Pavle Cicvarić i brojni drugi studenti i građani postali su politički zatvorenici. Među njim je i Luka Mihajlović. Ovog studenta je policija iz čista mira teško pretukla, u bolnici je ležao lisicama vezan za krevet i sada je u kućnom pritvoru. Ali, mi smo neutralni i ne miješamo se ni u što.
Na prostačkom napadu na rektora Beogradskog Univerziteta Vladana Đokića i glavnog tužioca TOK-a Mladena Nenadića, Vučiću zavidi cjelokupni Kolegijum Informera na čelu sa D. J. Vučićevićem. Inače, šef države sve žešće propušta kroz verbalne šake studente, profesore, javne ličnosti, liječnike, nosioce pravosudnih funkcija. No, nas neće oblatiti i dehumanizirati – mi smo neutralni.
Po tko zna koji put, nedavni požari pokazuju da u zemlji ne postoji Civilna zaštita niti adekvatan način reagiranja prilikom elementarnih katastrofa. To što su studenti i Zborovi koje Vučić naziva „monstrumima“ prvi pritekli u pomoć stradalima, nas neutralne ne zanima. Žao nam ljudi, ali što da se radi?
A kada je bilo drugačije
Krade se, kažemo mi neutralni, ali – kad nije? I sa ciničnim osmjehom pitamo da li je u Srbiji ikad išta bilo po zakonu? Tako je kako je, zaključujemo, nema tu pomoći. Zato gledamo da iz svega izvučemo kakvu vajdicu ili da je makar ne izgubimo ako smo je nekad stekli.
Mrtvi ‘ladni prelazimo preko šesnaest leševa stradalih pod nadstrešnicom. U redu nam je i što je vlast poslije Novog Sada otvorila tunel uprkos protivljenju cjelokupnog stručnog Nadzornog odbora. Čuli smo da korupcija ubija, ali kakve to veze ima s nama?
Ipak, hoćemo i te kako da se iznerviramo zbog blokada gradova i prometnica. Zašto li nam studenti i Zborovi to rade? Što mi imamo od njihove borbe i žrtvovanja kako bi Srbija postale normalna i uređena zemlja na dobrobit svih. Znate već kakvi smo…
Vala, zaslužili smo
Mada neutralni, primjećujemo i mikroskopsku trunčicu u oku svakog studenta. Kada je u pitanju vlast, ne vidimo ni balvane sekvoja. Svaki mudar čovjek zna da jači tlači i da krade svako tko može. Zato ćutimo oborenog pogleda i radimo kako nam se kaže. Naravno – i nas je strah, pa utjehu nalazimo u neutralnosti.
Uzdamo se i da našim kćerkama neće junačine i muškarčine polomiti vilice bejzbol palicama. Mada nas ne bi usrećilo da nam Miloš Pavlović postane zet, tjeramo ih da postanu studentice koje žele da uče. Što će one na uličnim blokadama, eno im splavova i klubova.
Generalno, obeshrabrujemo svakog da se buni protiv terora nakazne naprednjačke vlasti, sistemske korupcije, gaslajtovanja naroda i svega ostalog bez čega nema normalnog i dostojnog života. Ostanemo li i dalje neutralni – onda ništa, kako bi rekli na Peščaniku. Sve što nam se desi, zaslužili smo.
