





U svakoj oblasti društvenog života, ordenje, unapređenja i nagrade dobili su oni koji su, kao pri krštenju, okrenuli leđa oltaru, iskoračili levom nogom i tri puta pljunuli Nečastivog. U ovom slučaju, dobitnici su se odrekli svakog prava na kritiku režima, stekli neku sinekuru i zavetovali se na vernost


Verovatno ste iz znatiželje, bunta, ili žurbe, ovih dana prošli ispred Skupštine, uz ogradu Pionirskog parka. Tamo se, uz metalne šipke namazane tovatnom mašću koja je počela ozbiljno da smrdi, slikaju turisti iz Kine, a nekoliko marica punih dežurnih policajaca i dalje čuva Predsedništvo od mogućih demonstracija. Malo vam se stegne želudac, pomislite na apsurdnost celog ambijenta pa prođete pored spomenika bici na Kajmakčalanu i zamislite kako bi bilo Andriću da mu ova ekipa kampuje pred kućom, kao novonastali murtad-tabor u delu Omer–paša Latas. Ovde sam primetio scenu u kojoj Čuvar kapije (legenda kaže da se onaj iz Ćacilenda zove Karađorđe) propušta đubretarski kamion u Pionirski park. Očigledno je ovo naselje ušlo na mapu gradskih komunalnih službi, što je korak od legalizacije. Taj momak je bio u nekakvoj parauniformi, naravno, crne boje, sa zastavom Srbije kao jedinim obeležjem. Čovek je dobio državni posao jer čuva predeo od izuzetnog značaja.
Obratite pažnju, sličnu sliku videćete u svim javnim institucijama, gde će vas ispred svakih vrata, na svakom spratu dočekati ili hostese, ili neki Karađorđe, uhlebljen i nagrađen za zasluge u borbi protiv “obojene revolucije”. Ponekad nema mesta za šalter, pa se državni posao svodi na običnu stolicu gde neko smenski sedi tokom celog dana. Gotovo svakodnevno na društvenim mrežama vidite poneku ponosnu starletu kako pozira na novom radnom mestu u nekoj od državnih institucija. Opasna ofanziva šarma i silikona.
Vučić je u okviru svoje kampanje počeo da nagrađuje svaki oblik lojalnosti iskazane tokom prethodne godine, poglavito od protesta posle pada nadstrešnice u Novom Sadu. To je najlakši način kupovine ljudi, jer ih plaćate državnim parama iz budžeta, a svakom od njih stavljate žig vlasništva na neodređeno vreme. A mogućnosti su nebrojene!
U svakoj oblasti društvenog života, ordenje, unapređenja i nagrade dobili su oni koji su, kao pri krštenju, okrenuli leđa oltaru, iskoračili levom nogom i tri puta pljunuli Nečastivog. U ovom slučaju, dobitnici su se odrekli svakog prava na kritiku režima, stekli neku sinekuru i zavetovali se na vernost.
U slučaju RTS-a, recimo, nagrađeni su oni koji su prošli test ulaska na posao kroz ćevabdžinicu. Oni koji su bili spremni da vređaju i klevetaju studente, da rade Dnevnik kao Slagalicu, da ignorišu proteste, da građane nazivaju “ruljom” danas su direktori i urednici na RTS-u. Ukoliko gledate Dnevnik, videćete da su nagrade otišle u prave ruke, jer se o protestima građana, studenata, poljoprivrednika govori u prilozima koji se mere sekundama i nikada ne počinju pre 19 i 55. Isto tako, Vučićeva minutaža se još povećala uz, recimo, sve telegrame podrške ili čestitke za Sretenje.
A tek nagrade! Počelo je sa Vidovdanskim, pa su usledile Vukove, a sada su podeljene i Sretenjske. Ako ste pratili predsednika po Zapadnoj Srbiji, tap – nagrada! Ako ste provocirali i vređali ljude tokom demonstracija ili igrali badmington u Ćacilendu, tap – nagrada! Ako ste pevali za desetine hiljada evra, a građani vas gađali grudvama, tap – nagrada! Tap – muzička podloga, pa vam puste pesmu Veseljak, koja je jedna od najboljih ikada napisanih. U tom izboru, koji je organizovan na RTS-u, prvo mesto je osvojila pesma Ružo rumena, al’ pošto ju je napisao i otpevao Gagi Jovanović, njemu nagrada – jok.
U ove tri podele, najbolje je prošla ekipa sa K1 i Tanjuga, jer su nagrađeni i Željko i Manja.
Tužno je zapravo što je čak i proslava 200 godina Matice srpske iskorišćena u dnevno političke svrhe, na nivou poslastičarnice “Pelivan” ili sendvičare u Novom Sadu gde su rano ujutru aktivisti SNS i obezbeđenje statirali u dramskom igrokazu o “normalnom životu”.
U oblasti obrazovanja, dvostruko je nagrađena direktorka Pete gimnazije, čija uloga je najblaže rečeno kontraverzna. Tu se otkriva još jedna veoma podla namera koja stoji iza izbora, a to je ismevanje svakog ko se drznuo da kritikuje ili se buni. Nema tog autoriteta koji neće biti provučen kroz blato tabloida – kao, recimo, Nole (propali teniser), akademik, umetnik, lekar, prosvetni radnik, advokat ili poljoprivrednik – a na pijedestal društva će biti postavljeni samo poslušni.
Nepokorni će biti kažnjeni batinama, presudama, ignorisanjem, zaboravom. Kako drugačije shvatiti činjenicu da posle šest meseci ne znamo ko je prebijao studente u Valjevu ili otpuštao ljude širom Srbije, od Pazara do Kragujevca, Niša i Beograda? Kako razumeti poruke sa društvenih mreža u kojima Vučić sa drugarima pijucka kaficu na Petrovaradinu, uz konstataciju da su “puno učinili za ovaj grad”? Hvala, nije trebalo.
Ali postoji opasna posledica promocije loših vrednosti u jednom društvu. Ona vam dođe kasnije u vidu klinaca koji ubijaju i reketiraju u ranim dvadesetim ili devojaka čija jedina želja jeste da budu starlete. Ta nova elita postaje naša svakodnevica, baš kao i pajtanje sa Bakom Prasetom na Tiktoku.
Zato se, dragi moji, nemojte zgražavati kada ovih dana vidite kako roditelji tokom raspusta na Sretenje vode ženu u šoping u Galeriju, a decu da pre sladoleda naprave selfi pored spaljenog preskupog automobila Bake Praseta, koji je prva znamenitost Beograda na vodi.
‘Ajde tuvivaj!




Ako se ne uplaše svoje slobode, građani Srbije smeniće trenutnu vlast na izborima, a ukoliko istraju u otporu potčinjavanju, razvlastiće ubrzo i narednu i onu nakon nje. Narednih nekoliko izbornih ciklusa prilika su da se republika osnaži, a tu postoje dva krajnja ishoda. Ako priznaju sebi da poseduju javnu vrlinu i osmele se da sprovedu njene zapovesti, građani će naterati “velikaše” da otkriju zadovoljstvo u služenju javnom interesu unutar Republike


Sada smo u fazi mirovanja bolesti. Sada je trenutak. Sada svi moramo da uložimo sve napore. Korak po korak. Prvo da pokažemo delotvornost leka na metastazi. Makar jednoj, makar najmanjoj. Konzilijum je zakazan za 29. mart 2026. pa da vidimo da li deluje


Šta, dakle, da radite da bi psihoterapija i vama pomogla? Tu dolazimo do jednog surovog elementa. Gotovo je izvesno da je ključni faktor uspešne terapije – klijent. Vrlo ugledni istraživači tvrde da je to moguće izraziti numerički i da je doprinos klijenta na nivou od 30 odsto, dok recimo tip psihoterapije ne prelazi 10 odsto. Dakle, nije samo što će terapija dugo trajati, nego najveći deo posla morate da uradite sami


Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve