Komentar
Još samo neko da izvadi utoku
Tokom blokada u petak samo ludom srećom niko nije poginuo. Ali, fitilji su sve kraći. Tako to biva onde gde vlast ima samo jedan princip – da ostane na vlasti
Zašto bi Zdravko Ponoš u odnosu na Aleksandra Vučića trebalo da bude favorit na predsedničkim izborima? Šta sve čini razliku između Marinike Tepić i Aleksandra Jovanovića Ćute na jednoj i naprednjačkih poslanika na drugoj strani? Zbog čega ne možete da pogrešite ukoliko glasate za Vladetu Jankovića, Dobricu Veselinovića ili Duška Vujoševića na beogradskim izborima? I zar više ne postoji onaj ljudski osećaj koji iz dubine stomaka tera čoveka da silnicima kaže ne
Ovako stvari stoje. Na jednoj strani su gola sila, ogroman novac, država oteta od građana, zastrašujuća tabloidna mašinerija za mljevenje ljudskog mesa, stranka organizirana poput tajne policije ukrštene sa mafijaškom familijom… Protiv nje, na drugoj strani, stoje godinama demonizirane ličnosti tretirane sa pozicije vlasti kao članovi terorističke grupe na uvjetnoj slobodi. Ne raspolažu ničim izuzev nade da Srbija više ne može i neće trpjeti laži, bahatost, sistemsku korupciju, kriminalizaciju društva i zastranjivanja na gotovom svim životnim planovima.
Ali tko su ti ljudi? I zbog čega bi im građani trebali vjerovati?
U svakoj državi sa minimumom parlamentarizma i demokratskih sloboda, Zdravko Ponoš bi predstavljao favorita za predsjednika države. Na funkciji načelnika Generalštaba transformirao je Vojsku Srbiju u modernu oružanu silu i čuvajući njenu profesionalnu autonomiju suprotstavio se političkim spletkama svjesno žrtvujući položaj. Ponoša ne prate afere, nikakve sive zone u karijeri i uvijek može stati iza svojih riječi. Posjeduje urođeno dostojanstvo, odgovornost, odmjerenost i staloženost kakva dolikuje šefu države. Uostalom, dovoljno je usporediti njegova istupanja u javnosti sa performansima iz rijalitija aktualnog predsjednika Srbije pa da čovjeku bude sve jasno. Zato, poštovani čitaoče, ako je Zdravko Ponoš mogao obići Srbiju o svom ruvu i kruvu (vidi tekst “Susreti i razgovori u kampanji bez struje”), možete i vi u nedjelju lagano prošetati do glasačkog mjesta.
Isto vrijedi i kada je riječ o Mariniki Tepić i Aleksandru Jovanoviću Ćuti, prvim na listama koalicija “Ujedinjeni za pobedu Srbije” i “Moramo”. I ovlašan pogled na njihovo djelovanje ukazuje na ogromnu razliku između njih dvoje i režimskih perjanica u Skupštini. Dok je Marinika Tepić trpeći prijetnje i napade otvarala jedan za drugim slučajeve kriminala i korupcije u režiji vlasti, dotle su njeni poslanici javno čitali studentske ocjene Aleksandra Vučića; dok je Ćuta branio rijeke Stare planine i pozivao na ekološki ustanak zbog zagađivanja zemlje, u parlamentu bi – samo da je zvonce predsjedavajućeg zazvonilo – izglasali da se sunce okreće oko Zemlje. Ne postoji, dakle, nikakva dilema tko zaista zastupa stvarne interese građana u Srbiji.
Također i u glavnom gradu. Vladeta Janković jeste u devetoj deceniji života, ali provevši život u borbi za demokraciju i vladavinu prava, ovaj obrazovani, pristojni i duhoviti univerzitetski profesor u penziji neusporedivo više simbolizira duh Beograda od svih Vučićevih “kompletnih idiota” zajedno sa sve pojačanjima. A baš suprotstavljanje njihovom i divljanju građevinske mafije istaklo je u javnosti Dobricu Veselinovića, neumornog aktivistu posvećenog zaštiti interesa svojih sugrađana i komšija. Tu je i čuveni košarkaški trener Duško Vujošević, čovjek koji je reafirmirao ulogu uspravne kičme u doba epidemije poslušništva i potkupljivosti. Ova tri kandidata za gradonačelnika Beograda nalaze se na listama “Ujedinjeni za pobedu Srbije”, “Moramo” i “Ajmo ljudi”. Ako ništa drugo, pred biračima je izbor kakav dugo nisu imali – za koju god od ove trojice da glasaju, ne mogu pogriješiti.
Pored navedenih kandidata, na listama opozicije ima i brojnih drugih ličnosti čije javno djelovanje zaslužuje da bude prepoznato i priznato na predstojećim izborima. Između ostalih, tu su Nebojša Zelenović, Miroslav Aleksić, Zoran Lutovac, Biljana Stojković, Dragan Đilas, Radomir Lazović, Siniša Kovačević, Dragoslav Ljubičić – da se spomenu samo neki.
Svi oni imaju svoje vrline i mane, niko tu nije svetac niti superheroj. Ali takvi se na izborima i ne biraju, već predstavnici građana čiji je zadatak da zastupaju njihove interese i odgovaraju im za svoj rad. A prioritet nad prioritetima u Srbiji jeste da se zaustavi demagoški autoritarizam, daljnje razvaljivanje predstavničke demokracije i institucija, vladavina korupcionaških klika, pretvaranje zemlje u deponiju i tretiranje njenog naroda poput potrošnog materijala. Kud zapravo vodi neograničena moć jednog čovjeka koji o svemu odlučuje i pred kim svi moraju puziti i peziti, najbolje svjedoči Putinov napad na Ukrajinu. Poslije iskustava iz devedesetih godina prošlog stoljeća, Srbija više nema luksuz da još jednom završi mimo svijeta.
Izbori 3. aprila odavno nisu regularni. Kao i sve od 2012, obilježila ih je funkcionarska kampanja, utjerivanje kapilarnih glasova, zastrašivanje stanovništva, podmićivanje, upisivanje fantomskih glasača… A ipak, svaki izborni ciklus u Srbiji donio je neko iznenađenje. Zašto ne bi i ovaj – i to pozitivno? Jer neće biti da više ne postoji onaj osjećaj koji iz dubine stomaka tjera čovjeka da se suprotstavi silnicima i mutivodama.
O promjenama nabolje odlučuje glas svih nas.
Tokom blokada u petak samo ludom srećom niko nije poginuo. Ali, fitilji su sve kraći. Tako to biva onde gde vlast ima samo jedan princip – da ostane na vlasti
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić upravo je nacrtao mete na leđima studenata koji traže pravdu blokiranjem fakulteta. Treba li sada da vajne „patriote“ potežu štangle, noževe i bejzbol palice na ove momke i devojke optužene da su gramzivi plaćenici
Srednjoškolce je nemoguće zaplašiti, jer ih nije briga za posledice, iako su ih svesni. Svaki pokušaj pritiska na njih rezultiraće samo još većim buntom. Nemojte ih potcenjivati
Priča o Solunskom metrou bolno nas podseća na to da vlast u Beogradu zatrpava i sakati naše arheološke lokalitete, naše istorijsko i kulturno nasleđe
Solidarnost uključuje pomoć, saradnju, zajedničko delovanje koji počivaju na prepoznavanju zajedničkog interesa, u ovom slučaju opstanka golog života, opstanka zajednice protiv koje se okrenula otuđena vlast koja se ponaša kao čopor
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve