Nuspojave
Statusna neutralnostSamo ljudi mogu da budu religiozni ili nereligiozni – gradovi to ne mogu. Baš kao ni narodi i države


Samo ljudi mogu da budu religiozni ili nereligiozni – gradovi to ne mogu. Baš kao ni narodi i države


Predsednik DSS-a ima retku privilegiju da ne priča kako će nam biti, nego da govori kako nam je bilo i to ne tako davno. Pošteno, bilo je bedno i sirotinjski, ali sad je još bednije i siromašnije. Može li se od toga napraviti politički kapital?
Gospoda i drugovi u partijama su se već izabrali na svojim internim biralištima, i sad bi ja trebalo da glasam i to verifikujem, dam glas da se nastavi kontinuitet politike da su oni za svaki pos’o i funkciju bolji od mene, pa malo morgen
Ne traže Srbi s Kosova, kao Isakoviči onomad, da odu u Rusiju, već traže da Rusi dođu u Srbiju. Veruju da bi ih rusko državljanstvo zaštitilo od nepravde kojoj su izloženi i od "matuške" očekuju da s Crvenom armijom, pregazivši ostatak Srbije, siđe do Jarinja i Brnjaka i učini ono što "žuta" armija ne može
Ako se u sadašnjosti "nema za koga glasati", izlaz za nuždu se traži u projekcijama svetle budućnosti ili bolje prošlosti
Zar krupije da bude osoba koja niti zna srpski niti je ikada bila u takvoj ustanovi? Da zaposlimo možda azilante u Državnoj lutriji, gde?!
Uvek je lekovito paraargumentima Moralne Panike suprotstaviti suvoparnu prozu stvarnosti
Za nekoga u Aziji i Africi i mi smo beskrajni, plavi krug. U njemu, zvezda.
Iskrenosti, ime ti je Boris! Da nisam predsednik možda bih i ja bio nezadovoljan i ogorčen
Nije to bilo davno kada je vlada Demokratske stranke pala zbog laganja oko Bodruma, pa neće valjda sada da se bruka sa Jarinjem. U danima koji slede moraju potanko da javnosti objasne kako je došlo da tolike razlike u procenama događaja oko incidenta na administrativnoj liniji
Nikakvi "nevažeći listići" nikada nisu i nikada neće pobediti (makar i "simbolično") bilo gde, a najmanje u parlamentarnoj demokratiji


Ton saopštenja dr Milana Ivanovića, predsednika Srpskog nacionalnog veća Severnog KiM, ratoborački je prema vladi u Beogradu i predstavlja otvaranje trećeg fronta u najnovijoj kosovskoj drami. Tako je Ivanović ponovo dobio šansu da se istakne i o Tadićeve inače okovane noge okači još jednu bukagiju, ne bi li ovaj zbilja "pukao kao zvečka", što bi Ivanović, očigledno, mnogo voleo
Šta da se radi sa uspomenama kojima prođe rok trajanja ili koje štaviše prestanu da rade?
Ko treba svetskim moćnicima da spočitne "važnija su vam dva miliona Albanaca, nego sedam i po miliona Srba"!? Ja i meni slični danas obezbeđujemo to "i po"
Neverovatno je žilavo uverenje da vam je za razumevanje uzroka i smisla dešavanja u društvu dovoljno imati "password" koji otključava pristup nekakvim Tajnama


Javni govor, i kad je zaogrnut u svetosavlje, a najviše tada, sveden je na Kusturičine "miševe" i "Obrazove" delije, kao da ne postoji ostatak pristojne Srbije koja se, pred silom, nije usrala od straha, makar ta sila dolazila sa zapada ili sa severnih tribina fudbalskih stadiona
Da mi je znati stoji li i sada u bečkerečkoj policiji ili u sudu Žikin iskreni i sažeti iskaz: "Ja ga nisam ubio, a ko jeste – fala mu"
Mislio sam da smo se razišli oko važnih načelnih stvari, a sada ispada da treba da budemo jezičave jetrve koje se šajdare preko seoske tarabe
Kako je moralna panika iskorišćena kao jedan osobito bizaran oblik identitetske politike
Apatija caruje Srbijom. Boris Tadić našao se u poziciji čoveka koga je pogodio usud iz mađarske poslovice "Evo ti ništa i drži ga čvrsto". Deluje sve usamljenije i sve manje toga ima da nam kaže. Oni koji su mu opozicija, čak i u koaliciji kojom vlada, na njegovu sreću deluju još apatičnije i usamljenije. Ali ono što je dobro za njega ne mora biti dobro i za nas
Ličnim ću prisustvom zaštititi vaše ljudsko pravo da budete drukčiji od mene, od doktora Jovana Marića i primarijusa Dragana Markovića Palme