

Mark Tven o slobodi štampe
O poštenom novinarstvu
U zbirci eseja Marka Tvena Sloboda štampe objavljenoj povodom stogodišnjice piščeve smrti, u kojoj su sabrani njegovi posthumno objavljeni tekstovi posvećeni prokletstvu novinarske profesije, Tven pored ostalog konstatuje da se javno mnjenje spustilo na nivo štampe, i da moralni principi u jednom društvu opadaju u zavisnosti od broja novina u opticaju: što je više novina, naš moral je sve gori


Povodom izložbe Slobodana Jevtića Pulike u Valjevskoj gimnaziji
Geometar vremena sna
U januaru je izlagao u Kulturnom centru u Parizu, koji je takoreći ozid’o, ali ne ide na te trivijalne skupove na kojima se promovišu razne skalamudije


Intervju
Ružica Marjanović, profesorka i osnivač festivala Na pola puta:Književni šok
"Mi zaista verujemo da ovo što radimo ima smisla i to naši gosti i publika prepoznaju."


Nagrada Fonda "Jelena Šantić"
Na pola puta do normalnosti
Ovogodišnja nagrada Fonda koji nosi ime naše poznate balerine i mirovne aktivistkinje dodeljena je književnom festivalu "Na pola puta" iz Užica.


TV manijak, uklj/isklj
Bregovizija
Narod je birao između Brege 1, Brege 2 i Brege 3. Pošteno, jer to liči na naše svadbarske običaje, gde Bregović prvo prodaje mladu (to vam je skupo), pa se izvede lažna mlada, pa druga lažna mlada i na kraju dobismo momka za ženidbu koji odlazi u pečalbu u Oslo


Muzej Nikole Tesle
E, moj Tesla
Film o Nikoli Tesli, koji je deo sadašnje postavke Muzeja Nikole Tesle i koji posetiocima treba da približi lik i delo slavnog izumitelja, radila je Slađana Milošević, cinik bi rekao poznata i po nekadašnjem hitu Miki, Miki veliki. Stranci, srećom, bar to ne znaju


Intervju – Ljudmila Ulicka, književnica
Pisma iz zatvora
"Hodorkovski sigurno nije heroj. Ne mislim kao on i uopšte ne delim njegovo mišljenje. Ali, on je čovek jakog karaktera i velikog talenta. Želela sam da mu dam prostor da bi on mogao da iznese svoju priču. Nisam ja jedina osoba koja se dopisivala sa Hodorkovskim. Posle dva poznata ruska književnika, Borisa Akunjina i Borisa Strugackog, ja sam treća koja je vodila poluilegalnu korespondenciju s njim"


Knjige
Bravar i komentari
"Titostalgija" i nije želja za stvarnim povratkom Titovog vremena i poretka, nego za realizacijom njegove ulepšane slike


TV manijak
Kopaonik, der Zauberberg
Knjige
Pitanje banana
Slavenka Drakulić: Basne o komunizmu
s engleskog prevela Marina Čičin Šain (u saradnji s autorkom)
Profil international, Zagreb 2009.


82. Oskar
Najbolji i najgori
Donedavno, holivudska industrija je forsiranjem eksplicitno politički korektnih ostvarenja ispoljavala konstantnu potrebu da se dinstancira od militarističke politike onog smešnog tipa iz Teksasa. Sada, kada je tu Obama da "čuva leđa", mogli su konačno malo da se opuste i posvete svojim vojnicima u Iraku i Avganistanu, herojima ratova koji možda i nisu baš toliko nepravedni kako nam se u Bušovo vreme činilo. Uostalom, Bigelouva u svom pobedničkom govoru nije ni pomislila da kaže nešto što bi dovelo u pitanje ispravnost i svrsishodnost američkog vojnog prisustva u srednjoj Aziji


Koncerti – Chris Rea, Paul Young (Sava Centar), Spandau Ballet (Arena), Beograd
Teror osamdesetih
I te kako prija podsetiti se da niste uzalud voleli takve stvari. U međuvremenu, (pro)pade i Berlinski zid i mnogo šta drugo, ali kad se uverite da vam mladost nije prošla uzaludno, pedesete su sasvim prihvatljive
Momo Kapor (1937–2010)
Mali traktat o ganutljivosti
U poslednjem poglavlju Zelene čoje Montenegra, knjige posvećene "uspomeni na velikog umetnika i prijatelja Zuku Džumhura (1921–1989)", Kapor direktno i bez krzmanja izlaže sve ono što mu je u poslednjih dvadeset godina donelo zao glas. Na samom kraju knjige, međutim, stoji: "Često su me pitali na čijoj bi strani Zuko bio da je živ? Zanimljivo pitanje! – odgovarao bih. – Verujte, pitaću ga čim ga budem video..."


Umesto nekrologa – Momo Kapor (1937–2010)
Eh, taj tvoj Momo
Nije da nije bilo "boljih" pisaca, to je odviše lako dokazati i sasvim besmisleno dokazivati, ali ima taj neki element koji je samo Kapor mogao uneti u naše osećanje sveta


101 godina od smrti Milovana Glišića
Milovan Glišić juri suštog leptira
Preko Save Savanovića, veličanstvenog vampira, Glišić je istovremeno izrazio strah od stvarnosti i od samog sebe. Nije reč ni o kakvim duhovima nad vodama niti o pukoj piščevoj izmišljotini – a daleko bilo o fantastici – nego se radi o ludoj realnosti. Savu je Glišić na svojim leđima uneo u srpsku književnost, potvrđujući staro pravilo da nijedan narod nije preživeo – bez vampira


Povodom 100. godišnjice rođenja Meše Selimovića
Srce i zavičaj
Meša Selimović je vrlo lokalan pisac, zapravo najlokalniji veliki jugoslovenski pisac. Nije slučajno da Danilo Kiš nigde i nikad u svom opusu ne pominje Mešu Selimovića. Kiša je u književnosti malo šta nerviralo kao couleur locale, a Selimovićevo je delo uprkos opšteprihvaćenoj univerzalnosti prepuno lokalne boje


TV manijak
Ko ubi Božu Milosavljevića?


Afrička rok scena
Adrenalin Afrika
Od kada su pre dve decenije izmišljeni world music i Bosmanovo pravilo u fudbalu, ova dva rastegljiva mentalna produkta globalne potrošačke civilizacije doprinela su emancipaciji Afrike kroz pop kulturu na neslućen način, otvarajući nam vrata afričkih dvorišta, u kojima se, gle čuda, još uvek odvija – stvaran život


Film – Stara škola kapitalizma
Klasna borba na ledini
U novom Žilnikovom filmu u neku ruku i nema "prave strane", ma koliko u izobilju bilo simpatija za tranzicione gubitnike, anđele garavih lica
Monografija – Graditelji Beograda 1815–1914.
Ideje novog grada
Monografija Divne Đurić-Zamolo govori o trideset pet ljudi koji su tokom XIX veka menjali izgled Beograda


Intervju – Mirjana Karanović, glumica
Život na vrtešci
"Demokratija je sistem u kome neprestano moraš da se boriš, ne možeš da čekaš da te neko spase. Sad imamo tajkune, ljude koji žele da zarade, i logično je da žele da zgaze tebe i mene da bi to ostvarili. Ali od mene i tebe zavisi da li ćemo dozvoliti da nas zgaze"


TV manijak
Supersrbin


Intervju – Stafan Valdemar Holm, reditelj
Poruka iz boce
"Društvo koje se ponekad ne povinuje Dionisovim principima je izuzetno opasno. Isto je tako i u našim životima. Naravno, podrazumeva se da je balans između principa reda i principa razuzdanosti neophodan... Grčko društvo je raspravljalo kakvi ljudi treba da budu, pa su među mnogim stvarima o kojima su pričali, pričali i o balansu između rakije i rada"




















