Nenad Čanak preslušava Govedinu

09.октобар 2002. NENAD ČANAK

Jaka frustracija, dobra muzika

Mada ima nečeg skarednog u zapitkivanju ljudi kako se osećaju kada ih neko pominje u nekom neprijatnom kontekstu, makar to bila i bezazlena pesma poput Govedine, Nenad Čanak, jedan od brojnih junaka ovog hita iz redova aktuelne vlasti, nije delovao odveć mrzovoljno. Verovatno nije svejedno da li vas neko doživljava kao "budalu koja na Pinku svira klavir", kako je Beogradski sindikat prilepio lideru Socijaldemokrata Vojvodine, ali je g. Čanak spremno odgovorio da mu se pesma dopada: "Čvrsta je, rif je OK, dobro je odsvirana. Što se tiče teksta, ko se plaši kako će ga neko pominjati neka se ne bavi javnim poslovima. Ne možete se sakriti u mišiju rupu i pojavljivati se samo na paradama da biste mahali u belim rukavicama." Štaviše, predsednik Skupštine Vojvodine spreman je da pomogne da Beogradski sindikat organizuje koncert u Novom Sadu, čim pre. A da napiše nešto o pesmi? Hoće, zašto da ne. Dakle, roker po ubeđenju, Nenad Čanak preslušava Govedinu, aktuelni hit sastava Beogradski sindikat:

Otvoren 43. Oktobarski salon

09.октобар 2002. Sonja Ćirić

Narodna radinost i digitalna radost

Tokom četrdeset tri godine Oktobarskog salona bilo je mnogih i svakakvih promena, a ovogodišnje, moguće, radikalnije od prethodnih, i skoro sigurno bitna za budući život najprestižnije, najvažnije i najstarije umetničke manifestacije kod nas

Francuska kultura u Beogradu

02.октобар 2002. Sonja Ćirić

Rečiti gest pažnje

"Bilo je mnogo kandidata, ali smo se odlučili za Beograd zato što želimo da uputimo direktnu poruku da je vaš grad važan deo sadašnje evropske kulturne slagalice", kaže Olivije Puavr D’ Arvor, predsednik AFAA-e, Francuske asocijacije za umetničko delovanje

Antirežimski rep

02.октобар 2002. Nebojša Grujičić

Muzika koja laje

Pojava Govedine uzburkala je duhove. Osim što je prvi put reč o tzv. angažovanoj pesmi u vreme kada ne postoji crno-beli politički svet, ova pesma je zanimljiva i zbog toga što predstavlja autentičan glas jedne generacije odrasle u najgorim vremenima

Intervju - Vladimir Veličković

25.септембар 2002. Sonja Ćirić

Dramatika ljudske figure

"Kompromis nije u mom karakteru. Isti stav imam i prema galeristima. Nikad nisam radio po porudžbini, niti sam imao kontakte s galeristima koji bi mi diktirali šta da radim kako bih bolje prošao na tržištu. Moje slikarstvo ni po funkciji ni po dimenzijama nije komercijalno, ali uprkos tome od njega živim. Prema tome, zašto bih pravio kompromise? Moralno, etički, intelektualno, to bi mi bilo nepodnošljivo"

Međunarodna izložba arhitekture

25.септембар 2002. Snežana Ristić

Zaviriti u budućnost

Posle 11 godina otvoren je jugoslovenski paviljon na izložbi arhitekture. Ako se našim selektorima može zameriti to što su uzeli u obzir i realizacije koje su – iako kod nas možda nešto znače – u međunarodnim relacijama neinteresantne, kao i to što nam je selekcija toliko brojna – manji broj projekata je mogao biti bolje dokumentovan, dizajnerima se mora odati priznanje da su osrednji proizvod dobro upakovali

Autoportret Uroša Predića (5)

20.септембар 2002. Redakcija Vremena

Voleti predeo

Odgovarajući na molbu Srpske akademije nauke i umetnosti, Uroš Predić je 1946. godine napisao dopunu svojoj autobiografiji iz 1921. godine. Ovaj rukopis od osam kucanih stranica nalazi se u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti (dosije umetnika, 2. jul 1946. godine). U ovom broju donosimo drugi deo ovih slikarevih zapisa, čime se feljton i završava

Dani evropske baštine

20.септембар 2002. Irina Subotić

Otvoreni grad

Posebnost ovogodišnjih poseta predstavljala je mogućnost da se prvi put uđe u dosad "zabranjeni grad " – Kraljevske dvorove na Dedinju, koji su – iz razumljivih razloga – predstavljali izuzetnu atrakciju i koje je tokom dva dana posetilo nekoliko stotina ljudi

Bob Vilson, zvezda Bitefa

20.септембар 2002. Ivan Medenica

Kuća na sceni

"Sve dolazi iz veoma ličnih iskustava koja sam imao: iz zainteresovanosti za slikarstvo, arhitekturu, ples, tišinu, formalističko pozorište, ali i iz nezainteresovanosti za naturalizam, psihologiju i pričanje o pozorištu! Pozorište je nešto što treba iskusiti"

Autoportret Uroša Predića (4)

12.септембар 2002. Redakcija Vremena

Duh i temperament

Uroš Predić je nezaobilazno ime u istoriji srpskog slikarstva. Odgovarajući na ankete nacionalnih institucija, Predić je u tri navrata pisao svoju autobiografiju, 1921, 1946. i 1919. godine. U feljtonu koji "Vreme" objavljuje publikuju se svi slikarevi autobiografski zapisi, od kojih neki i prvi put, kao i do sada nepoznata dokumenta, delovi prepiske i reprodukcije. Materijal je priredio Darko Garić