Proza - Robert Perišić
Tihi marš Entropije
Ovih je dana Samizdat B92 objavio obe zbirke priča Roberta Perišića, učinivši ga tako drugim znamenitim pripadnikom "fakovskog" proznog naraštaja (nakon Ante Tomića) koji objavljuje knjigu u Srbiji


Ovih je dana Samizdat B92 objavio obe zbirke priča Roberta Perišića, učinivši ga tako drugim znamenitim pripadnikom "fakovskog" proznog naraštaja (nakon Ante Tomića) koji objavljuje knjigu u Srbiji
Junaci Uelbekovih romana lutaju pustim predelima sveta u kojima se umesto ljudi mogu videti jedino utvare i senke. Za njih svet već odavno nije sigurno i toplo utočište; pisac je imao dara da primeti, talenta da takvo saznanje književno uobliči i hrabrosti da to javno kaže
Ono što je najveće postignuće ove predstave jeste to što nam ona, otklonivši ozbiljne sumnje prouzrokovane nekim prethodnim mjuziklima Pozorišta na Terazijama, jasno potvrđuje da je našoj sredini potreban i jedan ovakav teatar, da on ima svoj puni raison d’être, da se vredi boriti za opstanak jedinog muzičkog pozorišta na Balkanu
Država po imenu Jugoslavija uskoro će, sa usvajanjem Ustavne povelje državne zajednice Srbije i Crne Gore, i formalno prestati da postoji. Šta će se desiti sa saveznim ustanovama kulture i sa onima u čijem je nazivu odrednica – jugoslovenski
Sumanute dogodovštine u bezimenoj korporaciji koja proizvodi neku posve nedefinisanu robu, usluge ili šta već, smeštenoj negde u severnoj Kaliforniji, toliko su nadrealne da ponekad zaliče na žanrovske nonsens-prizore iz života "kardeljevskih samoupravljača"
Heleni znaju deve tako da neću opisivati
Njihove oblike ali reći ću nešto što se
Ne znade deva na stražnjim nogama imade
Četiri buta i četiri koljena i spolovila
Okrenuta prema repu među stražnjim nogama
(Herodotova istraživanja 3.103, via Branimir Štulić)


Šta je tako strašno zgrešila autorka Mrene? Optužena je da je napisala "roman s ključem" u kojem su se mnogi "samootključali"
Ne zanima me ozbiljno jesam li domaći ili strani pisac u Jugoslaviji, kao što me ne zanima ozbiljno ni kako se zove jezik kojim pišem. Nastojim biti dobar pisac i pišem za čitaoca koji je prerastao kategorije "domaće" i "strano"
U poslednjih nekoliko godina crtani filmovi tipa Simpsonovi, Dr Kac i South Park odomaćuju se i obrazuju grupe postojanih i vernih poklonika. Jedan od prozornika Tarabića jeste predvideo TV aparate, ali da se u svojim vizijama susreo sa žutim, četvoroprstim stanovnicima Springfilda ili pak sa karikaturama adolescentnih kretenoida Bivasa i Batheda, teško da bi se od toga ikada povratio da viđeno i ispriča
Maus poseduje kvalitet proživljenog viđenja. S druge strane, Spigelman odoleva da ne traći vreme na moralisanje dok govori o tako ogromnoj temi kao što je holokaust. Svi zaključci su na čitaocu, koji teško da će biti ravnodušan kada bude sklopio ovaj strip
Ne samo zbog ovih praznika, ako hoćete da ponesete u inostranstvo (u koje opet pomalo putujete) i/ili da poklonite strancu (kakvi nam ponovo sve više dolaze) neku muziku iz BJR (Bivše Jugoslovenske Republike) Srbije, i da se još time ponosite, izbor se udvostručio: ne mora to biti garage/grunge/HC/nu-metal, malo poznati bend koji možda i nerazgovetno peva na engleskom... I vaša zemlja zvuči svetski, odavno


Decenije su prošle dok su se reditelji setili da u soundtrack ubace zveckanje izbačenih čaura; da primete kako akteri akcionih scena s pucnjavom treba povremeno da napune svoje oružje; danas od zveckanja čaura i izbacivanja praznih šaržera ne može da se živi. Seća li se iko da je Šon Koneri ikada menjao šaržer u svom pištolju?


Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa


Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije


Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju


Zašto režim nastoji da razvali Univerzitet u Beogradu? Koga i čega se boji? I kakve veze s tim ima poziv na politički dijalog?


Vršljanje policije po Rektoratu Univerziteta u Beogradu je čin ljudi nesvesnih da sami propadaju u rupu koju kopaju Vladanu Đokiću, da nastupaju kao zlo koje će izgubiti bitku protiv dobra, kao neuki jahači metle koje će na kraju pomesti studenti


Sa Aleksandrom Đorđevićem sam, po scenariju Duška Radovića, 1971. snimio film Kako su se volele dve budale, sa Draganom Nikolićem i Milenom Dravić. Igrali su zaljubljeni par koji treći – Gidra Bojanić, stalno ometa. Jednu scenu smo snimali noću, na Opservatoriji na Zvezdari. Milena i Dragan su došli na snimanje i objavili da su se tog dana u podne venčali u Opštini Vračar. Uradili smo scenu, pa slavili do duboko u noć


Konzorcijum privatnih prevoznika zvanično je zatražio od Grada Beograda povećanje plaćanja iz budžeta za više od šest odsto, navodi Centar za lokalnu samoupravu


Predstavnici Jagodine razgovarali su sa menadžmentom nemačke kompanije Fišer o otvaranju nove fabrike u Jagodini koju kompanija planira da izgradi


Pristalice opozicione Tise Petera Mađara slave pobedu. Viktor Orban je, javljaju mađarski mediji, priznao poraz. Pitanje je samo da li će pobednici imati dvotrećinsku većinu u parlamentu, neophodnu za vraćanje Mađarske na fabrička podešavanja pre uspostavljanja "Orbanistana"


Duško Vujošević je bio stvaralac. Ponos, koji je zvao privilegijom, nosio je i onda kada se borio za izgubljenu stvar. Što je bilo i važnije od svih brojnih trijumfa