

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog, piše „Vreme“ u novom broju
„Nema pregovora sa otmičarem“, stoji na naslovnici novog broja „Vremena“ koji je na kioscima od ovog četvrtka (28. avgust). Tu u više tekstova raspetljavamo sudbinu Vučićevog „poziva na dijalog“ i ostalih nijansi protesta.
Predsednik, dakle, zove na razgovor one koje inače naziva „teroristima“ i „izdajnicima“. Pri tome, jasno je da predsednik mnogo i rado priča, ali da se od razgovora odučio, ako je ikada to i umeo.
Trinaest godina monologa
Poslednju TV debatu imao je u maju 2012. godine kada mu je protivnik bio Dragan Đilas, tadašnji gradonačelnik Beograda. Debata se događala neposredno pred predsedničke izbore na kojima je kandidat SNS-a Tomislav Nikolić odneo pobedu.
Dakle, još je bio u opoziciji. I iz te se debate videlo da on ne ume da razgovara, da ne ume da bude učesnik u dijalogu.
„Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog“, piše u naslovnom tekstu Jovana Gligorijević.
„Zašto je jedan deo medijske scene, onaj koji danas nazivamo nezavisnim, izložio satanizaciji, kriminalizaciji“, pita se dalje, „zašto je ovaj drugi deo medijske scene, koji se medijima više ne može zvati, taj isti Vučić ukrotio, podjarmio i sveo na nešto gore i od propagandnog oružja, na platforme za uterivanje straha u kosti neistomišljenicima?“
Zloupotreba moći
Dok, kao, nudi dijalog, Vučić istovremeno galvanizuje svoje biračko telo. Opet se obraća „bakama i dekama“, u situaciji kad istraživanja pokazuju da se protestima većinski protive samo penzioneri i ljudi koji imaju najviše osam razreda škole. Njima se sada nude niže cene.
„Ta (zlo)upotreba se zasniva na redovnosti primanja penzija kao insigniji sigurne egzistencije, iako ta egzistencija zapravo podrazumeva nizak nivo kvaliteta života“, kaže za „Vreme“ antropolog Miloš Matić. „A sigurnost je ono što je ljudima uvek potrebno. Sa starošću potreba za sigurnošću preovladava.“
Naš kolumnista Aleksandar Dimitrijević, psiholog, posvetio je tekst moći koja korumpira ljude. Ona je odvajkada težnja i ljudi i životinja, obuzima i razvijene demokratije, a kamoli Vučića na čelu Srbije.
„Neman potčinjavanja ima bezbroj glava, a moć i bogatstvo umanjuju kapacitet za empatično reagovanje. Moćnik vidi samo svoju perspektivu i svoj interes, za suptilnosti je previše zauzet.“
**Sve ove članke, intervjue i kolumne pročitajte u novom broju „Vremena“ koji je na kioscima od četvrtka (28. avgust) ili se **pretplatite na digitalno izdanje


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve