

Komentar
Izbori 2022: Pobednici i oni drugiPobedili su Vučić, Dačić, Šešelj, Ponoš, Putin, proputinovska opozcija i građani Srbije. Izgubili su Šapić i neputinovska opozicija




Pobedili su Vučić, Dačić, Šešelj, Ponoš, Putin, proputinovska opozcija i građani Srbije. Izgubili su Šapić i neputinovska opozicija


Može li opozicija da pozove građane da brane svoju volju? I da li oni posle svega imaju energije da to urade? Dok nastaje ovaj tekst, nema odgovora. Vagaju se politički gubici i dobici. Tačnije – njihova tumačenja


Pobednici na parlamentarnim i predsedničkim izborma su poznati i očekivani. Srž ovog izbornog ciklusa je, međutim, Beograd u kome se zbog navale u poslednjem satu pred zatvaranje izbornih mesta glasalo i posle 22 časa. Ni jedna partija se u izbornoj noći nije izjašnjavala o rezultatima u Beogradu, jer bi to mogao da bude povod za obračun na ulici. Članovi Republičke izborne komisije su se za to vreme zavukli u mišju rupu, a zgradu su čuvale policijske snage


Izbori još nisu bili završeni, Republička izborna komisija nije dala nijednu informaciju o izlaznosti građana Srbije na izbore 2022, ali je objavila ubedljivu pobedu Aleksandra Vučića na 2,18 odsto obrađenih glasova i otišla na spavanje. Nešto malo pre toga, policija je ogradila ulaz u zgradu RIK-a


Jedna od vesti iz prethodne nedelje, koju je potpuno progutala izborna kampanja, bila je rutinska informacija iz MUP-a da je uhapšeno osam osoba “zbog sumnje da su neovlašćenim kreditiranjem građana protivpravno prisvojile 500.000.000 dinara”. Ničeg rutinskog, međutim, u tome nije bilo


U praksi je izborna tišina čista glupost, a pogotovu u Srbiji. Da bi se srpskim biračima, izloženim ozbiljnoj i neprekidnoj torturi političkom propagandom, omogućilo da im se makar donekle razbistri um od sugestvinih, politički manipulativnih sadržaja, izborna tišina bi trebalo da traje barem 720 sati, po principu: 30 dana izborna kampanja, 30 dana izborna tišina


Bar ponekad bi mediji, pa i tabloidi, u ovakvim situacijama trebalo da imaju svesti i savesti i izveste samo o onome što se sigurno zna, bar iz pijeteta prema mrtvima i njihovim porodicama


Nema ničega lošeg u nagradama i u njihovom osnivanju. Samo, ima nečega natrulog u tome kada se nagrade ne osnivaju niti zasnivaju po nekoj inherentnoj književnoj logici, nego samo zato što treba da posluže kao instant-zamena za The Nagradu, onu koja frustrirajuće uporno izmiče pojedincima i grupama koji su odnekud umislili da im ona, ili bar odlučivanje o njoj, prirodno pripada


Kako se Vladimir Đukanović još jednom afirmisao kao advokat za specijalne zadatke i kontrolu štete iako je prethodno demonizirao svoju klijentkinju i da li su time otklonjeni razlozi za uporno odlaganje suđenja bandi Veljka Belivuka


Ne zna se ko se na koga više ugladao, ali se valja dobro zagledati da se između mađarskog i srpskog vladara uoče razlike: u samovlašću, korumpiranosti, klijentelizmu, putinougodnsti, stavljanju brnjice na medije; u ururušavanju državnih institucija, negovanju sopstvenog kulta ličnosti i uopšte u svemu, što je suprotno demokratskim standardima. Jedan drugome su pouzdan oslonac i na izborima koje obojica moraju da preguraju 3. aprila


Ovi biseri često govore više o akterima izbora od njihovih eksplicitnih poruka u kampanji, zato krenimo u fantastičnu turu predizbornih fantazija
Šta li ovaj čovek ovde, verovatno moj sugrađanin, misli o onome što upravo sada njegov predsednik, njegova vojska i njegova država čine svojoj braći i sestrama u Ukrajini?


Zašto bi Zdravko Ponoš u odnosu na Aleksandra Vučića trebalo da bude favorit na predsedničkim izborima? Šta sve čini razliku između Marinike Tepić i Aleksandra Jovanovića Ćute na jednoj i naprednjačkih poslanika na drugoj strani? Zbog čega ne možete da pogrešite ukoliko glasate za Vladetu Jankovića, Dobricu Veselinovića ili Duška Vujoševića na beogradskim izborima? I zar više ne postoji onaj ljudski osećaj koji iz dubine stomaka tera čoveka da silnicima kaže ne


U poslednjim danima izborne kampanje opozicija bi trebalo da učini sve da kreira referedumsku atmosferu. Poruka da su promene moguće nije politička, već egzistencijalna. One koji opet jednom tvrde da nemaju za koga da glasaju, treba podsetiti da smo i Miloševiću videli leđa onda kada smo odlučili da mu više ne damo šansu


Na današnji dan pre 81 godinu imao sam 12 godina i prvi put se osećao odraslim jer sam znao da učestvujem u istorijskom događaju. Bio sam ponosan, uzbuđen, bila me je ponela strast mase. Išao sam ulicama Petrovgrada, današnjeg Zrenjanina, urlao „Bolje rat, nego Pakt!“, „Bolje grob nego rob!“ i prvi put u životu zakasnio na porodični ručak


Ima nečeg perverznog u gledanju kako se tokom predizbornog perioda pojavljuju pukotine u monolitnoj slici najboljeg od svih svetova sa Vučićem na čelu


Nakon uslovljavanja Prištine da Srbima na Kosovu omogući da glasaju samo ako Srbija prizna nezavisnost Kosova, Vučić je ravnopravno tražio podršku od ambasadora Kvinte u Beogradu, ambasadora Rusije, kojoj je Zapad uveo žestoke sankcije, i otpravnika poslova Kine, koja se još uvek po pitanju Rusije drži uzdržano, i tako crvenom linijom podvukao da Srbija u istorijskom sukobu između Zapada i Rusije i dalje črsto sedi na dve stolice koje se sve više razmiču


Borisa Timofejeviča Romančenka sreo sam u više navrata. Obojica smo preživeli Drugi svetski rat i koncentracioni logoru Buhenvald iz koga su nas izbavili Amerikanci, da bi njega u dubokoj starosti u jednom novom ratu juče ubila ruska raketa. Ima u tome dosta istorijske ironije


Pitanje dana je kada će širom Evrope oni kojima je uvek neko drugi kriv početi da pitaju ko plaća izdržavanje izbeglica, da ih krive za inflaciju, skok cena goriva, hrane. To je univerzalna izbeglička sudbina. Za sada je i u Evropi i preko Atlantika Putin jedini krivac za sve nelagodnosti u životu građana zapadnih država


Zna se za koga su rezervisani svaka kamera i svaki mikrofon u Srbiji, a za koga nema mesta ni u prostoru koji sam plaća. Hotel Zira i slični slobodno mogu da okače natpis „Ne služimo opoziciju zato što smo kukavice“


Ukoliko ste simpatizer ili glasač, vi ste Vučić, a ne član/članica SNS-a, nešto kao kult Tita, jer Tito je Partija, Partija je Tito, a Tito – to smo svi mi
Tek što smo, ne bez zadovoljstva, dijagnostifikovali povratak politike u Srbiju posle razornog skoro decenijskog izgnanstva, tenkovi i bombe na Kijev i Harkov kao da su ponovo vratili situaciju na fabričke postavke
Treba razumeti izbezumljenost svih naših naroda i narodnosti koji nikako da se odluče jesu li vrednosti za koje se u Ukrajini bori klerikalni konzervativac i šovinistički nacionalista Putin njihove vrednosti ili nisu


Zamislite Predraga Sarapu kako se jednog jutra u studiju Pinka u programu uživo pokajnički izvinjava što je javnost godinama obasipao naprednjačkim lažima i propagandom. Ili Milomira Marića u trenutku nekog pravedničkog prosvetljenja. Jel možete to da zamislite