Izuzev Vučića, Ane Brnabić, D. J. Vučićevića i ostatka aktualnog režima, veći dio Srbije crveni od srama. Zašto? Zato što je ovdašnja vlast čarterom poslala osamdeset i kusur tipova od kojih mnogi imaju policijske dosijee, a skoro svi ćacilendski staž.
I to, kako je sam predsjednik Srbije priznao „da bi mu bilo lepo“ u Crnoj Gori. Veli još i da on s tim nema ništa, nego njegovi iz stranke.
Zidanje Ćacilenda na Jadranu
Poltronstvo je bolest neizlječiva, pa je moguće da Vučić govori istinu. A i činjenica je da naprednjaci više nemaju drugu politiku osim ćacilendske.
Kako bi ona izgledala u konkretnom tivatskom slučaj? Prosto – montiraju se negdje gdje svakom smetaju, razapnu par šatora, puste četničke pjesme, stegnu transparent „Srbija pobeđuje“… Vučiću bi u tom okruženju zaista „bilo lepo“.
Ali tko je u SNS-a – bez da ga je pitao – mogao donijeti odluku o zidanju Ćacilenda na Jadranu? Politička čaršija uveliko nagađa da taj može biti samo njegov brat Andrej.
Uglavnom, onih osamdeset i kusur ćacija crnogorska vlast je deportirala istim avionom kojim su i došli. Potom je u Srbiji dobar dio naroda tek pocrvenio.
Naši momci
Odluka da građani Crne Gore prođu kroz maltretman sigurnosnih „provjera“ na beogradskom aerodromu i granici sa Srbijom nije mogla pasti bez Vučića. Šef države i cijelog Ćacilenda to i ne krije pošto je iz Tivta pozvao nadležne organe da ne „primenjuju recipročne mere prema crnogorskim državljanima“. I oni su – gle stvarno – odmah prestali. Toliko o brizi za bezbjednost.
Kakav je to crni reciprocitet? Na jednoj strani plaćeni ćaciji sa policijskim dosjeima i stranačko-paravojnom istorijom, a na drugoj građani Crne Gore koji su krenuli na put kod rodbine i prijatelja, nekim drugim poslom ili se preko Beogradskog aerodroma vraćali kući.
Očito, Vučić je deportaciju „naših momaka“ shvatio kao ličnu uvredu i odmah pokrenuo odmazdu protiv zemlje s kojom Srbiju toliko toga spaja i gotovo ništa ne dijeli.
Šapat iza leđa
Jalov je posao utvrđivati zbog čega mu je sve ovo trebalo. No izvjesne su bar dvije stvari. Prva – vlast u Srbije više nije u stanju da sastavi sedam dana bez skandalčine. Slučaj Veselina Milića, Vučićevo pismo Crnoj Gori, baner „Srbija pobeđuje“ preko zgrade „Albanija“ i gnijezda čiopa, eksport ćacija u Tivat, maltretiranje crnogorskih građana na granici sa Srbijom išli su jedan za drugim u posljednje tri nedjelje. Što li je sljedeće?
I druga stvar. Kada god ode iz zemlje, Vučić puzavom servilnošću ili radikalskom bahatošću redovno obruka zemlju i građane koje predstavlja. Pada li mu na pamet kako ga na samitu u Tivtu gledaju drugi državnici i što o njemu govore kada im okrene leđa?
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
