Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd Veselina Milića nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti
Dve su se nove stvari dogodile u istrazi ubistva Aleksandra Nešovića Baje u drugoj nedelji od kobnog događaja u restoranu “27” na Senjaku.
Policija je 18. maja popodne pronašla telo za koje se manje-više zna da jeste pokojni Nešović. Uhapšen je i još jedna pomagač, konobar restorana, za koga se takođe tvrdi da je znao, ali je prikrivao delo.
U četvrtak pre podne gorelo je “pola Beograda” i pucalo se na Novom Beogradu. Iako nema potvrda da je paljenje nekoliko viđenijih lokala u Beogradu te atentat na vlasnika restorana “Bela reka” i “Džeri” direktno povezan sa slučajem “Milić” – hitro je pronađeno telo ubijenog Nešovića u sremačkom jendaku. To će reći da su njegovi živi prijatelji svojom akcijom ubrzali rad policije.
UTICAJ KAMERE NA VUČIĆA
Pronalazak zakopanog bureta iz kog su izvađeni ostaci ubijenog moralo je najpre da ide na Informer, jer je, bar tako izgleda, ova medijska kuća počela da gubi trku “sa ekskluzivama”, pa im je dato da prvi jave i prikažu snimke otkrivanja. Nesrećni čovek, pronađen zgrčen i zabetoniran u plavom buretu, brzo je postao najviše deljen materijal na društvenim mrežama i na raznim Vajber i Votsap grupama.
Ovakav penal nije mogao da zaobiđe ni Aleksandra Vučića, koji je te večeri imao zakazano gostovanje na RTS – u. Iako ga je voditelj stidljivo pitao šta bi mogao da nam kaže, a da se drži preporuke tužilaštva da se javnosti ne otkrivaju detalji istrage i da se čitav slučaj ne pretvara u tabloidni skandal, Vučić nije odoleo.
Čovek koji nam ne govori kako nije dva dana znao šta se desilo u restoranu “27”, koji dobro poznaje jer je tamo često sedeo, sada je opširno i detaljno, gotovo sladostrasno govorio o strašnoj sudbini Nešovića. U nekoliko sati po otkrivanju bureta i leša, Vučić je imao sve detalje i objašnjenja o tome kako se to radi.
Gledalac bi mogao da pomisli da, ne daj bože, on ima neke veze sa tim sa koliko je detalja objašnjavao postupke kriminalaca koji su čoveka ubili, pokušali da spale pa zabetonirali sa buretom u jedan sremački jendak. Veoma rečito je objasnio ono što smo videli na snimcima koji su se delili “ispod ruke” i zamerao je voditelju što počinioce ne zove monstrumima.
MILOŠ MEDENICA JAVLJA
Sada kada je pronađeno telo, sprovodi se obdukcija i čekaju nalazi koji će pokazati da li je ono što javnost “već zna o slučaju” posredstvom internet obraćanja narko dilera iz Crne Gore Miloša Medenice zaista tako.
foto: vjt/tanjugFORENZIKA NA POTEZU: Metak ispaljen u A. Nešovića Baju
Medenica je ove nedelje predstavio još detalja: on tvrdi da je počinilac Veselin Milić koji je pucao u Nešovića u restoranu, a da su ovi iz njegove pratnje odneli telo da ga sklone. Takođe i da je Nešović prilikom transporta “oživeo” i da su, kada su to videli, u njega sručili još šest metaka, pa ga onda odvezli na mesto gde će ga strpati u bure i zabetonirati u rupu.
“Obdukcija tela Aleksandra Nešovića potpuno je promenila dosadašnji tok istrage i dovela u pitanje prvobitnu verziju događaja koju je iznelo Više javno tužilaštvo u Beogradu. Umesto pretpostavke da su ispaljena svega dva hica, odbukcioni nalaz ukazuje da je Nešović zadobio više prostrelnih rana, što otvara sumnju da je u njega pucano na dve lokacije, a ne isključuje se mogućnost ni da je pucalo više osoba”, objavio je portal Nova.rs u utork popodne.
Novu informaciju objavio je i novinar “Radara” Vuk Cvijić, koji je u “Utisku nedelje” rekao da je Veselin Milić sastavio službenu belešku o svom odlasku kobne večeri u restoran “27” na Senjaku i da je u njoj tvrdio da je stigao kući pre nego što se pucnjava dogodila.
U istoj emisiji advokat Ivan Ninić je, analizirajući ceo slučaj, rekao kako se vodi finansijska istraga protiv Saše Vukovića Bosketa, kako je ranije saopštilo Više javno tužilaštvo u Beogradu. To pokazuje da se na njega “vrši pritisak” i da mu se šalje poruka da bi možda trebalo da sarađuje ako želi da sačuva svoju poveću imovinu.
Dan nakon “Utiska” oglasili su se i VJT i MUP da još jednom zamole medije da ne objavljuju neproverene informacije i da se “manu skandala”. Ovo bi zaista imalo smisla da se VJ i MUP zaista drže čvrsto ovakvog stava i da na isti način, na primer, bar opomenu Vučića kada govori sve što govori.
foto: mup / tanjugSRBIJA, ZEMLJA POLICAJACA: Marko Kričak, Veselin Milić i Bratislav Gašić sa kolegama
OKRUŽENJE JEDNOG KONOBARA
O saznanjima onih koji nisu pod kontrolom režima oglašavao se i Vučić iz Kine pitajući ih odakle to oni mogu da znaju šta se dešava, šta se dešavalo, kako mogu to da govore, kao da je on jedan jedini kome su dostupne najosetljivije informacije iz svih istraga koje se vode u državi.
Kontrola štete je u fokusu vlasti. To se videlo i u iznenadnom televizijskom pojavljivanju Ivice Dačića u jutarnjem programu Prve, gde je posle lične ispovesti komentarisao i slučaj “Milić”. On je odbacio svaku odgovornost i cinično govorio da je zahtev EU da ministar policije nema nikave veze sa operativnim radom policije, te da je Milić “kadar Milorada Veljovića, ranijeg direktora policije”.
I to bi moglo “da prođe” da se upravo Dačić prethodne večeri nije pojavio pred novinarima da bi izdeklamovao tekst o studentskom skupu koji je u subotu održan na Slaviji. Pojednostavljeno i prosto: ako imaš pravo da govoriš o procenama policije koliko je bilo ljudi na ulicama te ko se sa kim tukao, sigurno imaš pravo da objasniš kako se treći čovek u sistemu Ministarstva unutrašnjih poslova umešao u kriminalni obračun.
U ponedeljak je policija saopštila da je uhapšena još jedna osoba – “dežurni konobar” restorana, za kog se zapravo navodi da je vlasnik te ekskluzivne vinoteke. On je jedanaesti po redu i on se, kao i svi osim Veselina Milića, prema onome što je saopšteno javnosti, brani ćutanjem.
Za njega se saznaje da je pre restorana “27” radio u restoranu “Magelan”, elitnom sastajalištu “nove elite i novih bogataša” u novobeogradskom naselju Belvil. Ovaj restoran je bio pominjan u javnosti pre nekoliko godina kada je otkriveno da u njemu često borave tadašnji ministri u Vladi Srbije i da konzumiraju basnoslovno skupa vina. Da li je uhapšeni konobar koji je posluživao elitnu klijentelu mogao toliko da zaradi da otvori još ekskluzivniji restoran kao skriveni vlasnik na još ekskluzivnojoj lokaciji ili je samo služio za pokrivanje nekog mnogo uticajnijeg i bogatijeg? Možda će to dalja istraga da utvrdi, a možda i neće.
Ako sada postoji telo, obdukcioni nalaz, jedanaest uhapšenih i jedan koji je “izneo odbranu” (Milić), može da izgleda kako bi tužilac mogao ubrzo da pripremi optužnicu i da se zakaže skoro suđenje u kome sada sve manje-više izgleda jasno. Ono što stoji na putu ovakvom ishodu, koji bi verovatno u svakoj iole uređenoj državi bio logičan, jeste priroda slučaja i činjenica da bi trebalo da se sudi Veselinu Miliću koji, ukoliko ne dođe do neke nagodbe ili neverovatnog preokreta – da se pokaže da on u ubistvu nije ni učestvovao – teško da može da na suđenju gde mu preti debela robija ne progovri o više događaja i okolnosti koje bi mogle da budu problematične za čitav režim Aleksandra Vučića.
KOKAIN I STARA VREMENA
Ono što je zasad dobro jeste to što su prestale odmazde po Beogradu. Koliko dugo takvo stanje može da potraje? U prošlom broju smo izvestili da je istorija nasilnih i kriminalnih obračuna takva da se za ubistvo člana jednog klana sprovodi odmazda. Zato je otvoreno pitanje da li prijatelji Aleksandra Nešovića Baje – takođe lojalanom režimu Aleksandra Vučića – mogu tek tako da pređu preko svega.
Ljudski je očekivati da će posle obdukcije telo biti predato porodici i da će ovaj nesrećni čovek biti sahranjen kako dolikuje. Posle toga idu redovni pomeni, pa kad prođe 40 dana od sahrane, možda svi shvate da je slučaj zaboravljen jer će ga pregaziti mnogi drugi događaji. Ili će javnost na Nešovića podsetiti njegovi prijatelji.
Izvesno je da Veselin Milić, prema onome što nam je saopšteno kao kvalifikacija njegovog dela, neće biti duže od dva meseca u pritvoru, a šta bi moglo da bude posle 15. avgusta tek treba da se vidi.
Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije, koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. Izostanak prave istrage govori da je ovaj slučaj još jedan “crni labud”, samo sada u okviru vladajućeg režima, pa se sve drži dalje od javnosti. Otprilike – kao da su to neka njihova unutrašnja neslaganja. Maltene, ideološka razmimoilaženja pojačana milionima evra i “nekrštenim” kokainom.
Ponekad čovek koji posmatra sa strane može da zažali za vremenima kada su se kriminalci i policajci lešili pečenjem i rakijom, a ne ovako: malo guščije paštete, malo vina od par hiljda evra, malo kokaina, pa sve ode dođavola.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Kako je vlast zanemela posle hapšenja sada već bivšeg načelnika beogradske policije? Šta su pokazale objave odbeglog osuđenika i pripadnika “kavačkog klana” Miloša Medenice dok je policija ćutala? Zašto su tabloidi iznenada počeli štancati samo zvanična obaveštenja? Ko su Saša Vuković Boske i Aleksandar Nešović Baja? Kakav je bio javni imidž Veselina Milića, a kakvi njegovi odnosi sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom? Zašto je bivši načelnik bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića? Otkud Milić u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak i mogu li ovakvi slučajevi da se završe na jednom ubistvu
Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Prema dosadašnjim informacijama iz istrage, izjavama državnih funkcionera i napisima u medijima, mesto gde je sakriveno tijelo ubijenog Aleksandra Nešovića pronađeno je na osnovu forenzike mobilnih telefona, odnosno rekonstrukcije kretanja osumnjičenih na osnovu analiza baznih stanica. Kako to zapravo izgleda u praksi i da li se sa tim podacima može manipulisati