

Pregled nedelje
Služba za skandale, tabloide i društveno neprihvatljiveŠta je sve potrebno da čovek postane direktor BIA? Odnosno – čime se Vladimir Orlić preporučio za naslednika Bate Gašića i Vulina




Šta je sve potrebno da čovek postane direktor BIA? Odnosno – čime se Vladimir Orlić preporučio za naslednika Bate Gašića i Vulina


Jedan građanin je dobio devet meseci kućnog zatvora jer je Zagorku Dolovac uljudno upitao „Zar ste Vi još živi?“ Naime, po tome šta tužilaštvo radi i ne radi, mnogi se s pravom brinu za zdravlje glavne tužiteljke


Slaviša Orlović je na silu, protivno pravilniku, postavljen za dekana Fakulteta političkih nauka. Pritom ga neće kolege, neće ga studenti, ali hoće ga Maja Gojković i ova vlast, načelno. To naslućujemo iz činjenice da se ispod svakog kritičkog tvita o njemu sjate botovi SNS-a kao da je neko napao Vučića lično


„Kontroverni biznismen“ Aca Bosanac novi je vlasnik „Poslednje šanse“ na Tašmajdanu. Ovo je samo najnovija kap naprednjačke kiseline koja se prosipa po urbanom naličju Beograda


Ako se ustanovi da su pre tragedije u Knjaževcu zakazale nadležne institucije, niko neće biti iznenađen. Koliko li je još porodica životno ugroženo usled bolesti, nedostatka stručne nege, bede? Umesto za sistemsko rešavanje tog problema, režim arči novac za Šapićevo đuskanje i pevanje


Odbrana izborne volje Nišlija nije važna samo za taj grad. Ona je jasan i konkretan primer za čitavu Srbiju da je promena moguća. Od nečeg se mora početi. Zašto ne – kao i 1996 – baš od Niša


Glasanje u nedelju donelo je prve, manje i nešto veće, pukotine u režimskom monolitu. Opoziciji bi bilo pametno da se uhvati za te male pobede, što pre istera sopstvene međusobice i nastavi da radi


Bojkotaši mogu da likuju, po principu da komšiji crkne krava. Oni koji su Vučićevoj partijsko-državnoj mašineriji stali na crtu pretrpeli su potop. U opozicionim redovima pobednici su Savo Manojlović u Beogradu i dr Dragan Milić u Nišu


Da li će nezavisni i profesionalni novinar još smeti da sede po kafićima i koračaju trotoarima? Je li je Srbija zaista osuđena na severnokorejski model informisanja – red kult ličnosti velikog vođe, red lova na „neprijatelje i izdajnike“? Nedelja je odličan dan da svemu ovome kažete ne


Ako niste zadovoljni sadašnjom vlašću, a ipak vam je u vašem gradu ili opštini sve potaman, onda zaista ne treba da izađete na lokalne izbore pod ovakvim uslovima. Ali ako nije, budite sigurni da će u narednih četiri godine biti još gore ako 2. juna ne budete glasali za promene. Nemojte onda nikome da se žalite


Dok je trajalo glasanje o Rezoluciji o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, predsednik Srbije je delovao poput navijača koji ne može da gleda izvođenje ključnog penala. Konkretno: lice je zagnjurio u nacionalnu trobojku




Nakon blagoslova patrijarha srpskog Porfirija koji se u Hramu Svetog Save Bogu pomolio da mu da snage i mudrosti dok bije bitku protiv „antisrpske“ rezolucije o Srebrenici, Vučić će moći da se pozove na volju Božiju kada je Generalna skupština UN bude izglasala. Mile Dodik je za njim prosuo vodu


Ako u Srebrenici nije bilo genocida, znači li to i da su nevini pojedinci osuđeni za ovo delo, poput Ratka Mladića i Radovan Karadžića? Republika Srbija – čisto da se na zaboravi – priznaje Haški sud


Opozicija koja ide na izbore možda nije računala sa ovolikim saplitanjem od „svoje“ čaršije, ali je morala da računa na Vučićeve igre. Imaju vrlo malo vremena da pokažu da li su iole spremni za to ili su gologuzi krenuli u koprive


U čemu je tajna vitalnosti desničarskog populizma u bivšoj Jugoslaviji? Odgovor glasi – u bezočnom cinizmu, laganju i gaženju demokratije. Tako već decenijama drže građane kao taoce u nacionalističkim i atavističkim podrumima




Kad su reporteri RTS već ceo dan pocupkivali na aerodromu, red je bio i da dočekaju druga Sija. Na užas fanova Evrovizije, a sa fanovima Evrovizije se nije šaliti


Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture




Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi


Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava


Niko od novih ili starih ministara u Vladi Miloša Vučevića nema političku težinu, niti će kreirati išta važno u svom resoru. Zato valja parafrazirati Radoja Domanovića: Srbija je poznata po pametnim mladim ljudima i ministrima; prve izvozi po cijelom svijetu, a druge – nažalost – ne


„Otadžbina zove“ Milicu Đurđević Stamenkovski i ona se javlja na dužnost. Dojučerašnja lažna opozicionarka i nova ispodcenzusna ministarka stigla je tamo gde je htela, a to pokazuje kako se praznim srbovanjem može pravdati bilo šta


Ako smo dobro razumeli Ostoju Mijailovića, državno davanje zavisi od kaprica predsednika Vučića. Ako se nađe još žešće uvređen, možda ne bude ni dinara za Partizan. A Vučić je tako dobar da je čak i u ulozi „pedera“ dao da ostane najtrofejniji trener Evrope


Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše


Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan