od onih s kojima sam dočekao 1990. nije danas u Sarajevu, nitko osim mene nije ni u bivšoj Jugoslaviji. Vrijeme koje je u međuvremenu prošlo duže je od vremena naših života, premda se ponekad učini da je sve bilo jučer i da rat još nije ni počeo

Kultura sećanja
Varljivo leto 1990.
O poslednjoj godini normalnog života u Jugoslaviji pišu: MILJENKO JERGOVIĆ, TEOFIL PANČIĆ, UROŠ ĐURIĆ, IVAN IVANJI, MOMIR TURUDIĆ. Davor Lukač o tridesetogodišnjici kninskih barikada...

Kada Vučić popušta
Kalkulacije političkog manipulanta
Predsednik Srbije svakodnevno saopštava da se ne plaši, da neće popustiti pod pritiscima, a to njegovo prenemaganje očigledno pali kod onog ne malog broja građana Srbije koji razmišljaju u mitskim kategorijama. No, bez obzira na imidž beskompromisnog vladara, nisu baš toliko retki Vučićevi ustupci pod pritiscima – što spoljnim, a što onim unutrašnjim. Naravno, ta njegova uzmicanja u medijima se ne prikazuju kao nekakvi mali porazi već kao odluke mudrog, promišljenog i nepogrešivog vođe zabrinutog za svoj narod

Mini intervju – prof. Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu
Miris autoritarnosti na Zapadnom Balkanu

Srbija, jednostranačka država
Udžbenički primer savršene demokratske erozije
Po čemu će se pamtiti period od 2012. do danas? Kako se došlo do brisanog prostora za obesmišljavanje rada i klasičnih političkih institucija i samih izbora? Šta govore poređenja sa prilikama u drugim zemljama bivše Jugoslavije

Mini intervju – Predrag Vujović, nekadašnji direktor JAT-a
Naivno i pogrešno
Slanje pisma u kome se traži otpis dugova nanose štetu Er Srbiji jer će ostali poverioci početi da traže pare kada vide da je kompanija nesolventna. Takvo pismo može da izazove paniku koja će iovako teško situaciju još više otežati

Novo posrtanje »nacionalnog avioprevoznika«
Iz duga u dug
Er Srbija gomila dugove i građane Srbije košta sve više i više. Sa druge strane, Etihad je na čitavom poslu već dobro zaradio i ima nameru da izvuče sve što može. Kraj se ne nazire

Politika i konfekcija
Tajna predsedničkog ormara
Naizgled smešna i banalna tema – koliko košta garderoba Aleksandra Vučića, postala je ozbiljna onog trenutka kad je on dao uvredljiv i, po svemu sudeći, neistinit odgovor da se oblači iz nekakvog fundusa. Cena predsednikove odeće zapravo je deo odgovora na pitanje na šta se sve troši naš novac