Srpski hoteli su mi velika nepoznanica. Dosad su se uglavnom prijatelji, rođaci i vojska brinuli o mom smeštaju po gradovima i gudurama Srbije. Dvaput sam imao mogućnost da iznutra upoznam srpske hotele, te divne modernističke simbole tržišne ekonomije: sredinom osamdesetih, u osnovnoj školi, prilikom pohoda „Putevima Prve proleterske brigade“ i sredinom devedesetih za vreme fakultetske ekskurzije po južnoj Srbiji. Iako je cilj prvog, obrazovnog pionirskog pohoda, bio pronalaženje jataka i krkanluk po Sandžaku i okolini (tzv. jagnjeće brigade), partijski drugovi su jednog popodneva organizovali neki skup u hotelu Vrbak u Novom Pazaru. Taj hotel je desetak godina kasnije poslužio za smeštaj studenata istorije umetnosti.
Prvi boravak u hotelu bio je božanstven. Divan unutrašnji vrt, ljubazni domaćini, puno ljudi, „nešto“ optimističko, šmekerski, i tako to. Tokom mog drugog boravka vrt je još uvek bio zelen, malo oronuo, domaćini takođe, ne sećam se koliko je bilo posetilaca, ali onog „nečeg“ više nije bilo… Empirijski gledano, mozak mladog čoveka vrlo brzo napreduje. Da li je to isti hotel? Da li je zaista postojalo „nešto“? Prođoše godine u sumnji i nedoumici, a onda, pre neki dan, video sam ga ponovo! U stvari, video sam foto dokaze da je „nešto“ postojalo i u drugim hotelima Srbije – u Majdanpeku, Kladovu, Vrnjačkoj Banji, pa čak i u Hotelu „Moskva“ u Beogradu. Obradovao sam se.
Slično ushićenje je, u filmu Isijavanje (1980), doživeo i pisac Džek Torens (tj. Džek Nikolson) tokom boravka u zavejanom hotelu Overlook u američkim Stenovitim planinama. Vođen „nečim“, ovaj gospodin razbija famoznu stvaralačku blokadu, menja ime u Džoni i pokušava da isproba sekiru na svojim najbližima. Osujećen u toj nameri, umire i time dobija počasno mesto među serijskim ubicama okupljenim za vreme proslave Dana nezavisnosti 1921, na maloj fotografiji okačenoj na zidu DeStijl enterijera hotela.
Smatra se da su fotografije svedočanstvo vremena koje je prošlo, ali i onog koje traje. Fotografije Vesne Pavlović izložene od 3. do 15. septembra u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu predstavljaju nam hotele građene, ili hotele čiji je enterijer prepravljen u periodu socmodernizma. Enterijeri su snimani tokom protekle dve godine širom Srbije i daju zanimljiv presek zatečenog stanja u našem hotelijerstvu. Prikazane minimalistički organizovane ugostiteljske prostorije bez posetilaca i decoruma liče na supermarkete iz perioda inflacije. Mermerne stepenice, metalne stepenice, kožne fotelje i drveni stolovi izgledaju kao deo jedne velike instalacije, kao što su to ’93. bili rafovi samoposluga.
Ne verujem da je Isijavanje mnogo pomoglo američkim hotelijerima, ali, s druge strane, ako se u hotelima ogleda ekonomski prosperitet zemlje, fotografije Vesne Pavlović i Isijavanje pružaju vrlo sličnu sliku stvarnosti, a naročito prošlosti jednog podneblja. A prošlost i sadašnjost naših hotela u bliskoj su sponi sa političkim prilikama u zemlji. Zahvaljujući tome, postaje vidljiva blaga ironija autorke naspram proteklih režima, ali isto tako Vesna Pavlović uspeva da prikaže ono „nešto“ što sam osetio kada sam bio mali pionir. Takođe, za razliku od raznih bedekera i prospekta hotela, ovde nisu prikazane sobe koje čekaju svoje korisnike, niti ulazi koji imaju dodir sa spoljnim svetom. Nema izlaza iz ovog geometrijskog lavirinta, nema bekstva od „nečeg“, od Džonija…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedavno je Srbija uzela kredit od Banke Saveta Evrope za rekonstrukciju ustanova kulture, treći od 2021, iako većinu za koje se ranije zadužila još nije realizovala a neke nije ni počela. Obećanih a neostvarenih projekata ima mnogo više od ostvarenih
„Nemogućnost da se izmeni postojeće stanje stvari rađa beznađe i apatiju. Beznađe i apatija jesu jedna konstanta već decenijama. Pogotovo sada, kada savremeni svet zaista pokazuje svoje neverovatno lice destrukcije, razaranja“, kaže rediteljka „Ivanova“, predstave o poraženom intelektualcu, koja se sutra igra 50. put u Narodnom pozorištu
Dok jedni veličaju ovo filmsko ostvarenje, dobar deo publike negoduje i misli da produkcija nije prišla pevačicinoj priči pažljivo, već da na senzacionalistički način pokazuje brojne mračne trenutke preminule umetnice
U Italiji je prošle godine svaka tri dana ubijena jedna žena. Film o femicidu „There’s Still Tomorrow“ Paole Kortelezi pojavio se u Italiji u vreme burnih protesta protiv femicida, i 2023, postao gledaniji i od "Barbi" i "Openhajmera".Ujedno je i najbolje rangirano ostvarenje koje je režirala jedna Italijanka do sada.
Nakon što smo juče objavili tekst o iznenadnom iseljenju biblioteke „Fontana“, stigli su odgovori Jasmine Ninkov iako smo joj pitanja o ovom slučaju poslali još u četvrtak. Direktorka Biblioteke grada izabrala je da ne rasvetli ovaj slučaj
Niko od novih ili starih ministara u Vladi Miloša Vučevića nema političku težinu, niti će kreirati išta važno u svom resoru. Zato valja parafrazirati Radoja Domanovića: Srbija je poznata po pametnim mladim ljudima i ministrima; prve izvozi po cijelom svijetu, a druge – nažalost – ne
„Otadžbina zove“ Milicu Đurđević Stamenkovski i ona se javlja na dužnost. Dojučerašnja lažna opozicionarka i nova ispodcenzusna ministarka stigla je tamo gde je htela, a to pokazuje kako se praznim srbovanjem može pravdati bilo šta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!