Zašto SNS nakon lokalnih izbora liči na firmu koja pravi banket prikrivajući neizbežni bankrot, a Vučić na njenog vlasnika zaduženog do grla kako bi još malo izigravo velikog gazdu
Što je sinoć nakon lokalnih izbora zapravo rekao Aleksandar Vučić? Proglasio je sumnjive pobjede na izborima u deset lokalnih samouprava za istorijski i nebeski uspjeh. Inače, taj „trijumf“ je ostvario na nešto manje od ukupno četiri posto birača. Ali kako je došao do tih famoznih „10:0“?
„Vreme“ je čitavog 29. marta izvještavalo o do sada nezabilježenom režimskom nasilju u Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i drugim mjestima. Na ovo treba dodati neviđenu funkcionarsku kampanju koja im je prethodila, sistematsko ucjenjivanje, zastrašivanje, kupovanje glasova i neopjevano aktiviranje batinaško-kriminalnih eskadrona.
Ako se neko još pita zašto je predsjednik Srbije besramno zloupotrebio funkciju pojavljujući se kao jedan jedini kandidat vlasti u svakoj u tih deset lokalnih zajednica, odgovor glasi da iz njegove perspektive nije imao alternativu – za naprednjačke glavešine ne bi glasala ni njihova šira porodica. To je prvi razlog zašto u kampanji nije bilo mjesta čak ni za SNS kao stranku.
Drugi je maskiranje naprednjačkog kaliranja u odnosu na prethodne izbore, pa su SPS i ostali koalicioni partneri utjerni na lokalne liste pod Vučićevim imenom. Ali i ovako – na nečem što niko ozbiljan ne može nazvati izborima – jasan je trend opadanja SNS-a.
Trijumfalističko obraćanje šefa države i cijelog Ćaciluka, zato je ispalo šuplje i neuvjerljivo. Totalna mobilizacija čitave stranke do posljenjeg batinaša zbog 250.000 birača nikog ne može ubijediti u stvarnu snagu režima. Naprotiv, SNS djeluje poput firme koja pravi banket prikrivajući neizbježni bankrot, a sam Vučić je nalik na njenog vlasnika do grla zaduženog kod zelenaša kako bi i dalje izigravo velikog gazdu.
Vučićevo obraćanje bilo je pokušaj bacanje pijeska u oči narodu kako su izlišni vanredni parlamentarni izbori pošto je on – je l’ te – toliko jak, nepobjediv i gospodar situacije. Teško da postoji išta dalje od istine.
Upravo slučajevi Bora, Kule, Bajine Bašte i drugih sredina dokazuju koliko je naprednjačka vlast nad Srbijom prevaziđena i podređena isključivo Vučićevom kultu ličnosti. Dakle, čovjeku koji nije u stanju razgovarati, deeskalirati duboku krizu u zemlji, relaksirati društvo, voditi odgovornu politiku u skladu sa Ustavom i zakonom… Jedino za što je još sposoban jeste gola represija.
Parcijalni lokalni izbori 29. marta datum su prelaska Srbije iz fasadne demokracije u izbornu autokratiju gdje uvijek pobjeđuje onaj koji je oteo sve poluge vlasti. Ali njihovo držanje biće za naprednjački režim sve skuplje i vrlo brzo neodrživo.
Ovo se i te kako osjetilo prilikom Vučićevog hvalisanja Pirovom pobjedom. I to ne po onom što je izrekao, već po toliko toga prećutanog. Disfunkcionalna, nasilna i tužna familija o svojim teškim problemima ionako ne priča po komšiluku, zar ne?
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
Kako je informativni razgovor sa Zdravkom Ponošem probio dno beščašća? Imaju li opskurni likovi iz Informera policijske značke, a policajci legitimacije Informera ili to dođe na isto? I zbog čega kmeči Visoko javno tužilaštvo
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Zašto je Aleksandra Radića, najistaknutijeg vojno-političkog komentatora u Srbiji, režim pretvorio u pokretnu metu
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Kako je informativni razgovor sa Zdravkom Ponošem probio dno beščašća? Imaju li opskurni likovi iz Informera policijske značke, a policajci legitimacije Informera ili to dođe na isto? I zbog čega kmeči Visoko javno tužilaštvo
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
