Zašto SNS nakon lokalnih izbora liči na firmu koja pravi banket prikrivajući neizbežni bankrot, a Vučić na njenog vlasnika zaduženog do grla kako bi još malo izigravo velikog gazdu
Što je sinoć nakon lokalnih izbora zapravo rekao Aleksandar Vučić? Proglasio je sumnjive pobjede na izborima u deset lokalnih samouprava za istorijski i nebeski uspjeh. Inače, taj „trijumf“ je ostvario na nešto manje od ukupno četiri posto birača. Ali kako je došao do tih famoznih „10:0“?
„Vreme“ je čitavog 29. marta izvještavalo o do sada nezabilježenom režimskom nasilju u Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i drugim mjestima. Na ovo treba dodati neviđenu funkcionarsku kampanju koja im je prethodila, sistematsko ucjenjivanje, zastrašivanje, kupovanje glasova i neopjevano aktiviranje batinaško-kriminalnih eskadrona.
Naprednjačko kaliranje
Ako se neko još pita zašto je predsjednik Srbije besramno zloupotrebio funkciju pojavljujući se kao jedan jedini kandidat vlasti u svakoj u tih deset lokalnih zajednica, odgovor glasi da iz njegove perspektive nije imao alternativu – za naprednjačke glavešine ne bi glasala ni njihova šira porodica. To je prvi razlog zašto u kampanji nije bilo mjesta čak ni za SNS kao stranku.
Drugi je maskiranje naprednjačkog kaliranja u odnosu na prethodne izbore, pa su SPS i ostali koalicioni partneri utjerni na lokalne liste pod Vučićevim imenom. Ali i ovako – na nečem što niko ozbiljan ne može nazvati izborima – jasan je trend opadanja SNS-a.
Trijumfalističko obraćanje šefa države i cijelog Ćaciluka, zato je ispalo šuplje i neuvjerljivo. Totalna mobilizacija čitave stranke do posljenjeg batinaša zbog 250.000 birača nikog ne može ubijediti u stvarnu snagu režima. Naprotiv, SNS djeluje poput firme koja pravi banket prikrivajući neizbježni bankrot, a sam Vučić je nalik na njenog vlasnika do grla zaduženog kod zelenaša kako bi i dalje izigravo velikog gazdu.
Foto: Tanjug/Dejan ŽivančevićProslava Pirove pobede: Vrhuška Sprske napredne stranke na proglašenju pobede na lokalnim izborima
Hvalisanje Pirovom pobjedom
Vučićevo obraćanje bilo je pokušaj bacanje pijeska u oči narodu kako su izlišni vanredni parlamentarni izbori pošto je on – je l’ te – toliko jak, nepobjediv i gospodar situacije. Teško da postoji išta dalje od istine.
Upravo slučajevi Bora, Kule, Bajine Bašte i drugih sredina dokazuju koliko je naprednjačka vlast nad Srbijom prevaziđena i podređena isključivo Vučićevom kultu ličnosti. Dakle, čovjeku koji nije u stanju razgovarati, deeskalirati duboku krizu u zemlji, relaksirati društvo, voditi odgovornu politiku u skladu sa Ustavom i zakonom… Jedino za što je još sposoban jeste gola represija.
Parcijalni lokalni izbori 29. marta datum su prelaska Srbije iz fasadne demokracije u izbornu autokratiju gdje uvijek pobjeđuje onaj koji je oteo sve poluge vlasti. Ali njihovo držanje biće za naprednjački režim sve skuplje i vrlo brzo neodrživo.
Ovo se i te kako osjetilo prilikom Vučićevog hvalisanja Pirovom pobjedom. I to ne po onom što je izrekao, već po toliko toga prećutanog. Disfunkcionalna, nasilna i tužna familija o svojim teškim problemima ionako ne priča po komšiluku, zar ne?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
"Ljudi ne žele slobodu i to iz, čini se, jednog jedinog razloga: ako bi je poželeli imali bi je". Ovako je pisao Etjen de la Boesi pre 500 godina. A građani Srbije su se trgli i zakazali sastanak sa slobodom, spremni da odbace „dobrovoljno ropstvo“
Zašto se sve što Aleksandar Vučić dotakne pretvara u u sprdnju ili skandal, a najčešće u oboje? I zbog čega je jasno da je izgubio, ali mu to još niko nije rekao
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
"Ljudi ne žele slobodu i to iz, čini se, jednog jedinog razloga: ako bi je poželeli imali bi je". Ovako je pisao Etjen de la Boesi pre 500 godina. A građani Srbije su se trgli i zakazali sastanak sa slobodom, spremni da odbace „dobrovoljno ropstvo“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
