U beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju u petak 23. jula biće otvorena izložba pod naslovom Ko je tebi Reihl Kir?. Izložba je posvećena tragičnoj sudbini nekadašnjeg načelnika policijske uprave u Osijeku Josipa Reihl-Kira, ubijenog 1. jula 1991, na samom početku sukoba u Hrvatskoj. Izložba je urađena u saradnji sa Centrom za mirovne studije iz Zagreba, Biroom za ljudska prava iz Tuzle i Mirovnim institutom iz Ljubljane a sve pod pokroviteljstvom Evropske komisije
Josip Tvrtko Reihl-Kir, Slavonac, čiji su roditelji, otac slavonski Nemac i majka Hrvatica, bili partizanski prvoborci Drugog rata, najpre profesor gimnazije a potom profesionalni policajac briljantne karijere, načelnik Policijske uprave u Osijeku, ubijen je 1. jula 1991. u 13.20 na ulazu u selo Tenja.
Bio je jedna od prvih žrtava rata koji će ubrzo zatim zahvatiti Jugoslaviju, likvidiran zbog svojih višemesečnih pomiriteljskih napora – u vremenima najžešće ratne propagande sa srpske i hrvatske strane, on je, velikom upornošću, razložnošću i ličnim poštenjem, pokušavao – i uspevao – da svoje sagovornike i sugrađane, na obe strane, primiri, urazumi i odgovori od neposrednih neprijateljskih delovanja. Išao je od jedne do druge barikade, srpske ili hrvatske, rukama šireći svoj sako, pokazujući da je nenaoružan, jedini među naoružanima, verujući u ljudsko viteštvo.
I zaista, ljudi, „obični“ ljudi, Slavonci, Baranjci i Sremci, kojih se dolazeći rat neposredno ticao, verovali su Kiru. I sami bi spuštali već podignute kalašnjikove, dočekivali njegove mirovne napore s nadom da se to nacionalno i nacionalističko klupko još da razmrsiti, razgovorom. Reihl-Kir je govorio, njegovo su oružje bile reči, one koje dolaze iz razuma i ljudskog saosećanja, i te su reči bile istinski, duboko pomiriteljske.
To su, takođe, razumeli u Zagrebu i Beogradu, gde su Kirove reči ispravno protumačene kao pretnja planiranom ratu. Još koji Kir, i rat ode bestraga – ništa od podela, pljački, razaranja i zverstava svake vrste.
Smrt Reihl-Kira, tako se dogodilo, odzvonila je kao strašni tresak vrata, do tog časa još odškrinutih miru, ili bar nadi da ga može biti. Nakon tog ubistva, planiranog i očekivanog (i od samog Kira), mogla su se dogoditi i sva druga ubistva, moglo se početi s ratom i razaranjima, i drugih života, bez bojazni da će se još mnogi upustiti u mirovnjačke napore.
Projektom, izložbom Ko je tebi Reihl–Kir? želimo da odamo poštu ovom jugoslovenskom mirovnjaku, i podsetimo na čoveka koji je, zaista, verovao da je potrebniji svojoj zemlji i svojim sugrađanima nego što je njegov život bio potreban njegovoj porodici, ženi Jadranki i njihovoj kćeri jedinici.
Zašto i na koji način se ovo ubistvo dogodilo, ko je bio neposredni izvršilac, kako i kojim oružjem je pucao, ko su njegovi naručioci, bili su predmet novinarskih i sudskih istraživanja. Kakve su posledice ove smrti na preko dvadeset miliona ljudi, dotadašnjih Jugoslovena, poznato je.
A ko je bio Josip Tvrtko Reihl-Kir, intimno, i da li je ličio na nas, koji se nismo usudili da svoje živote položimo u odbranu izgubljenog? Šta ga je gonilo? Kakva je vera, kakva je strast za bližnjeg, koja (ponekog) čoveka tako žestoko šiba napred, i kad mu nasilna smrt, bez maske, gleda pravo u oči?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Ako u pravednom gnevu na zlo uzvratimo zlim, ako se i sami prihvatimo silničkih metoda razumljivih vladajućoj sili, čini se da ćemo naškoditi samo prethodnim zlikovcima, ali ne i zlu samom – jedna je od niza tema o kojoj mislite nakon predstave „Mihael Kolhas“
Ivo Andrić je 19. aprila 1939. predao akreditive kao kraljevski poslanik u Nemačkoj, a nekoliko meseci kasnije, 1. septembra, počeo je Drugi svetski rat. Srećom mogao je da se osloni na odličnog vojnog izaslanika, pukovnika Vladimira Vauhnika. Ispostaviće se da je on bio najbolji špijun Kraljevine Jugoslavije
Nedavno je Srbija uzela kredit od Banke Saveta Evrope za rekonstrukciju ustanova kulture, treći od 2021, iako većinu za koje se ranije zadužila još nije realizovala a neke nije ni počela. Obećanih a neostvarenih projekata ima mnogo više od ostvarenih
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!