Dragan Ilić je diplomirani psiholog i novinar. Radio je na Radio i TV B92, zatim je osnovao produkciju Supermiš. Za Vreme piše kolumnu "TV Manijak" od 2002. godine. Dugogodišnji je autor i voditelj jutarnjeg programa "Buđenje", a sa kolegama radi TV šou "4 i po muškarca" već osam sezona. Oženjen suprugom Živanom i otac Danila i Matije.
Mart je poslovično mesec bremenit godišnjicama, ali ovaj je obeležila rekordna količina Vučićeve propagande. U samo tri dana stala je gotovo sva politička kampanja vlasti sortirana kalendarski
Ratna psihoza kojom se zrače gledaoci emitovana je na svim tabloidnim kanalima, a RTS je pre ili posle pevanja puštao specijalne emisije posvećene ratu na Bliskom istoku
U saopštenju Jedinstvene Srbije objašnjeno je da će svi naslednici Dragana Markovića Palme imati pravo da koriste porodični brend – Dalibor Marković Palma. Primećujete da je to zapravo titula koja bi u demokratskom društvu bila nezamisliva, osim ako prihvatimo jagodinsku političku aristokratiju pa dobijemo Palmu Drugog (nikako Nejakog)
U svakoj oblasti društvenog života, ordenje, unapređenja i nagrade dobili su oni koji su, kao pri krštenju, okrenuli leđa oltaru, iskoračili levom nogom i tri puta pljunuli Nečastivog. U ovom slučaju, dobitnici su se odrekli svakog prava na kritiku režima, stekli neku sinekuru i zavetovali se na vernost
Tokom otvaranja Olimpijade, promovisane su najpozitivnije osobine čoveka i naroda, u duhu mira i tolerancije. Paradoksalno, u fokusu nije bila ni pobeda, ni želja da se bude najbolji, već da se sportisti kao ambasadori svojih zemalja nadmeću i učestvuju u nečem što je veće i važnije od svakog pojedinca
Sa naprednjačkog štanda na Konjarniku rokale su Čavoglave, prvi i najveći Tomsonov hit koji počinje ustaškim pozdravom “Za dom spremni”. Šovinisti imponuju jedni drugima
Kako godine prolaze, potrebno je sve češće ukazivanje Vođe koji u svojim obraćanjima postaje ne samo agresivniji, već i ličniji. Umesto značajnih tema, u obraćanjima se pojavljuju lične fantazije, opservacije, razmišljanja i postulati koji važe poput zakona
O, kako su daleko od švajcarskih snežnih planina vesti o delegaciji evropskih parlamentaraca, koje televizijski tabloidi danima nazivaju “nezvanim gostima”. U Davosu te niko ne pita o vladavini prava, o slobodi medija, o manipulaciji na izborima, o brutalnosti policije – tamo se trguje i pokazuje moć
TV fenomen prethodne godine svojevrsna je medijska kontradikcija. Vlast organizuje šetnje koje parališu predgrađa gradova, tabloidi izveštavaju o “stotinama hiljada građana” kojima smeta što ne mogu slobodno da se kreću, idu u porodilište i po penziju pa blokiraju po Srbiji, gde je jedina blokada Ćacilend ispred Skupštine
Pokazalo se da se Evrosong ne može zamisliti bez uticaja geopolitičkih strujanja, ali ne samo pri glasanju, već u promociji ili hibridnom ratu neprijateljskih zemalja. Danas se više te podele ne mogu ni sakriti ni kamuflirati, one su sve dublje i dovode u pitanje samu suštinu ovog takmičenja koje postaje paradigma političkog odnosa snaga u Evropi i svetu
Dobro došli u čudesni svet u kome zakona nema ili se primenjuju selektivno, u svet divlje gradnje, evidentne korupcije, slepe, gluve i neme državne uprave i svet oprosta u kojem posle jedne konferencije za štampu Aleksandra Vučića počinje trijumf urbanističkog populizma
Dva čoveka na dve stolice simbolizuju propast naše politike, jer ni Bajatovićevi Rusi ni Đurićevi Amerikanci sada nisu prijateljski nastrojeni ka Srbiji. Doduše, po izrazu lica, kod rusofila vlada veća apatija. Treća stolica, pored Đurića, simbolično je prazna, što nam poručuje da nema nade da će neko treći, recimo braća Kinezi, da nam pomogne. Šta još govori slika “tihog hoda”
Ono što je meni zapravo najstrašnija spoznaja od prve epizode serije čije je ime u naslovu jeste činjenica da su svi likovi sa političke scene i danas na vlasti u Srbiji. Danas su svi ti Dilparići još uvek tu, zveckaju oružjem, šire mržnju prema komšijama
Mediji u Srbiji danas liče na Haiti, gde je vlast širila verovanje da je diktator Papa Dok vrhovni vudu vrač od čijih čini ne možete pobeći. Ne znam da li sve strašniji primeri prosipanja mržnje i zla znače da je kraj ove vlasti blizu, ali se plašim da ćemo dugo morati da se lečimo od mržnje koja je posejana
Gledanje televizije u Srbiji u protekle tri i po decenije zaista možemo opisati kao blejanje u šarena vrata. Kako drugačije shvatiti očekivanje gledalaca da vide i čuju nešto novo od istih aktera na političkoj sceni
U pesmi “Pogreb dva raba”, zbog koje je zaglavio na robiji, Branislav Nušić je opisao kako te vlast ponekad isprati sa počastima, ali ume i da te svesno zaboravi, ako nisi bio poslušan
Da ste gledali, dragi dvorjani, videli biste i čuli zapravo najpotresniji deo priče ovog dečaka, koji je govorio o svojim roditeljima, njihovim svađama, koje on možda ne bi morao da sluša, pa misli da se vole, ali smatra da je bolje da se razvedu. Neki drugi dečak bi možda u svojoj porodici čuo kako su studenti narkomani i lenčuge ili strani plaćenici. U ovoj emisiji nema cenzure, deca govore ono što je njima bitno, u atmosferi u kojoj ih niko neće ućutkivati i osuđivati
Ko peva zlo ne misli! Srbija je u skladu sa svojom neutralnom politikom, odlučila da učestvuje na ovogodišnjem izdanju festivala Intervizija u Moskvi, koji je oživljen kao alternativa Evrosongu, na kojem je Rusiji zabranjeno učešće. Ovaj festival šezdesetih godina okupljao je izvođače sa “one” strane Gvozdene zavese, osamdesetih se samougasio, da bi danas postao muzički BRIKS, odnosno pokušaj da se u svemu pronađe alternativa “kolektivnom Zapadu”, kako se to govori na našim ТV kanalima.
U našoj državi strana obaveštajna agencija vređa i targetira medije, novinare i studente, a vlast ne čini ništa da zaštiti svoje građane i svoj integritet
Skupština Opštine Temerin je izglasala odluku da arsen nije otrov i time rešila problem sa kvalitetom vode za piće i kuvanje. Posebno je zanimljivo što su obaveštenja o tome da voda ipak nije za upotrebu postavljena na najčudnijim mestima poput lokalnog groblja
Ministru Siniši Malom je samoposluga došla glave ili se razbila ko dva jajca Tomi Momiroviću. Da parafraziram Mimi Mercedes: kad obuje patike za trčanje, za njega u kraju kažu – prs’o je
Proteklog vikenda u Srbiji pomerili smo vreme sat unapred zbog letnjeg računanja vremena i 30 godina unazad posle lokalnih izbora u deset opština i gradova. Studentske liste su Vučiću lično udarile ozbiljan šamar jer su motivisale građane da glasaju, a uz rekordnu izlaznost ostvarile su rezultat koji se kretao u rasponu od 30 do 50 procenata osvojenih glasova. Uspeh je utoliko veći što su izbori održani u atmosferi zastrašivanja, nasilja, kupovine glasova, funkcionerske kampanje, montirane afere “Paljenja Rajhstaga”, jer su studenti bez dokaza optuženi za smrt devojke na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Zato je pobeda od 10:0 koju je proglasio Vučić veoma upitna, jer pokazuje da podrška studentskim listama zapravo raste. Samo dva dana kasnije policija je ušla u zgradu Rektorata BU, praćena kamerama “Informera”, čime je praktično izvršena okupacija Univerziteta i ugušena autonomija ove ustanove. Režim je pojačao nivo represije, droge su prestale da deluju. Evo kako su mediji izveštavali u noći izbora.
RTS je imao prvi test novog rukovodstva, pri čemu se samo potvrdila potpuna lojalnost Vučiću. Lokalni puls je pratio izbore, dopisnici su celog dana pokazivali kolektivno selektivno slepilo za vanredne, gotovo ratne uslove glasanja, s laičkom konstatacijom – da se na izbornim mestima proces odvija bez problema. U programu se prvi put pojavljuju citati iz “Večernjih novosti”, a u kajronu sa prvim rezultatima umesto “studenti” pisalo je – “blokaderi”.
Izborima je prethodio nekrofilni prenos sednice skupštinskog odbora koji je sazvala Ana Brnabić, kao “Paljenje Rajhstaga” uz ljudoždersku logiku zloupotrebe tragedije jedne mlade devojke, uz zadah tajnih službi i manipulaciju leševima.
A onda slede izveštaji dopisnika sa terena, bez problema, u savršenom miru, slepa mrlja na policijske kordone, siledžije, automobile bez tablica, kol-centre i razbijene glave akreditovanih posmatrača. U političku geografiju Srbije upisani su novi toponimi: nakon “Lovca” u Mionici, u Kuli kafić “Tvrđava” i kafana “Kod Ćire”. To su neformalni logistički centri za dovedene birače, batinaše i kvazikontrolore izbora. Postoje, naravno, i komični momenti, poput snimka na kojem vidimo babu na kvadu bez tablica kako jezdi na izbore. Tu je, dakle, i sećanje na mladost, poput hajdučke otmice devojaka, pa mu izbori dođu kao sećanje na mladalački avanturizam. Bilo je i ispunjavanja liste želja, biračima u Aranđelovcu delila se bela tehnika na poklon. Na zaplenjenom spisku sam, od 37 kupljenih glasova. primetio samo jednog što je hteo kompjuter i jednu što je tražila usisivač, ostali su se zalepili za belu tehniku. Jedan je sajber ćaci, a ova gospođa je samu sebe osudila na kućne poslove. E tugo moja.
Ns spisku potencijalnih glasača, Kladovo kapilar, sa komentarima o biračima, hit je novi član od 13.03. koji je u zatvoru, a detalji navedeni u spisku pokazuju da vlast ima savršen uvid u birački spisak, potpuno ažuriran, pre preporuka ODIHR i državne komisije za njihovu implementaciju. Bilo je i pozivanja građana, a kompanija “Peštan”, koja zapošljava oko 1000 ljudi, ustupila je kontakte Vučićevom kol-centru – ko, gde, šta gde?
Novitet ovih izbora su ćaci posmatrači koje je vlast dovela da prave zbrku, jer su nevladine organizacije i politilčke stranke u međuvremenu organizovale edukaciju posmatrača koji prate izbore. Ovi lažni su dovedeni za pare, služe za diskreditaciju institucije nadzora izbora, dok istovremeno kontrolišu Vučićeve članove biračkih odbora. Još jedan primer kako vlast stvara karikature svakog oblika demokratskih ili studentskih oblika organizovanja.
Na “Informeru” je neprekidno trajalo izveštavanje u ogledalu, brutalnost blokadera kojima smetaju nabildovane, maskirane siledžije koje prete ljudima dok pored policijskih kordona u punoj opremi treba da stignu do biračkog mesta. Hit je TV “Prva”, gde je predizborni program prekinut emisijom “Nikad nije kasno” – preliminarno, pa raspevano, pa preliminarno. Još jedan hit je Gvozden – “Nećete verovati” – koji u izveštaju iz Lučana kaže: “gruva Baja Mali Knindža”. Dok Žika najavljuje kandidate, u kajronu izlaznost, “Ruse kose curo imaš” i čija je to pesma (peva Rada Manojlović).
Na “Pinku” takođe slavlje, PRDC je napravio dron koji je na poligonu u Nikincima ispalio tri rakete bez trzanja, slede predizborni Azdejković, predizborni Anđelković, predizborni Krle i ostali. “Na Narodnoj televiziji” film Sekula nevino optužen (razmislite o besmislenosti ove fraze), dok se u sceni u kojoj Maja Sabljić igra kafansku pevačicu (nije kod Ćire) u pozadini vidi basista pratećeg orkestra, blago tapirani dilber Mitrović, budući medijski mogul.
Lajv “Tanjug”, isto dopisnici, predizborna Marina Raguš, a “ustaše” samo što nisu udarile kao podrška blokaderima, posebice u Kuli.
Predstavnike studenata mogli ste da vidite samo na “Insajderu”, N1 i Novoj S, dakle na tri kablovske televizije i nigde više.
Kako je uopšte moguće napraviti analizu medijske kampanje kada je zastupljenost svih drugih aktera osim Vučića u ovim izborima bila nula. Uz pomenuta tri kablovska kanala, nekoliko desetina sekundi oponenti dobili su tokom programa “Ovo je Srbija”, i to je to. Ogledalo licemerja je džingl “Politički marketing”, kojim se predizborni Vučićevi spotovi po zakonu odvajaju od ostatka programa u kojem se pojavljuje Vučić.
Rezultati izbora pokazali su superiornost studentskih lista nad većim delom opozicije. Ovde su dobili podršku Demokratske stranke, Kreni-promeni, Ćute, Zeleno-levog fronta i još ponekog lokalnog opozicionara. Šta se desilo sa ostatkom opozicije na službenom putu, pojma nemam. Konstatovana je i klinička smrt SPS, koji je na ovim izborima bio praktično nevidljiv. Ali više od svega izbori su do te mere opstruirani da bi, bez obzira na fantastičan rezultat studentskih lista, mogli biti proglašeni neregularnim. Ukoliko je kolektivni zaključak svih eksperata, kvazieksperata, posmatrača i kvaziposmatrača bio da je najveći uspeh lokalnih izbora u Srbiji činjenica da niko nije ubijen, onda nešto mnogo nije u redu. Surovo otrežnjenje, jer medijske droge izgleda više ne deluju.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!',
title: 'Drugs don’t work',
pubdate: '2026-04-02 01:19:42',
authors: authors,
sections: "Vreme",
tags: "Mediji,Lokalni izbori",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Drugs don’t work',
'pageContent': '
Proteklog vikenda u Srbiji pomerili smo vreme sat unapred zbog letnjeg računanja vremena i 30 godina unazad posle lokalnih izbora u deset opština i gradova. Studentske liste su Vučiću lično udarile ozbiljan šamar jer su motivisale građane da glasaju, a uz rekordnu izlaznost ostvarile su rezultat koji se kretao u rasponu od 30 do 50 procenata osvojenih glasova. Uspeh je utoliko veći što su izbori održani u atmosferi zastrašivanja, nasilja, kupovine glasova, funkcionerske kampanje, montirane afere “Paljenja Rajhstaga”, jer su studenti bez dokaza optuženi za smrt devojke na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Zato je pobeda od 10:0 koju je proglasio Vučić veoma upitna, jer pokazuje da podrška studentskim listama zapravo raste. Samo dva dana kasnije policija je ušla u zgradu Rektorata BU, praćena kamerama “Informera”, čime je praktično izvršena okupacija Univerziteta i ugušena autonomija ove ustanove. Režim je pojačao nivo represije, droge su prestale da deluju. Evo kako su mediji izveštavali u noći izbora.
RTS je imao prvi test novog rukovodstva, pri čemu se samo potvrdila potpuna lojalnost Vučiću. Lokalni puls je pratio izbore, dopisnici su celog dana pokazivali kolektivno selektivno slepilo za vanredne, gotovo ratne uslove glasanja, s laičkom konstatacijom – da se na izbornim mestima proces odvija bez problema. U programu se prvi put pojavljuju citati iz “Večernjih novosti”, a u kajronu sa prvim rezultatima umesto “studenti” pisalo je – “blokaderi”.
Izborima je prethodio nekrofilni prenos sednice skupštinskog odbora koji je sazvala Ana Brnabić, kao “Paljenje Rajhstaga” uz ljudoždersku logiku zloupotrebe tragedije jedne mlade devojke, uz zadah tajnih službi i manipulaciju leševima.
A onda slede izveštaji dopisnika sa terena, bez problema, u savršenom miru, slepa mrlja na policijske kordone, siledžije, automobile bez tablica, kol-centre i razbijene glave akreditovanih posmatrača. U političku geografiju Srbije upisani su novi toponimi: nakon “Lovca” u Mionici, u Kuli kafić “Tvrđava” i kafana “Kod Ćire”. To su neformalni logistički centri za dovedene birače, batinaše i kvazikontrolore izbora. Postoje, naravno, i komični momenti, poput snimka na kojem vidimo babu na kvadu bez tablica kako jezdi na izbore. Tu je, dakle, i sećanje na mladost, poput hajdučke otmice devojaka, pa mu izbori dođu kao sećanje na mladalački avanturizam. Bilo je i ispunjavanja liste želja, biračima u Aranđelovcu delila se bela tehnika na poklon. Na zaplenjenom spisku sam, od 37 kupljenih glasova. primetio samo jednog što je hteo kompjuter i jednu što je tražila usisivač, ostali su se zalepili za belu tehniku. Jedan je sajber ćaci, a ova gospođa je samu sebe osudila na kućne poslove. E tugo moja.
Ns spisku potencijalnih glasača, Kladovo kapilar, sa komentarima o biračima, hit je novi član od 13.03. koji je u zatvoru, a detalji navedeni u spisku pokazuju da vlast ima savršen uvid u birački spisak, potpuno ažuriran, pre preporuka ODIHR i državne komisije za njihovu implementaciju. Bilo je i pozivanja građana, a kompanija “Peštan”, koja zapošljava oko 1000 ljudi, ustupila je kontakte Vučićevom kol-centru – ko, gde, šta gde?
Novitet ovih izbora su ćaci posmatrači koje je vlast dovela da prave zbrku, jer su nevladine organizacije i politilčke stranke u međuvremenu organizovale edukaciju posmatrača koji prate izbore. Ovi lažni su dovedeni za pare, služe za diskreditaciju institucije nadzora izbora, dok istovremeno kontrolišu Vučićeve članove biračkih odbora. Još jedan primer kako vlast stvara karikature svakog oblika demokratskih ili studentskih oblika organizovanja.
Na “Informeru” je neprekidno trajalo izveštavanje u ogledalu, brutalnost blokadera kojima smetaju nabildovane, maskirane siledžije koje prete ljudima dok pored policijskih kordona u punoj opremi treba da stignu do biračkog mesta. Hit je TV “Prva”, gde je predizborni program prekinut emisijom “Nikad nije kasno” – preliminarno, pa raspevano, pa preliminarno. Još jedan hit je Gvozden – “Nećete verovati” – koji u izveštaju iz Lučana kaže: “gruva Baja Mali Knindža”. Dok Žika najavljuje kandidate, u kajronu izlaznost, “Ruse kose curo imaš” i čija je to pesma (peva Rada Manojlović).
Na “Pinku” takođe slavlje, PRDC je napravio dron koji je na poligonu u Nikincima ispalio tri rakete bez trzanja, slede predizborni Azdejković, predizborni Anđelković, predizborni Krle i ostali. “Na Narodnoj televiziji” film Sekula nevino optužen (razmislite o besmislenosti ove fraze), dok se u sceni u kojoj Maja Sabljić igra kafansku pevačicu (nije kod Ćire) u pozadini vidi basista pratećeg orkestra, blago tapirani dilber Mitrović, budući medijski mogul.
Lajv “Tanjug”, isto dopisnici, predizborna Marina Raguš, a “ustaše” samo što nisu udarile kao podrška blokaderima, posebice u Kuli.
Predstavnike studenata mogli ste da vidite samo na “Insajderu”, N1 i Novoj S, dakle na tri kablovske televizije i nigde više.
Kako je uopšte moguće napraviti analizu medijske kampanje kada je zastupljenost svih drugih aktera osim Vučića u ovim izborima bila nula. Uz pomenuta tri kablovska kanala, nekoliko desetina sekundi oponenti dobili su tokom programa “Ovo je Srbija”, i to je to. Ogledalo licemerja je džingl “Politički marketing”, kojim se predizborni Vučićevi spotovi po zakonu odvajaju od ostatka programa u kojem se pojavljuje Vučić.
Rezultati izbora pokazali su superiornost studentskih lista nad većim delom opozicije. Ovde su dobili podršku Demokratske stranke, Kreni-promeni, Ćute, Zeleno-levog fronta i još ponekog lokalnog opozicionara. Šta se desilo sa ostatkom opozicije na službenom putu, pojma nemam. Konstatovana je i klinička smrt SPS, koji je na ovim izborima bio praktično nevidljiv. Ali više od svega izbori su do te mere opstruirani da bi, bez obzira na fantastičan rezultat studentskih lista, mogli biti proglašeni neregularnim. Ukoliko je kolektivni zaključak svih eksperata, kvazieksperata, posmatrača i kvaziposmatrača bio da je najveći uspeh lokalnih izbora u Srbiji činjenica da niko nije ubijen, onda nešto mnogo nije u redu. Surovo otrežnjenje, jer medijske droge izgleda više ne deluju.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!',
'pageDate': '2026-04-02 01:19:42',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});