

Književnost
Narator kao pukotina
Srđan Valjarević, Narator je konačno progovorio i Roman o agoniji i vedrini; Laguna, 2024. i 2025.


Dragan Đorđević, Mala crna muzika, Službeni glasnik, Beograd 2025.
Godine 2023. u svetu je obeležena pedeseta godišnjica pojave repa. Tom prilikom kod nas nije održana nijedna značajna jubilarna manifestacija, mada je odavno jasno da je hip-hop postao opšteprihvaćen deo ovdašnje opšte kulture. Uostalom, prvi ovdašnji rep pokušaji pojavili su se pre više od četiri decenije, nekako kad i u ostatku Evrope (vidi: “The Master Scratch Band” – “Degout” EP, za Jugoton 1984).


Istoriju i razvoj našeg hip-hopa zato beleži i analizira vrlo instruktivna knjiga, koja se nedavno pojavila pod punim imenom Mala crna muzika: hip–hop nacija, nacionalna istorija, država i njeni neprijatelji, autora Dragana Đorđevića. Prva verzija ovog jedinstvenog spisa bila je završena još 2009, da bi se tek 2016. pojavio na policama knjižara, kao dosad jedino delo napisano o ovoj temi na našem jeziku. U nesvakidašnjem obrtu, pred nama se sada nalazi prilično izmenjeno novo izdanje, objavljeno krajem 2025. u izdanju Službenog glasnika.
Odmah da naglasimo da je odlično što se ovako postupilo, te je autoru bilo dopušteno da napravi važne dopune i ponovo sroči ceo tekst – nova verzija vidljivo je zrelija, nadograđena mnogobrojnim podacima i bogatija za uvide sa kojima ranije nismo imali prilike da se susretnemo. Tako smo dobili Malu crnu muziku iz 2025, kao ključno izdanje za razumevanje fenomena hip-hopa, ne samo u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji, nego i generalno.
Pre svega, Draganu Đorđeviću (doktorirao na Filološkom fakultetu u Beogradu) treba odati priznanje za pažljivo definisanje i promišljanje značenja svih pojavnih oblika ove potkulture, a posebno za verno prenošenje njenog smisla u rečnik blizak mainstream vokabularu naše kulture. Već i ovo intelektualno postignuće bilo bi samo po sebi dragoceno, pošto nam obezbeđuje pouzdan jezički temelj za kasnije moguća akademska istraživanja pojave i uloge hip-hopa u našim krajevima.
No, to je tek početak, budući da nam Mala crna muzika nudi sveobuhvatan prikaz istorije dolaska, odomaćivanja i razvoja hip-hopa kod nas, što knjigu pretvara u ozbiljan kulturno-istraživački dokument. Pred sobom, pritom, imamo polemičan tekst koji neke aktere veliča, druge kritikuje, treće i veliča i kritikuje, u zavisnosti od faze njihove karijere, te i čitanje teče kroz dijalog sa scenom – duhovito i uz puno obrta, kao i sama muzika koju opisuje. Uz sve to, živopisna naracija Male crne muzike nijednog trenutka ne gubi na faktografskoj utemeljenosti, precizno beležeći najvažnija potkulturna postignuća i prodore svake pojedinačne domaće rep zvezde, posebno tumačeći značaj pojave svih pomenutih uličnih heroja.
Knjiga je povremeno grandiozna u svom zamahu i pomalo razbarušena u pokušaju da mapira sve moguće tokove hip-hopa ovim krajevima, uz to obogaćena mnogobrojnim neušminkanim fotografijama “sa mesta dešavanja”, te asocijativnim ilustracijama Vladana Jeremića. No, raširenost i raznolikost same hip-hop scene takve je prirode da drugačiji pristup ne bi ni odgovarao njenoj realnosti. Mala crna muzika je tako sačinjena iz tri velike celine koje se bave različitim aspektima njenog postojanja. “Prvi deo: nacija” (poglavlja: “Buka i bes. Nesporazumi s hiphopom” i “Boom hiphop nacije i generacije”), osvetljava nastanak domaćeg repa, smeštajući ga u kontekst svetskog pokreta; “Istoriografski mix-tape” (poglavlja: “Rasipanje hiphop istorije”, “Beatologija”, “Borba za hiphop jezik i pravopis” i “Za arheologiju našeg vremena”), izuzetno je uzbudljiv odeljak jer nam otkriva glavne nosioce repa kod nas i objašnjava njihovu evoluciju, dok prati pretakanje glavnih crnačkih potkulturnih kodova u ovdašnje kulturne obrasce; “Hiphop Commonwealth” (poglavlja: “Država u pokretu” i “Država i njeni neprijatelji”), nudi zaključak kojim se vraćamo na osnovne filozofske postavke hip-hop pogleda na svet, to jest ulogu Šifre, koja kao pojam objedinjava sve ono što čini dušu hip-hopa (da nešto ne ostane nejasno: država i nacija koje se ovde pominju jesu “hip-hop država” i “hip-hop nacija”).
Nameće se neisforsirana paralela sa čuvenom knjigom Sedma republika Ante Perkovića, po sveobuhvatnom postupku koji ujedinjuje regionalna iskustva celog naraštaja sa repom u bivšoj Jugoslaviji. Kod Perkovića je u pitanju čitanje rokenrola kao posebne republike SFRJ, u kojoj smo ostali da živimo svi mi koje je rok muzika ujedinjavala. I Mala crna muzika je izraz cele generacije. Tek posle čitanje postaje jasno da tom naraštaju rokenrol više nije bio dovoljan kao muzička i društvena forma, te je za vreme velike pljačke Jugoslavije tokom devedesetih pronašao autentični izraz kojim će precizno opisati tadašnju društvenu stvarnost i ono što se zaista događalo. Omladina je širom bivše zemlje živela u getu. Hip-hop je bio ta krajnje svedena muzička forma koja je mogla da se izvodi i bez instrumenata i bez struje ako treba, a da sve kaže pravo-u-glavu, hvatajući se ukoštac sa neulepšanom stvarnošću, bez suvišne poetizacije. Pakao poslednje decenije XX veka na našim prostorima pogodovao je razvoju ex-Yu repa do te mere da je polako postao etabliran kao vrhunska muzika koju mladi prave za mlade. Njihov i samo njihov pop jezik.
U svem ovom analiziranju očigledan je pozitivan uticaj Predraga Vukčevića/ Bege Fanka, i njegovih razmišljanja o poreklu i presađivanju repa kod nas, iznetih u izuzetnoj autobiografskoj knjizi Dobar rap. (Osim referentne zbirke pesama Repotpisani: 100 najboljih tekstova srpskog hip–hopa, mi i nemamo druge knjige na našem jeziku čija je tema hip-hop.) Mala crna muzika zato se preporučuje kao esencijalno štivo od koga treba početi lično bavljenje ovim fenomenom.
Hip-hop je najvećim delom njegove istorije, koja traje već decenijama, zanemarivala ovdašnja muzička kritika, koja često nema ni dovoljno razvijen vokabular da bi pratila njegove sadržajne i stilske promene. Tek nam Mala crna muzika nudi ozbiljan uvid u njegovu genezu, pravce razvoja i mesto u našem društvu. Bez sumnje je reč o kapitalnom izdanju kada govorimo o domaćem muzičkom spisateljstvu.
Za sve “pevače priča”. Za ekipu iz kraja.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!


Srđan Valjarević, Narator je konačno progovorio i Roman o agoniji i vedrini; Laguna, 2024. i 2025.


Tatjana Gromača, Osvajanje čitalačkog prostora, Sandorf, Zagreb, 2025.




Nevesta!, režija Megi Džilenhol, igraju Džesi Bakli i Kristijan Bejl; Nasledstvo s predumišljajem, režija Džon Paton Ford, igraju Glen Pauel, Margaret Kuali


Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve