Kako je vlast zanemela posle hapšenja sada već bivšeg načelnika beogradske policije? Šta su pokazale objave odbeglog osuđenika i pripadnika “kavačkog klana” Miloša Medenice dok je policija ćutala? Zašto su tabloidi iznenada počeli štancati samo zvanična obaveštenja? Ko su Saša Vuković Boske i Aleksandar Nešović Baja? Kakav je bio javni imidž Veselina Milića, a kakvi njegovi odnosi sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom? Zašto je bivši načelnik bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića? Otkud Milić u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak i mogu li ovakvi slučajevi da se završe na jednom ubistvu
Sve je krenulo po zlu u utorak 12. maja kada je preduzetnik Aleksandar Nešović Baja krenuo na sastanak u elitni restoran “27” u beogradskom naselju Senjak.
Da se dogodilo nešto loše, pretpostavila je njegova supruga dan docnije kada je prijavila beogradskoj policiji njegov nestanak.
Prema saopštenju koje je potom izdalo Više javno tužilaštvo u Beogradu, pokrenuta je istraga dan nakon njegovog ulaska u restoran “27”, koji važi za elitni među bogatijim građanima i gostima. U četvrtak, dva dana posle nestanka, u objavi ove institucije saznali smo da se dogodio zločin i da su neki ljudi zbog toga uhapšeni pod sumnjom da je Nešović likvidiran.
Javnost Srbije je više “informacija” dobila sa interneta na kome se oglasio odbegli osuđeni pripadnik “kavačkog klana” Miloš Medenica, sa nepoznate lokacije. On je izneo pojedinosti o tome šta se kobne večeri dogodilo u restoranu. Za nekoliko dana njegovih nekoliko objava imalo je višemilionske preglede i te objave su formirale narativ o ovom slučaju. Onda je i on skinut sa mreže – nestao je, nema novih objava i možda je to bio cilj onih koji su ga na takav način aktivirali.
Da se dogodilo nešto mnogo veće, bilo je jasno kada je tužilac objavio da su među privedenim i pripadnici beogradske policije, a kada je u petak, 15. maja objavljeno da je priveden načelnik beogradske policije Veselin Milić – afera je eksplodirala.
foto: dimitrije goll2022.
DRUŠTVENO–POLICIJSKO–POLITIČKO–MEDIJSKI POTRES
Hapšenje prvog čoveka prestoničke policije i jednog od najmoćnijih policajaca u Srbiji poslednjih deceniju i više, odjeknulo je daleko i izazvalo društveno-policijsko-političko-medijski potres koji se skoro nikada ranije nije dogodio u Srbiji. Javnost je ubrzo saznala od “zvaničnih organa” ono što je Medenica objavio u svojim Tiktok objavama: onaj koji bi trebalo da se bori protiv mafije, učestvovao je u mafijaškom obračunu na javnom mestu i pred mnogo svedoka. Šok zbog ubistva Nešovića bio je toliki da ni obično super pripremljeni režim nije imao reženje za ovu krizu.
Aleksandar Vučić, koji je 15. maja trebalo da se pojavi na velikoj konferenciji, otkazao je učešće iz “zdravstvenih razloga”. Pred kamere nisu izašli ni ministar policije Ivica Daćić, ni direktor policije Dragan Vasiljević, niti šef postupajućeg tužilaštva Nenad Stefanović.
Ovaj poslednji je izdao više saopštenja u dva dana nego u prethodnih nekoliko meseci. Javljalo se ko se i zbog čega hapsi, ali je javnost bila “skandalizovana” onim što joj je objavljeno – da je šef beogradske policije bio učesnik mafijaškog obračuna.
Krenule su analize i procene, a najviše su ćutali oni koji uvek imaju “ekskluzivu”. Mediji iz režimskog kruga koji su u nebrojenim slučajevima ranije objavljivali sve detalje iz svih istraga – sada su išli “na zvanična saopštenja”. Osim toga, ceo skandal se pokušao zatrpati Vučićem koji je u otvorenom pismu zapretio Crnoj Gori.
Javnost je želela da zna zbog čega se ćutalo dva dana o ovom slučaju. Nagađalo se šta stoji iza svega, kakva je uloga Veselina Milića, pravili su se profili osumnjičenog za ubistvo Saše Vukovića Bosketa i žrtve Nešovića. Verzija koju je u svojoj internet objavi ispričao Medenica ispostavila se kao ispravna iz docnije procurelih dokumenata tužilaštva.
Elem, kobne večeri Milić je organizovao sastanak Baje i Bosketa na kome je trebalo da se reši neki nesporazum između njih dvojice. Boske važi za osobu blisku vladajućoj partiji – njegova žena i njena sestra su bile identifikovane kao osobe koje su radile u kol centrima SNS-a, a on je predstavljen kao čovek koji je vodilo “isplatu novca” u šatorskom kampu u Pionirskom parku (Ćacilend).
Nešović Baja je predstavljan kao “Kekin čovek” što za ljude u Srbiji ne znači mnogo, ali oni koji prate “crnu hroniku” znaju da je bio deo ozbiljne kriminalne organizacije koju vodi ili ju je vodio Dejan Stojanović Keka, sada već misteriozna ličnost beogradskog i međunarodnog podzemlja.
Koji je bio razlog za svađu možda ćemo saznati ako slučaj dođe do suda. Uglavnom, pretpostavlja se da je u nekom trenutku Boske pucao na Baju iz pištolja koji je donela njegova supruga u restoran. Nakon toga, Boske i njegov saradnik Mario P. zajedno sa Milićem i njegovom pratnjom navodno iznose leš iz restorana, sređuju ga i čiste i odlaze prema Mačvi da se otarase tela.
Sedam dana nakon Nešovićevog nestanka policija zajedno sa elitnim vojnim jedinicama traži telo ubijenog pretražujući livade, jezera i šumarke u Sremu na potezu Šimanovci–Inđija–Ruma.
foto: filip krainčanić / nova.rsMESTO NESTANKA A. NEŠOVIĆA I POTRAGA: Restoran “27” na Senjaku…
MENJANJE PLOČE
Pre toga, u subotu, 16. maja, ipak se neko oglasio povodom ovog događaja. Razume se, štafetnu medijsku palicu preuzeo je Aleksandar Vučić uz stidljivo terciranje Dragana Vasiljevića, direktora policije.
Vučić je izgledao poprilično uznemiren, ali je poslao poruku: strašno je da oni koje država školuje, u koje država ulaže završe kao kriminalci ili pomagači kriminalaca i zato će se hitno ići sa novim zakonom o policiji koji će striktno zabraniti pripadnicima policije da rade honorarno za kriminalce. On je rekao kako zna da više od 2000 policajaca može odmah da napusti MUP, “možda čak i 5000”, što zvuči kao strašno priznanje.
Narednih dana direktor Vasiljević će na svojoj mini turneji po medijima pokušati da ublaži ovako strašnu ocenu predsednika Srbije pa će ponavljati da je “više od 99% pripadnika normalno i da radi po zakonu”. Ako je u subotu Vučić bio uznemiren i besan, ako je čak upro prstom u Milića koji je oduvek bio njegov izbor, već narednog dana, u nedelju, kada se javio iz glavnog grada Azerbejdžana Bakua, promenio je ploču. Rekao je da je policija radila profesionalno, sve se radi kako treba i da za sve važi pretopstavka nevinosti, da nije htelo da se radi sa Milićem kao nekad sa Draganom Džajićem kome su lisice stavljane pred kamerama. Kako su izjednačena Džajićeva i Milićeva dela nije baš najjasnije, a takođe je ostalo nejasno kako je to policija radila sve kako treba ako je učestvovala u mogućem ubistvu. Dalje, kakvo je to opravdanje za naknadnu istragu posle dva dana i što se čekalo da neko prijavi nestanak Nešovića kao da je on nestao na nekom nepoznatom, a ne na javnom mestu pred svedocima.
Tako je Veselin Milić, za koga je jedino saopšteno da je “dao svoju odbranu” pred tužilaštvom, brzo prešao put od ozloglašenog do osobe kojoj se ne sme uskratiti pravo na nevinost dok se ne dokaže suprotno. Oni koji prate rad policije ne sećaju se da se u Srbiji ikada nešto ovako desilo. Odnosno – da “padne” ovako visoko pozicionirani oficir policije iako je kontoverzan na više načina.
Milić je bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića. Od svog dolaska na čelo beogradske policije 2013. pa sve do smene 2018. godine on je važio za čoveka u usponu, policajca koji zna sve, ali je i umešan u različite poslove i događaje.
Posmatrano unazad, on je bio struja koja je svojevremno izgubila od tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića. On je tada sa svojom saradnicom Dijanom Hrkalović uspostavio neku vrstu paralelne moći unutar sistema – paralelne u odnosu na Aleksandra Vučića. Njegov pad sa mesta ministra ponovo je otvorio vrata Miliću da se vrati na funkciju načelnika beogradske policije provevši prethodno dve godina u senci, na položaju specijalnog savetnika predsednika Republike.
Paralelno, Milić je oduvek važio za “bonvivana”, za čoveka koji voli da se lepo provodi, kreće u “visokom društvu”, lepo nosi i da bogato živi. Njegov životni stil je umnogome nadmašivao njegove realne prihode pa se verovalo da on pored plate ima i dodatne prihode od nekih unosnijih poslova.Ovo je bila neka vrsta “javne tajne” jer je Milić, veruje se, dostavljao medijima određene informacije o onima na koje je javnost imala veći odijum nego na njega. S vremenom je postalo jasno da on nikako nije u dobrim odnosima sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom i da je na toj liniji pucao monolit vladajućeg režima.
Godinama unazad se stvarala fama o njemu kao čoveku “koji sve zna”, koji je potencijalno najnezgodniji svedok svega što je Vučićev režim radio od dolaska na vlast. Išlo se dotle da se verovalo kako je on svoje tajne i dokaze pohranio u moćnim tajnim službama i da ga zapravo one štite od svega.
Sve ovo pokazuje na koji način je postepeno izbrisana linija između javnog službenika, policijskog oficira i partijskog službenika – izgledalo je da se više radi o čoveku koji je neka vrsta neme unutrašnje kontrole SNS-a i delovanja Vučićevih saradnika, kumova i poverenika, a manje čovek kome je posao da hapsi kriminalce i skuplja dokaze protiv njih.
Od prošlog petka ta njegova priča je stavljena u drugi plan, mada, ako se gleda kako vlast želi da predstavi njegov slučaj, to je u rangu hapšenja lokalnog predsednika opštine koji je korupcijom oštetio budžet i više štete naneo partiji nego državi.
foto: mup / tanjug…i policija u traganju za Nešovićevim telom
GDE JE MINISTAR IVICA DAČIĆ
Oni koji veruju da je policija važna za svaku normalnu državu i da jeste brana bezakonju tumače ovaj događaj kao potpuni slom režima i njegovog sistema. Naprosto, sada se vidi ono što je do juče izgledalo nemoguće. A to je da šef beogradske policije učestvuje u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak.
Opozicija traži odgovornost, što je normalno, vlast bagateliše – to se svuda dešava, i vi ste bili takvi i tome slično. Zanimljivo je što niko iz režima, iako su stidljivo pominjali kako je ovo dokaz da niko nije zaštićen, ne govori da je ovo veliki uspeh države i da upravo hapšenje prvog policajca Beograda jeste dokaz da se vlast na najvišem nivou bori protiv kriminala i korupcije, što je bio najčešći zahtev u procesu pristupanja EU i ispunjavanja uslova za pozitivnu ocenu vladavine prava.
Slučaj “Senjak” ili slučaj “Milić” otvorio je nešto vrlo mračno i neočekivano. Ceo sistem vlasti se našao u nekoj vrsti blokade. Srbija je svašta videla, ubijen je predsednik vlade, bili su atentati na ljude iz policije, ali se nije dešavalo da u elitnom delu Beograda šef policije učestvuje u ovakvom krivičnom delu. Cinici bi rekli da je policija to i takve stvari radila u ratu na KIM krajem devedesetih, ali, čini se da je to drugačiji kontekst.
Ono što nam govori dosadašnja sudska praksa i na šta podsećaju stručnjaci, advokati i analitičari jeste da ako ovaj slučaj dobije otelotvorenje u optužnici i ako čak i počne suđenje, to može dugo da potraje. S druge strane, javnost ima iskustvo od pre nešto više od dve godine i slučaja nestanka devojčice Danke u okolini Bora – nekoliko meseci je trajala “temeljna istraga”, potraga i na kraju nikada nismo saznali šta se desilo sa tom devojčicom.
U slučaju nestanka Baje Nešovića biće zanimljivo videti kako će se ponašati i oni za koje se tvrdi da su njegovi zaštitnici iz “Kekine grupe”, jer nas istorija kriminala na ovim prostorima uči da se ovakvi slučajevi nikada ne završe na jednom ubistvu.
Za sada, većina uhapšenih se brani ćutanjem, pa i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić. To možda bude bilo dovoljno jer se ovde stvari brzo zaborave, a možda je to samo poruka. Ono što je sigurno jeste da srpska policija teško može da računa da će je građani smatrati ustanovom koja može da ih zaštiti od bilo čega negativnog. Naprotiv.
Istraga
Više javno tužilaštvo u Beogradu zvanično je saopštilo da se Naredbom o sprovođenju istrage, osumnjičeni:
Saša V. (48) i Mario S. (46) terete da su kao saizvršioci izvršili krivično delo Teško ubistvo u sticaju sa krivičnim delima Nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija i Izazivanje opšte opasnosti u saizvršilaštvu. Danka V. (42), žena osumnjičenog, tereti se za krivično delo Nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija.
Veselin M. (46), Boban M. (41), Savo S. (33) i Petko P. (46) terete se za krivična dela Neprijavljivanje krivičnog dela i učinioca i Pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog dela. Nenad L. (50) i Vuk Š. (21) terete se za krivično delo Neprijavljivanje krivičnog dela i učinioca, pri čemu se Vuku Š. na teret stavlja i krivično delo Pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela. Dejan S. (50) se tereti za krivično delo Pomoć učiniocu posle izvršenog krivičnog dela.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Predsednik Srbije očigledno veoma teško podnosi napredak Crne Gore na putu ka punopravnom članstvu u EU, čak i više nego nazadovanje Srbije u EU integracijama. Zato se svim silama trudi da, pre svega pred domaćom javnošću, prikrije tu poraznu činjenicu. Ne bira sredstva, pri tome rizikujući i ozbiljnu blamažu pred evropskom javnošću potezima poput čarter leta u Tivat, koji očigledno nije bio ni spontan ni neočekivan
Sastanak u Tivtu bio je osmi ovakav Samit EU i Zapadnog Balkana otkako je doneta odluka da se održava jednom godišnje. Ako se uporedi šta se dosad čulo i kakve su poruke upućene Srbiji samo u poslednjih osam godina, videće se da je danas u Srbiji najteže biti proevropski nastrojen građanin ili političar. Prosto je postalo preteško objasniti čime su tačno evropski zvaničnici bili zadovoljni početkom juna 2026.
Srbija, korak po korak, postaje ne samo nestabilna iznutra već i faktor nervoze u regionu. Pričam o ekscesima i trzavicama sa vlastima Crne Gore, pa Hrvatske, Bosne i Hercegovine. I, naravno, zapaljivoj atmosferi u odnosima sa Prištinom – čemu, doduše, Priština mnogo više kumuje. Ni jedan od naših suseda nema toliko komplikovane i napete odnose sa okruženjem kao današnja vlast u Srbiji. A to uopšte ne odražava ono kako mi – narod i građani ove zemlje, želimo da živimo i kako doživljavamo druge zemlje i narode oko nas
Svet u Vučiću uglavnom ne vidi genija koji upravlja istorijskim procesima, već još jednog provincijalnog autokratu koji veruje da je mnogo zanimljiviji nego što zaista jeste. Upravo zato toliko njegovih međunarodnih nastupa završava podsmehom. Ali ne zato što ga svet ne razume, već zato što ga veoma dobro razume
Zašto su građani Srbije crveni od srama poslije naprednjačke operacije u Tivtu? Zbog čega Vučić redovno bruka zemlju i građane koje predstavlja? Upita li se kako ga na Samitu u Tivtu vide drugi državnici i što mu govore iza leđa
Čarter Er Srbije od Beograda do Tivta pun naprednjačkih lojalista sa kriminalnim dosijeima i najava pripreme ubistva Aleksandra Vučića u Crnoj Gori za vreme samita EU - Zapadni Balkan: šta je šahista sa Andrićevog venca ovim atakom na zdrav razum hteo da postigne
Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd Veselina Milića nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!