Evo izbornog komentara jedne “obične žene”: “ Bio je to trenutak u kojem su mnogi prvi put stali uspravno. Bez galame, bez velikih reči, ali sa nečim što se ne može fingirati – dostojanstvom. Rezultati su objavljeni kako su objavljeni. Papir trpi svašta, brojevi još više. Ali ono što ne trpi jeste osećaj u stomaku kad znaš da si uradio kako treba. I to vam, deco, niko ne može oduzeti”
Još se nisu umirile emocije, proces još nije završen, ali hajde da pokušamo da damo odgovore na pitanje koji su najvažniji rezultati lokalnih izbora održanih u deset lokalnih samouprava zemlje Srbije. Dakle, u pitanju su Grad Bor, opštine Aranđelovac, Bajina Bašta, Kula, Knjaževac, Kladovo, Majdanpek, Smederevska Palanka, Lučani i užička opština Sevojno.
Naučili smo mnoge kvartove ovih mesta napamet, a bogami će nam u sećanju ostati i imena okolnih sela, pogotovo onih u kojima su zabeleženi incidenti, odnosno u kojima su napadani i prebijani oni koji su pokušavali da brane izbornu volju građana i štite zakone ove zemlje. Mnogo je puta citirano, ali hajde ponovimo citat Duška Trifunovića – “Ratovi se vode da bi se učila geografija.” Nije čudno što smo i na ovim izborima savladavali ovaj školski predmet, jer vladajuća kasta na čelu sa nenadležnom institucijom, politiku, pogotovo izbore od 2012. do danas, pretvara u rat u kojem protivnik mora biti “ubiven”. Ne vrede tu za njih ni zakoni, ni Ženevske konvencije.
Šta bi bili benefiti režima i onoga čije ime treba što ređe spominjati radi očuvanja unutrašnjih organa, ne policije već želuca, jetre i pankreasa? Ostvarili su ono što su želeli, pobedili su u svim lokalnim samoupravama, a rezultat od 10:0 zvuči odista moćno. Ta desetka se već naveliko koristi u režimskoj propagandi, a prevashodan joj je cilj da vrati samopouzdanje u kartelsku piramidu koja je dobrano izljuljana, opterećena strahom i unutrašnjim zazorima i svađama.
Naprednjački unutrašnji ratovi i ranije su postojali oko raspodele “dobiti”. Ojačani su čim se na horizontu pojavila mogućnost gubitka vlasti i perspektiva bajbokane. Ogroman je to problem za ovakvu vlast, koju čine isključivo oni sa koca i konopca, a uz vlast ih drže isključivo interes i pohlepa. Problem je za vlast međutim to što posle ovih izbora i “desetke” sukobi i strah neće iščileti. Naprotiv. Za konsolidaciju redova bile su potrebne mnogo ubedljivije pobede od ovih ostvarenih na mišiće, nasilje i prevaru. I to u mestima koja su donedavno bila režimski zabrani, u kojima je opozicija postojala samo u tragovima. Pritom, naprednjaci najbolje znaju da bi izgubili bar osam do deset mesta da nije bilo izborne krađe, uprkos činjenici da su na svojoj listi okupili sve što hoda na režimskim nogama. Osvojili su mnogo, mnogo manje glasova nego na prethodnim izborima.
foto: miloš milivojević / tanjugPOSLE IZBORA: Protesti u Aranđelovcu;…
“SMATRAČI”
Tu je naravno i htenje da se još jednom dokaže nepobedivost režima, sa ciljem propuhivanja defetizma u redovima oporbe (koristimo ovu zapadnu reč, jer, kao što znamo, u Srbiji je “opozicija” termin koji je opasno koristiti). U “desetku” je uloženo mnogo naših novaca i nema sumnje da je reč – kako je već više puta rečeno – o najskupljim izborima u istoriji svetskog višestranačja. Naprednjaci su napravili, u ovoj kampanji, prilične rupe i u nacionalnom, i u pokrajinskom, i u lokalnim, ali i u budžetima javnih preduzeća i ustanova. Pobedu su platili, naravno, i privatnici nakačeni na režim. Možda su neki od naprednjaka morali da se posluže i nepopularnom merom, da zavuku ruke u svoje debele slamarice.
Sudeći po delovanju “smatrača” na društvenim mrežama, u širenju defetizma imali su i ponekog uspeha. Javljaju se i blebeću razni antirežimski “influenseri”, tvrdeći da je Vučića nemoguće pobediti na izborima i da se moraju tražiti druge metode. Da treba bojkotovati izbore. Ili se valjda naoružati!? Neki su predlagali da se studenti i građani u buntu, u toku izbornog dana, u kompletu sa neomiljenom opozicijom, protestno povuku sa birališta i iz izbornog procesa, te da tako pošalju “snažnu poruku Evropi”. Čoveka ponese emocija, pa bi ovakvo što rado lajkovao, ali onda uključi mozak.
Šta se zaboravlja? Opozicija je već jednom pokušala sa bojkotom, nije to bilo pre sto godina. I da li se neko ono baš potresao? Vlast sigurno nije, a nešto baš nije ni Evropa. Da li iko iole realan može zamisliti da će evropski zvaničnici ujahati na belim konjima u Srbiju i obezbediti nam fer i slobodne izbore? Ne treba, dakako, potcenjivati podršku zemalja razvijenih demokratija, ali ćemo se za takvo što morati sami izboriti. A takvo što se ne ostvaruje preko noći, čudotvornim potezom posle kojeg ništa neće biti isto. Zapravo, ako je bojkot 2020. godine i imao nekog smisla – donekle je raščistio opozicioni teren i početno poljuljao blagonaklon odnos Zapada prema Vučićevom režimu – sada bi to bio pucanj u vlastito koleno. Kao, gubiš 10:0, tuku te protivnici, sudije, plaćena publika te gađa kamenjem i ti dođeš do rezultata 10:9, pa napustiš teren.
VELIKI ČAS POLITIČKE PISMENOSTI
Kada je već reč o čudotvornim potezima, ne treba zaboraviti da smo dovde došli upravo zbog pokušaja da se magijskim “belim listićima” reši problem demokratije u Srbiji. Nije to naravno jedini razlog, daleko od toga, ali je taj idiotizam, koji u različitim oblicima traje do danas – prilično omogućio režimu da dugotrajno zajaše i razjebe državu i društvo, a da od demokratije ne ostane ni pepelni otisak. Ono što je neko smislio u hladu svoje dnevne sobe – sada se mora ispravljati krvlju, znojem i suzama, dugo i strpljivo.
Setimo se da je nasleđe “belih listića”, koje traje do danas – i dramatičan otklon od opozicionih partija kao takvih, što deceniju i nešto nenadležnoj instituciji leže kao budali – šamarčina! Nose za tu neomiljenost krivicu i same partije, naravno, ali su svih ovih godina delovali između najmanje dve vatre. I ništa nije preostalo nego da se pojave studenti. Hvala bogu što se to desilo, ali bi oni možda, da je bilo političke pismenosti i racionalnosti, sada sedeli, uživali u mladosti, a ne bi im ološ razbijao glave po ulici.
No, ne može se reći da je u pogledu defetizma režim ostvario baš veliki uspeh. Naprotiv, reakcije ubedljive većine građana pokazuju da se sve ovo što se dešava od 2012. godine do danas, a pogotovo ono što nam je doneo studentski pokret – pretvorilo u veliki čas političke pismenosti!
Evo izbornog komentara jedne “obične žene” na netu: “Nisu to bili samo izbori. Bio je to trenutak u kojem su mnogi prvi put stali uspravno. Bez galame, bez velikih reči, ali sa nečim što se ne može fingirati – dostojanstvom. Rezultati su objavljeni kako su objavljeni. Papir trpi svašta, brojevi još više. Ali ono što ne trpi jeste osećaj u stomaku kad znaš da si uradio kako treba. I to vam, deco, niko ne može oduzeti.”
foto: marija janković…čekanje na rezultate u Kuli;…
LJUDSKO DOSTOJANSTVO JOŠ UVEK POSTOJI
Upravo je ovo što je napisala “obična žena” – i najveći izborni benefit studentsko-građanskog pokreta. Pokazala su deca kičmu, dokazala da ljudsko dostojanstvo još uvek postoji na ovim prostorima, stavljali su glavu tamo gde većina nas matoraca, fudbalskim žargonom, ne bi poturila ni svoju izuvenu kopačku. Kako god se sve ovo završilo, treba imati na umu da ova priča nije samo politička. Ovo je literatura, ovo je – bez preterivanja – mitska poema u kojoj se vodi bitka između protivnika koji ima sve u rukama: oružje, silu, novac, medije, policiju, privatnu državu, a sa druge strane su klinci, ne samo klinci, ali pre svega klinci koji su od roditelja morali pozajmljivati automobile i novac za benzin da bi kontrolisali biračka mesta. Ni batine, ni bitange, ni policija u službi organizovanog kriminala, ni oni sumanuti bajkeri koji su orcali ulicama gradova i turirali nasilje – nisu ih sprečili u tome. Pokazali su time da je pokret živ, itekako živ, da je samo promenio formu delovanja, što je zapravo mudra odluka, jer besmisleno bi bilo godinama samo džedžati po ulicama.
Poraz od 0:10 zapravo je velika pobeda. Nema nikakve sumnje da bi rezultati bili potpuno drugačiji da studenti i građani nisu bili hrabri i aktivni. I na dan izbora i u pređašnjem periodu. Bes koju je pokazao “obraćač javnosti” u izbornoj noći bes je zbog toga što je postojala procena da će se moći navući i maznuti mnogo više glasova nego što je u tome uspeo. Batine koje su studenti i građani dobili posledica su istog besa, sprečavali su levate da rade ono što su nesputano i mirno radili deceniju i kusur unazad, one koje su ubeđivali da je to uobičajen, normalan posao, a ne kriminal – prekrajanje volje građana. Svima sa malo soli u glavi je jasno da bi u bar osam od deset mesta studenti pobedili da nije bilo naprednjačkog “izbornog menadžmenta”.
Nije nezanemarljiva činjenica ni to što su u gradskim, urbanim jezgrima skoro svuda studenti odneli pobedu. Ne treba potcenjivati ljude sa sela – i tamo ima snažnog pokreta otpora – ali u njima ipak vlada teški medijski mrak i živi dosta ljudi koji su vrlo ranjivi, koje su ubedili da će promenom vlasti izgubiti i ono što nemaju. Radikali, pardon naprednjaci, znaju kako da manipulišu svetom koji živi ispod granice siromaštva. O tome uče na svojoj “akademiji dr Vojislav Šešelj”. Ali ni u tim malim selima stvar im baš nije išla skroz od ruke, mnogo su manje glasova dobili nego što su očekivali poklanjajući od naših para kupljene pegle, mikrovalne pećnice, frižidere, pa čak i traktore. Naravno, i novac kao takav.
SVETLA REFLEKTORA
Setimo se da je pre neki mesec “čuveni” IPSOS izašao sa podacima da je rejting studentskog pokreta negde na osam posto, na državnom nivou. Najmanje što bi se moglo očekivati je da ova agencija nakon nedeljnih izbora izađe u javnost i objasni kako su došli do te cifre, kako ne bi neko pomislio da je njihovo istraživanje bilo tek deo režimske propagande sa ciljem oduzimanja nade antirežimskom bloku. Ako je u pitanju pogrešna metodologija, gospodo, onda bi vaši metodolozi morali da se bave nekim drugim poslom!
Ne treba biti istraživač javnog mnjenja pa shvatiti da je rejting studentsko-građanskog pokreta na republičkom nivou mnogo, mnogo veći. I to je materijalizovani rezultat ovih izbora, koji studentskom pokretu može samo da dune vetar u leđa. Osećaj da je pobeda nadomak ruke čak i u ovakvim, neljudskim uslovima, mnogo je veći zamajac nego znak da ti rejting pada i da taj pad ne možeš zaustaviti ni svom silom ovog sveta. Ulični aktivizam i hrabrost građana i kukavičluk hordi zabrađenih kriminalaca, koje je čuvala policija, poslali su veoma jasnu poruku svakome ko je tu poruku bio iole spreman da zaprimi. A sada, ako režim odluči da ne prizna izbornu volju, u pitanju je sasvim druga priča. Da li treba još jednom ponoviti da se Peti oktobar nikada ne bi desio da nije bilo 24. septembra?
Ima tu još jedna stvar koju je polučio studentski pokret, a što se videlo na izborima. Politički lideri manjina do sada su svoju pastvu uspešno uterivali u naprednjački tor. Izbori u Kuli su pokazali da im to ne ide više baš ono skroz od ruke. Recimo, Rusini su bili pod velikim pritiskom, čak je formirana i nekakva famozna Rusinska lista, ali su većinom glasali za studente. Primetno je po nekim izbornim mestima u Kuli da i Mađari prave otklon od SNS, odnosno SVM. A toga će biti sve više, pogotovo ako “brat Orban” izgubi izbore u Mađarskoj, a kanda će tako biti. Balint Pastor će tada otići u ropotarnicu istorije, eventualno može dobaciti do toga da bude nekakav režimski privatni Mađar za slikanje.
Ne treba sumnjati da izborno nasilje i ogoljeno prekrajanje volje građana utiču i na dalji pad rejtinga “mudrog vođe” u demokratskim zemljama. Video-snimci nasilja nad građanima, studentima, profesorima, novinarima bili su viral ne samo u regionu. Razmisliće dodatno svaki zapadni lider o ovome pre nego što se zagrli sa onim čije se ime ne spominje bez preke potrebe i u kojem je usahnulo sve osim besa, pakosti, sadizma i mržnje. Videli smo već nekoliko oštrih reakcija međunarodnih institucija na režimsko izborno nasilje. Biće toga još. Usmeravajući sve reflektore na izborne samouprave, režim ih je usmerio i na ono što bi hteo da sakrije, bar pred očima međunarodne zajednice.
foto: dejan živančević / tanjug…usiljeno slavlje u SNS-u
PRIPREMATI SE ZA PARALMENTARNE I PREDSEDNIČKE IZBORE
Stvar je uglavnom jasna. Teško da će nadležna institucija, posle svega, uskoro raspisati parlamentarne izbore, možda će ih pokušati upariti sa predsedničkim, pa da onda nekako ona bude nosilac svih lista, uključujući i onu za šefa države. Nenadležna institucija je nosilac, a kandidat ima drugo ime. Svega smo se nagledali, pa ni ovo nije isključeno. Ali veliki problem ima sa predsedničkim kandidatom. Navodno, najveći rejting, prema naprednjačkim istraživanjima, sa režimske strane ima Ivica Dačić. A gde njega da stavi sada kada je uspeo da sahrani SPS. Drugi je navodno Siniša Mali, ali daleko iza. Teško je zamisliti da bi režimski kandidat za predsednika mogao biti Miloš Vučević ili neka slična pojavnost. Morali bi čak i njegovu bližu familiju da potplate da glasa za njega.
No, izbora će biti, moraće. Vreme teče, i ne radi za režim. Možda bi htela, ali nema nenadležna institucija toliko snage da ukine višestranački sistem ili eventualno promeni Ustav, pa da ponovo može da se kandiduje za predsednika.
A do izbora bi ova antirežimska strana trebalo da se ozbiljno pripremi i da nikako ne pada u defetizam, niti da dozvoli unutrašnje svađe. Znamo, lako je to reći, ali se to može i mora učiniti. Svu silu koju imaju naprednjaci izvukli su na ulice deset samouprava i to je otprilike sila na koju mogu računati na parlamentarnim izborima u celoj zemlji. Nije preterano veća. Uložiće se opet brdo para, ali ne mogu ni pare sve da učine. Sužen je prostor režimu i kada je reč o nekim drugim mehanizmima, kao što je podmetanje lažnih kandidata i lista, čiji je cilj da odvuku deo antirežimskih glasova. Rezultati ovih izbora pokazuje da to više ne prolazi. Džaba vam novci!
Na kraju, dolazimo do važnog pitanja, a to je odnos studentskog pokreta i opozicionih stranaka. Jako je dobro što je u nekim mestima napravljena zajednička lista pokreta i opozicije. To je dobar signal, a rezultat je obećavajući. Dobro je i to što je opozicija u drugim mestima odustala od izbora i podržala studente. Nije čak ni najgore da se na parlamentarnim izborima pojave dve liste, najgore bi bilo da izdominira prepucavanje između opozicionih partija i studenata. Od toga treba odustati, pod hitno. Izbori su pokazali ko je danas ubedljivo najveći i najznačajniji protivnik režima. To je studentski pokret! Oni su glavni, i tu nema spora! Opozicione stranke bi to morale da razumeju. U cilju rušenja anticivilizacijske vlasti, ako im je to cilj, moraće staviti na stranu sujete i plitke interese.
foto: marija jankovićDUGA I NAPETA NOĆ: Predaja zapisnika i glasačkih listića u Kuli
Izborne “nepravilnosti”
Verovatno nikada nećemo saznati koliko hiljada ljudi u Srbiji živi samo od organizovanja izborne krađe koju deminutivno nazivamo – izbornim nepravilnostima. Ništa drugo ne rade nego se time bave. Neki od njih su fiktivno zaposleni u javnim preduzećima, neki dobijaju keš iz stranačkih ili kasa povezanih kriminalnih organizacija. Stiče se utisak da su izbori svako malo organizovani samo da bi se oni naučili poslu, odnosno bolje organizovali.
Kako naprednjaci prekrajaju izbornu volju građana? Ucenama i pretnjama koje su upućuju zaposlenima u javnim službama, zajedno sa njihovom familijom. Ako ne donesu toliko i toliko glasova, dobiće otkaz. U tu svrhu, mnogi su uposleni po ugovorima o privremenim poslovima da bi lakše bili otpušteni. Ovo se odnosi i na firme u kojima država ima udela, kao i na privatna preduzeća koja dobijaju unosne poslove od države. Tu je i zloupotreba socijalnih davanja, gde se najniži socijalni slojevi ucenjuju ili kupuju onim što bi im inače pripalo ako bi institucije radile svoj posao. Zapravo, dobili bi mnogo više. Da bi ove procese kontrolisali, koriste se paralelni birački spiskovi i učestalo glasanje od kuće. Tu su i bugarski vozovi i slikanje biračkih listića.
Na proteklim izborima je po svemu sudeći bilo mnogo manje krađe na samom izbornom mestu, jer je studentsko-građansko-opozicioni blok svuda imao kontrolore. Ranije to nije bio slučaj, veliki procenat biračkih mesta bio je nepokriven, pa možemo samo da zamislimo šta se dešavalo kada je koza čuvala kupus. Od 2013. godine pojavljuju se nabildovani i naoružani bilmezi iz podzemlja koji na izborima seju strah. Koji je namenjen i političkim protivnicima, ali i građanima.
Tu su i nelegalni kol-centri. Nenadležna institucija kaže da su kol-centri jedno od važnih obeležja višestranačkog sistema. Tačno, ali samo ako funkcionišu po zakonu. Oni koji rade u naprednjačkim kol-centrima bili bi pohapšeni, zajedno sa organizatorima, u svakoj ozbiljnoj zemlji. Zašto? Pa zato što kol-centri ne smeju da budu ilegalni, njihov trošak mora da bude prijavljen nadležnim državnim institucijama, iz njih telefonskim putem građani ne smeju da se zastrašuju, ucenjuju, ne smeju se kupovati glasovi i zloupotrebljavati osetljivi podaci dobijeni od javnih preduzeća i ustanova, kao i od telekomunikacionih operatera.
Tu su i migracije glasača iz inostranstva, nagledali smo se toga, ali i unutar zemlje. Stoga bi bilo važno da se svi lokalni izbori održavaju odjedared, da ne bi neko, recimo, iz Kovina glasao u Kuli, pa onda ponovo u Kovinu. Iako postoje neka zakonska ograničenja za ovo, ne postoji efikasan metod kontrole, pa to naprednjaci veoma dobro koriste. Navodno se veliki broj naprednjačkih timova bavi samo migracijama birača.
O tome kako to izgleda na primeru jednog mesta u opštini Kula, priča nam profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu Bojan Pajtić:: “Nivo panike od gubitka vlasti u redovima SNS postao je potpuno očigledan u trenutku kada je režim odlučio da u Ruski Krstur, selo u kome se dominantno govori rusinski jezik, preseli deo birača iz drugih delova zemlje koji taj jezik i ne znaju, pa odmah upadaju u oči. Kada su takve stvari činili u velikim gradovima, to je često moglo ostati neopaženo, ali u selima se ljudi poznaju. Dakle krađa se dogodila potpuno otvoreno, pred očima domaće i meðunarodne javnosti”, kaže Pajtić.
STOJKOVIĆ: OKUPLJANJE OKO STUDENTSKOG BLOKA
Biljana Stojković, članica Predsedništva Demokratske stranke, u razgovoru za “Vreme” kaže da su izbori pokazali ogromnu mobilizaciju građana i spremnost da na izborima brane izbornu volju. U svakom mestu je bilo okupljeno na stotine ljudi, i lokalaca i iz drugih delova Srbije.
“Studenti i mladi ljudi su preplavili mesta u kojima su bili izbori. Sretala sam mnoštvo profesora univerziteta, ljudi iz zborova, bajkera i veterana. Svi smo se povezali i podelili uloge tokom dana. A najjači utisak je zajedništvo i jedinstveno delovanje studentskog pokreta. Svako ko u javnosti nameće priče o podelama unutar pokreta taj ili nema prave informacije ili to radi sa nekim namerama. Uvek kada se odigravaju ključni događaji, studenti zbijaju redove i efikasno upravljaju procesima. Zbog toga su jaki i predstavljaju tačku okupljanja”, dodaje ona.
Stojković smatra da su rezultati pokazali da studentska lista ima veliku šansu da savlada naprednjački režim. Svako cepanje pula opozicionih birača na više lista nije dobro. Opozicionim strankama bi to moralo biti jasno.
“Koliko god se neki pokušavali nametnuti kao alternativa studentsko-građanskom frontu, ljudi osećaju referendumsku atmosferu i potpuno razumeju ko je stvara i osnažuje. Ovo je bila još jedna prilika za opozicione političare da to shvate i nadam se da su primili poruku. Sva priča o nedostatku organizovanosti studenata pokazala se kao netačna. Bilo bi dobro da opozicioni lideri prestanu da plasiraju takve poruke. Ja vidim samo jedan pravac dalje borbe – okupljanje oko studentske liste, pružanje svake pomoći u jačanju ove snage i aktivno učešće u predizbornim i izbornim radnjama, u ime ove liste. Akademska zajednica je potpuno stavljena u takav pogon. Profesori su bili akreditovani posmatrači i članovi mobilnih timova, zajedno sa zborovima. Mnogo je urađeno u nedelju zahvaljujući tome što smo bili obučeni za delovanje po zakonu i procedurama, što nije slučaj sa naprednjačkim delegatima”, kaže ona, dodajući da naprednjaci veoma slabo poznaju šta se sme ili ne sme raditi, a to je posledica decenijske dominacije na biračkim mestima, gde niko nije mogao da im se suprotstavi. Ona je optimistična kada je reč o budućim parlamentarnim izborima.
“Pokazana je dobra organizacija, potreba građana da se aktiviraju i rezultati su očigledni. SNS je definitivno masovno krao na izborima, ali tvrdim da nisu ukrali ni blizu onoliko koliko su nameravali. Za sledeće izbore treba dodatno omasoviti organizaciju”, tvrdi Stojković.
PAJTIĆ: “VUČIĆEVA POBEDA”
Bojan Pajtić nam kaže da su Vučiću studenti izbili iz ruku nekoliko kombinovanih metoda zahvaljujući kojim “pljačka Srbiju već 14 godina”. Probijaju medijsku blokadu tako što rade akcije od vrata do vrata širom cele zemlje, sprečavaju krađu na biračkim mestima tako što su aktivirali armije kontrolora i članova zborova koji čuvaju svaki glas.
“Sve je više ljudi koji rade u javnom sektoru i ne pristaju da glasaju po komandi jer je strah nakon studentske pobune – promenio stranu. Na parlamentarnim izborima migriranje birača neće moći da se organizuje, jer na tim izborima pravo glasa imaju ne samo građani Srbije, nego i srpski državljani iz okolnih zemalja. Na ovim izborima su svi shvatili da SNS sa svim satelitima ne uživa većinsku podršku, ‘pobede’ su u do juče najtvrđim uporištima režima jedva nategnute kupovinom glasova, golim nasiljem i seljakanjem birača koji glasaju u naseljima u kojima su se prvi put obreli. Nakon ovih izbora, niko pristojan u međunarodnoj zajednici neće davati podršku vladajućoj stranci u Srbiji. Izgleda da bismo sintagmu ‘Pirova pobeda’ trebali zameniti sintagmom ‘Vučićeva pobeda’, kaže Pajtić.
JOVOVIĆ: PRAVI RECEPT ZA RUŠENJE AUTOKRATIJE
Novosadski aktivista i profesor politikologije Radivoje Jovović nam kaže da su izbori pokazali da je želja građana za oslobođenjem od autokratskog režima nesmanjena. Smatra da su izbori samo dodatno podstakli tu želju, jer je jasno da je naprednjacima dramatično smanjena podrška i da su jedva pobedili uprkos svim izbornim nepravilnostima, uključujući i dovoženje “fantomskih birača” i zastrašivanje.
“Radi se inače o mestima u kojima su Vučić i njegova klika bili neupitni vladari života i smrti. Rezultati izbora su fantastična vest za naše društvo. Pokazalo se da Srbija itekako ima snage za društvene i političke promene, a ovo je tek nagoveštaja pada SNS-a koji će tek uslediti kada budu glasali veliki gradovi. Pokazalo se da su naprednjački kapaciteti prenapregnuti iako su se fokusirali na samo deset lokalnih samouprava. Prisustvujemo terminalnoj fazi vladajuće stranke, koja će povećavati represiju, ali će sa druge strane sve više gubiti politički kompas. Ovi izbori su za nas veliko ohrabrenje, a za njih veliko obeshrabrenje. Članovi SNS-a i satelitskih stranaka već gledaju kako da najbezbolnije napuste brod koji tone”, kaže Jovović.
Jovović kaže da to treba da osvestimo, kao što treba da osvestimo da je studentski pokret najjača politička snaga u zemlji. Sada je to postala utvrđena činjenica, kaže on.
“Izbori su pravi put. Uz podršku građana, formalnih i neformalnih organizacija, pokazalo se da studentski pokret ima snagu da sprovede pravu, ozbiljnu izbornu kampanju, ali i da brani izbornu volju građana. To je prava kombinacija: izbori i organizovana građanska samodobrana. To je i inače pravi recept za rušenje hibridnih autokratskih režima. Pobediti na izborima, uprkos svim krađama i onda tu pobedu braniti srcem i telom”, kaže Jovović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Represija po pravilu pojačava reakciju kolektiva, u našem slučaju, pobunjenih građana. No, ne znamo koliko se ljudi u poslednjih godinu i po dana umorilo i povuklo, koliko pregorelo u žaru borbe, ali ni koliko novih se priključilo. Neki su, poput autoprevoznika Milomira Jaćimovića, izdržali sve. Kako se sve to izdržava psihologija daje odgovor: iz traumatičnih iskustava neku ljudi izađu jači, pogotovo kad strahote preživljavaju u političkom kontekstu
Represija i dirigovana anarhija (II): Izbori na Medicinskom fakultetu u Beogradu
Činjenica je da postoje dva različita zapisnika i dva različita rezultata. Tu je i upad privatnog obezbeđenja u Medicinski fakultet i intervencija policije. Zato se postavlja pitanje da li su sledeći na udaru režima izbori za đačke parlamente srednjih, pa i osnovnih škola
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem
Režim je pozvao građane da iskažu bunt zbog “policijske torture”. Usput i da policija hitno obustavi “blokadersko nasilje”, odnosno da hapsi, bije, ako treba i ubije (da parafraziramo ministra informisanja) svakoga ko digne glas protiv režima. Ukratko – uz nešto naprednjačkih aktivista, protestvovali su Miloš Vučević, Maja Gojković, Žarko Mićin i niko drugi
Istorija srpskog višestranačkog sistema daje vrlo jasne smernice kako se igrač na političkoj sceni mora postaviti da bi bio delotvoran: bio levičar ili liberal, on ne sme da zanemari desne sentimente, koji su 36 godina ako ne dominantni, a ono makar jednako živi kao i oni drugi
Ovih dana se prelama sudbina N1 i drugih medija “Junajted grupe”. Ako budu upodobljeni, novinari neće imati kuda da odu, a publika će ostati bez jedine dve velike kritičke televizije. Sada Brent Sadler, direktor-urednik ovih medija, za “Vreme” prvi put javno iznosi neke odgovore
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!