Pregled nedelje
Hajka na „đilasovce“: Šta spaja naprednjake i komunisteZbog čega je najteža javna diskvalifikacija ista sada, kao i pre pola veka, mada vremena Milovana i Dragan Đilasa nisu ista, niti se mogu porediti njihov životni put i politika
Zbog čega je najteža javna diskvalifikacija ista sada, kao i pre pola veka, mada vremena Milovana i Dragan Đilasa nisu ista, niti se mogu porediti njihov životni put i politika
Slušajući Đokovića, gledajući taj njegov kao-mangupski izraz lica u stilu “evo, ja ću tako i ko mi šta može”, uhvatio sam sebe da razmišljam u kakvom bismo svetu živeli 15. februara 2022. da nije bilo pandemije koronavirusa
Izgleda bizarno kada političari najavljuju beskompromisnu borbu protiv organizovanog kriminala na istim televizijama gde posle toga u bloku reklama filmski likovi krimosa pakuju robu ili doturaju “domaćicu” drugarima na mardelju
Jeste Ukrajina “rusko dvorište”, kao što je Kuba “američko dvorište”, ali niti je Bajden Kenedi, niti je Putin Hruščov, a ni Zelenski nimalo ne podseća na Kastra. Tokom Kubanske krize pre šest decenija ceo svet je napeto iščekivao da li će doći do Trećeg svetskog, nukleranog rata. Opasnost se osećala u vazduhu i bila je realna. Hirošima i Nagasaki su bili sveži u pamćenju. Mnogi ljudi su imali noćne more, sanjali onu karakterističnu pečurku. Danas su se Vašington i Moskva iz uporedivih geostrateških razloga zaigrali oko Ukrajine, ali ni jedan ruski i zapadni vojnik neće zapucati ni iz pištolja jedan na drugog, a kamoli lansirati raketu sa nukleranom bojevom glavom
Radikali ni od čega nisu prezali u kriminalizaciji ubijenog premijera. Zato ima neke više pravde što se slučaj Belivukove bande vraća kao bumerang u lice predsednika Srbije
Jezik ima svoje zakonitosti i jezik nas odvodi tamo kuda on hoće, ne mareći ni za političku korektnost ni za standarde uvoštene (malo)građanske ozbiljnosti
Simbol otvaranja ZOI je bila – politički neutralna – pahuljica! Ovom kristalnom formom izbegnuta je svaka negativna konotacija, a noseća poruka manifestacije je budućnost – kroz omladinu
U transparentu sa gore citiranim natpisom na vaterpolo utakmici Crvena zvezda - Šabac Više javno tužilaštvo nije prepoznalo elemente nacionalne i verske netrpeljivosti. To mu u interpretaciji Tužilaštva dođe, valjda, kao malo agresivniji izraz nekog nesviđanja, tipa „ne sviđa mi se tvoja frizura“, pa na toj osnovi i „ne sviđa mi se hrvatsko poreklo“ trenera crveno-belih Mirka Vičevića, pa nećemo sa njim da se bratimimo, a čije je značenje zapravo nedvosmisleno: marš iz Zvezde Hrvatu jedan
Dokle se stiglo u duboko podeljenom društvu pod naprednjacima, osetio je na svojoj koži i Novak Đoković
Upravo zbog svega što ih razlikuje imaju veliku šansu da zajedno pokupe dovoljan broj glasova da se vlast u Beogradu promeni, jer se na beogradskim izborima zalažu za isto: da se zaustavi ruženje grada i popravi, što se popraviti može
Tamo gde ima politike i političkog života, kao fundamentalnih delova zdrave društvene dinamike, tamo ima i smene vlasti
Ja bih samo mogao, bez trunke ironije, da poželim da birači u Srbiji sa istom pažnjom sa kojom biraju veličinu gaća, za koji mesec izaberu i političare na izborima
Dobrica Veselinović i Vladeta Janković su veoma različiti, ali obojica „smeju da vas pogledaju u oči“, Beograđanima ulivaju poverenje da bi nakon izbora mogli brzo i lako da se dogovore o postizbornoj koaliciji i biračima pružaju mogućnost izbora iz ubeđenja. Na predsedničkoj sceni opozicija ne deluje nimalo usaglašeno, ali bi Zdravko Ponoš mogao da pokrene ljude. Mimo prethodnih očekivanja, izbori 3. aprila bi mogli da budu veoma zanimljivi

Da je u Srbiji sasvim prosečno stanje demokratije i parlamenatarizma ne bi se postavljalo pitanje faovorita na ovim predsedničkim izborima. Dovoljno bi bilo samo uporediti minuli rad kandidata
Vladeta Janković je rekao da bi „vratio železničku stanicu na staro mesto, gde i pripada“. Svesno ili ne on je ovom izjavom dramatično podigao ulog svoje moguće kandidature, ali i očekivani standard za neke druge. Svako ko bi, nakon ovoga, išao ispod toga, ne bi bio dostojan nikakve pažnje, a kamoli budućeg glasa
Da li je i kako radikalski Vojvoda postao direktor specijalnih operacija Službe
Nemački car Fridrih fon Hoenštaufen zvani Riđobradi – Barbarosa – na svom krstaškom pohodu se 27. jula 1189. sreo sa trećim sinom Stefana Nemanje, mladim princem Rastkom. Radoznali dečak je od careve pratnje želeo što više da sazna o severu i zapadu Evrope. Tako sam ja u romanu „Barbarosin Jevrejin u Srbiji“ opisao četrnaestogodišnjeg Rastka koji će kasnije kao duhovni vođa Srbije ući u istoriju kao najznačajnija istorijska ličnost sa ovih meridijana, a za koga me vežu i druge uspomene
Porodica je ljubav po cenu velikog bola, bilo da ste roditelj ili dete. Za tu porodicu i decu i kroz njih živimo i tragamo za smislom. Najmanje što bismo onda mogli da očekujemo jeste da to najdublje osećanje mediji tretiraju s poštovanjem
Svako ko bi prigrlio ovakvu ideju, a da politički ne pripada konzervativnoj desnici, morao bi da se zapita: “A za šta ja to glasam glasajući za Koštunicu”?
Umesto da su odavno startovale u trci za predsednika Srbije protiv Aleksandra Vučića, opozicione partije se trkaju jedna protiv druge. Šta će tek biti sa zajedničkim kandidatom za gradonačelnika Beograda, u kome opozicija ima realnu šansu za pobedu
Vest da neki Crnogorac planira ubistvo Predsednika prvi je obelodanio Šešelj, da bi je razradio Vulin i nastavila Brnabić. Obraćanje samog Vučića naciji najavljeno je u subotu uveče preko Pinka sa tajne lokacije, kao da je, ne daj Bože, neki begunac jer mu je ugrožen život, što je sve lepo objasnio ponovo Šešešlj
Ovakvo izveštavanje o suicidu, kakvo imamo u Srbiji, dovodi u direktnu opasnost one koji su u riziku od samoubistva. „Verterov efekat“ je naziv za pojavu povećanog broja samoubistava kada se mnogo i pogrešno izveštava o jednom konkretnom slučaju
Kako je premijerka poput političkog projektila sa navođenjem ispaljena i zaboravljena? Šta je gađano, a šta pogođeno? I da li će Aleksandar Vučić uskoro blokirati kakvu raskrsnicu i optužiti Savu i Ćutu da stoje iza Rio Tinta