U čemu je tajna vitalnosti desničarskog populizma u bivšoj Jugoslaviji? Odgovor glasi – u bezočnom cinizmu, laganju i gaženju demokratije. Tako već decenijama drže građane kao taoce u nacionalističkim i atavističkim podrumima
„Nema poduhvata koji je teže poduzeti, ni u čiji sretni ishod treba više sumnjati, ni koji je opasnije izvesti od uvođenja novih zakona. Protiv novatora ustaju svi kojim stari zakoni idu u prilog, a slabu podršku mu daju oni kojima bi novi zakoni išli u prilog.“
Ove rečenice pripadaju Nikoli Makijaveliju. Bivša Jugoslavija nije Italija iz 15. i 16. stoljeća, ali sličnosti postoje. Recimo, zakrvljene državice, dominancija stranih sila, svemoćne vojvode, unutrašnje podjele, oligarhijska vlast… Kuda vodi ovaj uvod? Pravo ka novim vladama Srbije, Hrvatske i Makedonije.
Vučevićev kabinet spada u najtvrđu Vučićevu selekciju do sada. Uz par izmjene u prijelaznom roku, ‘ladno bi mogao zaigrati krajem devedesetih pod patronatom Miloševića, Šešelja i Mire Marković.
Na drugoj strani, hrvatski mandatar Andrej Plenković u članici Evropske unije pravi koaliciju sa šovinističkim Domovinskim pokretom i, umjesto na ponovljene izbore, izbacuje Srbe iz vlade.
U Makedoniji se uraganskim stilom vratio VMRO – partija čija je vlast, uz pritisak iz inostranstva, pala na ulici zbog čitavog niza nepočinstava.
Sve ove tri vlade spajaju klijentelizam i partiokratski sistem vlasti dominantnih stranaka: SNS-a u Beogradu, HDZ-a u Zagrebu i, uskoro, VMRO-a u Skopju. I još nešto – najveći su korisnici tekovina svojih protivnika.
U Srbiji je to povratak u međunarodnu zajednicu, evropski put zemlje i, uopće, njeno unormaljivanje pod „prethodnim vlastima“. Što se tiče Hrvatske, detuđmanizacija koju je započela Socijaldemokratska partija omogućila joj je ulazak u Evropsku uniju. Konačno, Makedonija je zahvaljujući „bivšim“ riješila decenijski problem sa Grčkom, ušla u NATO i time dobila trajnu zaštitu svog teritorijalnog integriteta.
Svaka vlast kvari, pa i prethodnike nabrojanih desno-populističkih stranaka. No, birači su ih prije ili kasnije kažnjavali zbog iznevjerenih obećanja i zloupotreba.
Ali, uprkos neusporedivo većoj pljačci naroda, sistemskoj korupciji, izigravanju ili obesmišljavanja institucija, desničari se pokazuju kud i kamo vitalniji, kanda im većinsko biračko tijelo sve stalno praša. U čemu je njihova tajna?
Pod jedan – napamet znaju savjete Makijavelija kako se i po svaku cijenu –
noktima i zubima – drži vlast. Samo to im je primarno, sve ostalo je sekundarno. Cinizam se podrazumijeva, laganje uračunava, gaženje demokracije unapređuje.
I dva – desničari građane konstantno drže kao taoce u atavističkim podrumima nacionalizma i šovinizma. Ta vrsta prodavanja magle pod etiketom zajedništva, osjećaja ugroženosti, vlastite važnosti i posebnosti ne pije vodu samo na Balkanu, ali ovdje ima rekordne prinose.
I kad je ovaj tekst započeo sa Makijavelijem, red je da s njim i završi. Srbiju čekaju lokalni izbori. Svako onaj tko može imati korist od promjena, treba da podrži one s kojim bi mogle započeti. I to mnogo snažnije nego do sada.
Nakon blagoslova patrijarha srpskog Porfirija koji se u Hramu Svetog Save Bogu pomolio da mu da snage i mudrosti dok bije bitku protiv „antisrpske“ rezolucije o Srebrenici, Vučić će moći da se pozove na volju Božiju kada je Generalna skupština UN bude izglasala. Mile Dodik je za njim prosuo vodu
Ako u Srebrenici nije bilo genocida, znači li to i da su nevini pojedinci osuđeni za ovo delo, poput Ratka Mladića i Radovan Karadžića? Republika Srbija – čisto da se na zaboravi – priznaje Haški sud
Opozicija koja ide na izbore možda nije računala sa ovolikim saplitanjem od „svoje“ čaršije, ali je morala da računa na Vučićeve igre. Imaju vrlo malo vremena da pokažu da li su iole spremni za to ili su gologuzi krenuli u koprive
Kad su reporteri RTS već ceo dan pocupkivali na aerodromu, red je bio i da dočekaju druga Sija. Na užas fanova Evrovizije, a sa fanovima Evrovizije se nije šaliti
Nakon blagoslova patrijarha srpskog Porfirija koji se u Hramu Svetog Save Bogu pomolio da mu da snage i mudrosti dok bije bitku protiv „antisrpske“ rezolucije o Srebrenici, Vučić će moći da se pozove na volju Božiju kada je Generalna skupština UN bude izglasala. Mile Dodik je za njim prosuo vodu
Ako u Srebrenici nije bilo genocida, znači li to i da su nevini pojedinci osuđeni za ovo delo, poput Ratka Mladića i Radovan Karadžića? Republika Srbija – čisto da se na zaboravi – priznaje Haški sud
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
