

Komentar
Brejking njuz: Čovek izlazi iz avionaKad su reporteri RTS već ceo dan pocupkivali na aerodromu, red je bio i da dočekaju druga Sija. Na užas fanova Evrovizije, a sa fanovima Evrovizije se nije šaliti




Kad su reporteri RTS već ceo dan pocupkivali na aerodromu, red je bio i da dočekaju druga Sija. Na užas fanova Evrovizije, a sa fanovima Evrovizije se nije šaliti


Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture




Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi


Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava


Niko od novih ili starih ministara u Vladi Miloša Vučevića nema političku težinu, niti će kreirati išta važno u svom resoru. Zato valja parafrazirati Radoja Domanovića: Srbija je poznata po pametnim mladim ljudima i ministrima; prve izvozi po cijelom svijetu, a druge – nažalost – ne


„Otadžbina zove“ Milicu Đurđević Stamenkovski i ona se javlja na dužnost. Dojučerašnja lažna opozicionarka i nova ispodcenzusna ministarka stigla je tamo gde je htela, a to pokazuje kako se praznim srbovanjem može pravdati bilo šta


Ako smo dobro razumeli Ostoju Mijailovića, državno davanje zavisi od kaprica predsednika Vučića. Ako se nađe još žešće uvređen, možda ne bude ni dinara za Partizan. A Vučić je tako dobar da je čak i u ulozi „pedera“ dao da ostane najtrofejniji trener Evrope


Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše


Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan


Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot


Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun


Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića


Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina


Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini


Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da će srpska trobojka biti „najpoznatija i najpopularnija zastava otpora u svetu.“ Opa! Zar to već nije bila 1999, baš kada je on sedeo u fotelji ministra za informisanje? I da li je zaboravio kako se sve završilo


I treća runda pregovora vlasti i opozicije je, ovog puta u prisustvu ambasadora EU i SAD, propala. Dok se čeka na to hoće li pregovaračka šarada biti nastavljena, ili ne, odbrojavanje do 2. juna neumitno teče


Pompezno najavljene francuske „Rafale“ Srbija može u najboljem slučaju da očekuje za nekih šest do sedam godina. Nije to jedino, što je Aleksandar Vučić prećutao


Na današnji dan pre tačno 80 godina krenuo sam u školu u Novom sadu. Pred kućom je bio veliki plakat na mađarskom, srpskom i nemačkom jeziku: „Racija...“ Preleteli smo preko objašnjenja: u gradu se nalaze sumnjive osobe i velike količine oružja, niko ne sme da napusti stan, prozori treba da su zatvoreni, zabranjeno je gledati na ulicu. Nema škole! Mene tada ništa drugo nije zanimalo. Imao sam nepunih 13 godina


Sve smo to već gledali, i da opozicija neće da „daje legitimitet“, i da će bojkotom „ogoliti vlast“ i da će biti „aktivan bojkot“… i sve su bile prazne priče. A opet se pričaju, i to pred izbore koji mogu da se dobiju uprkos krađi režima


Onomad je u programu Srpske radikalne stranke stajalo da su oni protiv smrtne kazne. Od svih stvari iz radikalske prošlosti za koje je predsednik Srbije Aleksandar Vučić mogao da se pokaje, on je odabrao da se javno predomisli i pokaje po pitanju podrške smrtnoj kazni


Naum Aleksandra Šapića da iz Beograda protera Titov leš i ugasi Kuća cveća budi osnovanu sumnju da ima neke planove i za Muzej Jugoslavije, možda da na njegovom mestu osnuje Muzej srpske istorije po sopstvenim istorijskim kriterijumima


Inspektora Slobodana Milenkovića, koji je razotkrio slučaj „Jovanjica“ i za čije je ubistvo plaćeno oko pola miliona evra, deo vlasti, BIA, kriminalci i režimski tabloidi progone više od četiri godine. Od juče je osim njega na meti i devojčica koja je bila sa njim u jednom kafiću u Beogradu


Nije posao šefa države da bolni i mučnu događaj koristi za samopromociju... Njegovo je da izrazi saučešće i pošalje adekvatnu poruku društvu. Međutim, Aleksandar Vučić nikad nije propustio priliku da propusti priliku


Slučaj nestanka male Danke je rešen. Nismo ni sud ni tužilaštvo, nek im oni odrede kazne. Ali neka im mala, bespomoćna Danka dolazi u san i nek im bude pred očima na javi dok su živi. Imali su izbor. Njoj ga nisu dali


Danka je mrtva, ali ni to nije kočnica za tabloide. Među nama su ljudi koji zgaze dete i bace ga na deponiju. Ali i policajci koji zovu ortake iz tabloida, i „novinari“ koji objavljuju glasine, kao da tračare o novom dečku starlete. Uvek žedni tiraža, šera, klika i para