Lisica i ždral
Karijerni karijerist, nastavakNedelju dana živim u strahu da ni danas neću dovršiti dobrovoljni prikaz knjige predsednika Jovića "Zašto bih ćutao"
Nedelju dana živim u strahu da ni danas neću dovršiti dobrovoljni prikaz knjige predsednika Jovića "Zašto bih ćutao"
Orkestrirana moralna panika oko lokacije jednog noćnog kluba uvaljuje nas dublje u srce tame "neokonzervativne revolucije"
Propustio sam priliku da čujem dva kratka pitanja Vučićevog izbornog štaba i dam lični doprinos istraživačkom novinarstvu. Ali, stvar je zbilja za razmišljanje. Ne moje, koliko za razmišljanje Tomislava Nikolića. Vodi li Vučić ličnu, predsedničku ili parlamentarnu kampanju?
Kad dopadoh bolesničke postelje usled virusa, naučno opisanog u "Vremenu" br. 1206, pročitah da je svetlo dana ugledala knjiga Bore Jovića, prkosnog, neću reći svađalačkog, ali ipak naprasitog naslova "Zašto bih ćutao"
Pobedniku u izbornom nadlagivanju često se osladi da ostane na svojoj strani rova i da s pozicije vlasti učvršćuje taj bedem sve verujući da će ga ono što ga je dovelo na vlast na vlasti i očuvati
Reklo bi se da sam pobedio virus, ali mi nedostaje nekadašnja množina: bakterije, bacili, mikrobi, virusi...
Prisećanja jednog putnika, ili: kako izgleda sraz tranzicijskih mitova i presne stvarnosti
Razumem strah oko pasivizacije, eventualne, biračkog tela uljuljkanog u projekciju sigurne i ubedljive pobede Srpske napredne stranke. Nju su sami proizveli i na njoj su stekli popularnost. Nemojte se plašiti da se narod umorio od vas. Narod samo ne zna od čega se umorio
"Televizovani" humani gest političara, naročito u kampanji, nužno se pretvara u moralno nakazni čin
Verovatno će se u toj Tadićevoj izbornoj udadbi Mlađan Dinkić pojaviti u ulozi starog svata, starojka, što narod kaže, Nenad Čanak biće "deveruša", a Dušan Petrović već se prihvatio buklije i doziva svatove sa svake televizije
Broj onih koji se udvaraju Vučiću nepristojno je veliki. Množe se oni koji ga pozdravljaju sa smeškom i hvale njegove reforme (istina, slabo vidljive) na sva usta. Najgore je, međutim, što se za mesto pod političkim suncem od nužde pravi vrlina
Slučaj progonjenog pesnika koji je legitimizovao sopstveni progon, ili: tamo gde nema solidarnosti i građanske osvešćenosti, nema ničega
Ravnodušan sam prema izborima i prema njihovom ishodu, ali mi nije svejedno što ću otrpeti još jednu kampanju, još jedno večno vraćanje istog, što ću opet biti ktitor toga karnevala
Strah me je da u slučaju Srbije ideja evropejstva s istom brzinom s kojom je prihvaćena može da bude i napuštena. Ko je jednom ćurak okrenuo naopako, iskustvo nas uči, može ga ponovo premetnuti i može ga premetati dok se ne pohaba
Ispada da se Srbija najednom silno boji da ne ostane sama samcijata sa Aleksandrom Vučićem
Ako sam ja koji nemam kvalitete prosečnog navijača ovoliko uzrujan zbog Novaka Đokovića, kako li je tek zagriženim obožavaocima i rodoljubima?
Zašto Nikoliću ne može politički da naškodi priča o bespravno sagrađenoj vikendici, ni ako je sto odsto tačna
Za tek sada uključivše se čitaoce evo sadržaja prethodnog poglavlja: bi li gladijatorstvu muzičara RRA trebalo da stane možda na put, i zašto (zašto da ne?)?