Ptice u jesen migriraju na jug. Opozicija u Srbiji se okuplja pred svaku ozbiljniju najavu izbora. Obrni-okreni, oboje dođu kao sezonske pojave.
Lideri opozicije su poručili sa sastanka 23. aprila jedno odlučno možda. Riječ je o udruživanju i izlasku na izbore. Skupu nije prisustvovala Demokratska stranka i Pokret Kreni- promeni. Oni su još ranije odlučili da podrže studente.
Najkonkretniji od onih koji su učestvovali u razgovorima bio je Pavle Grbović.
„Ako opozicija želi da učestvuje na izborima, to učešće mora da ima smisao – ne samo da budemo na listiću i preživimo, nego da nudimo određenu politiku i za nju tražimo legitimitet“, rekao je predsjednik PSG-a za „Vreme“.
Taj smisao se nagovještava u izlasku na izbore u dvije kolone – evropskoj i onoj drugoj. Da li će ovo biti dovoljno za prelazak cenzusa i možda nešto pride? Prognoze osciliraju.
Život na respiratoru
Studentski pokret je provevši skoro godinu i po na terenu zauzeo ogroman dio političkog prostora koji je pripadao opoziciji i, što je najvažnije, junački ga proširio. Ničem sličnom se antirežimske stranke – sve zajedno – nisu ni približile u proteklih četrnaest godina. Naprotiv, uvijek je u pitanju bila borba za novu podjelu istog opozicionog biračkog tijela, nekad većeg, nekad manjeg.
Nakon raskola 2024. zbog bizarnog bojkota lokalnih izbora, na respirator je dospjela skoro sva opozicija. Najdublju političku krizu Srbije u novijoj istoriji zato većina tih stranaka provodi manje-više pasivno i uzajamno zavađeno. Nema odgovora na pitanje kako dalje mogu zajedno, a da to većini građanima ulijeva povjerenje.
Mađarski slučaj
Mada sa demokratskom opozicijom dijele mnoge vrijednosti, studenti su odbili suradnju smatrajući da bi time više izgubili nego što mogli dobiti. Podržao ih je dobar dio građana ih je – neki razočarani zbog minulog rada antivladinih stranaka, drugi uslijed njihove sistematski izloženosti režimskoj demonizaciji.
Agresivno-pasivne reakcije dobrog dijela opozicije na studentsko „vetiranje“ nisu popravile njen ukupni položaj. Umjesto da se prilagode realnosti, većina je pokušavala da stvarnost prilagodi sebi.
Ne čudi što mnogi smatraju da većina opozicionih partija neće preživjeti izbore pošto će se stvarno sučeliti na glasačkim kutijama samo dvije liste – studentska i režimska. Dakle, nešto nalik na nedavni slučaj u Mađarskoj.
Vrijedi li rizika
Mada nisu sve stranke iste, narod odavno ne vidi razlike između njih, niti ga zanimaju često sterilne opozicione aktivnosti, nadgornjavanja, sujete, spletke, uzajamna miniranja…
Nije ovo ništa novo u političkom životu, ali je dojadilo građanima. U pitanju su vječno isti lideri s istim pričama, izostanak njihove odgovornosti poslije izbornih ciklusa, nedostatak želje za promjenom neefikasnog stranačkog rada, sitničavi obračuni na društvenim mrežama… Ovo zaista nikog ne zanima.
Dakle, pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i, možda, nekako preći cenzus ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere?
Rizik je ogroman. Ukoliko ne dođe do smjene vlasti, savršeno će biti svejedno tko je u parlamentu, a tko nije. Nenormalno nasilje, bezakonje, korupcija i represija tada će postati nešto sasvim normalno.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
