Osim Vučića, zastupljenost svih aktera u medijskoj kampanji bila je nula
Proteklog vikenda u Srbiji pomerili smo vreme sat unapred zbog letnjeg računanja vremena i 30 godina unazad posle lokalnih izbora u deset opština i gradova. Studentske liste su Vučiću lično udarile ozbiljan šamar jer su motivisale građane da glasaju, a uz rekordnu izlaznost ostvarile su rezultat koji se kretao u rasponu od 30 do 50 procenata osvojenih glasova. Uspeh je utoliko veći što su izbori održani u atmosferi zastrašivanja, nasilja, kupovine glasova, funkcionerske kampanje, montirane afere “Paljenja Rajhstaga”, jer su studenti bez dokaza optuženi za smrt devojke na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Zato je pobeda od 10:0 koju je proglasio Vučić veoma upitna, jer pokazuje da podrška studentskim listama zapravo raste. Samo dva dana kasnije policija je ušla u zgradu Rektorata BU, praćena kamerama “Informera”, čime je praktično izvršena okupacija Univerziteta i ugušena autonomija ove ustanove. Režim je pojačao nivo represije, droge su prestale da deluju. Evo kako su mediji izveštavali u noći izbora.
RTS je imao prvi test novog rukovodstva, pri čemu se samo potvrdila potpuna lojalnost Vučiću. Lokalni puls je pratio izbore, dopisnici su celog dana pokazivali kolektivno selektivno slepilo za vanredne, gotovo ratne uslove glasanja, s laičkom konstatacijom – da se na izbornim mestima proces odvija bez problema. U programu se prvi put pojavljuju citati iz “Večernjih novosti”, a u kajronu sa prvim rezultatima umesto “studenti” pisalo je – “blokaderi”.
Izborima je prethodio nekrofilni prenos sednice skupštinskog odbora koji je sazvala Ana Brnabić, kao “Paljenje Rajhstaga” uz ljudoždersku logiku zloupotrebe tragedije jedne mlade devojke, uz zadah tajnih službi i manipulaciju leševima.
A onda slede izveštaji dopisnika sa terena, bez problema, u savršenom miru, slepa mrlja na policijske kordone, siledžije, automobile bez tablica, kol-centre i razbijene glave akreditovanih posmatrača. U političku geografiju Srbije upisani su novi toponimi: nakon “Lovca” u Mionici, u Kuli kafić “Tvrđava” i kafana “Kod Ćire”. To su neformalni logistički centri za dovedene birače, batinaše i kvazikontrolore izbora. Postoje, naravno, i komični momenti, poput snimka na kojem vidimo babu na kvadu bez tablica kako jezdi na izbore. Tu je, dakle, i sećanje na mladost, poput hajdučke otmice devojaka, pa mu izbori dođu kao sećanje na mladalački avanturizam. Bilo je i ispunjavanja liste želja, biračima u Aranđelovcu delila se bela tehnika na poklon. Na zaplenjenom spisku sam, od 37 kupljenih glasova. primetio samo jednog što je hteo kompjuter i jednu što je tražila usisivač, ostali su se zalepili za belu tehniku. Jedan je sajber ćaci, a ova gospođa je samu sebe osudila na kućne poslove. E tugo moja.
Ns spisku potencijalnih glasača, Kladovo kapilar, sa komentarima o biračima, hit je novi član od 13.03. koji je u zatvoru, a detalji navedeni u spisku pokazuju da vlast ima savršen uvid u birački spisak, potpuno ažuriran, pre preporuka ODIHR i državne komisije za njihovu implementaciju. Bilo je i pozivanja građana, a kompanija “Peštan”, koja zapošljava oko 1000 ljudi, ustupila je kontakte Vučićevom kol-centru – ko, gde, šta gde?
Novitet ovih izbora su ćaci posmatrači koje je vlast dovela da prave zbrku, jer su nevladine organizacije i politilčke stranke u međuvremenu organizovale edukaciju posmatrača koji prate izbore. Ovi lažni su dovedeni za pare, služe za diskreditaciju institucije nadzora izbora, dok istovremeno kontrolišu Vučićeve članove biračkih odbora. Još jedan primer kako vlast stvara karikature svakog oblika demokratskih ili studentskih oblika organizovanja.
Na “Informeru” je neprekidno trajalo izveštavanje u ogledalu, brutalnost blokadera kojima smetaju nabildovane, maskirane siledžije koje prete ljudima dok pored policijskih kordona u punoj opremi treba da stignu do biračkog mesta. Hit je TV “Prva”, gde je predizborni program prekinut emisijom “Nikad nije kasno” – preliminarno, pa raspevano, pa preliminarno. Još jedan hit je Gvozden – “Nećete verovati” – koji u izveštaju iz Lučana kaže: “gruva Baja Mali Knindža”. Dok Žika najavljuje kandidate, u kajronu izlaznost, “Ruse kose curo imaš” i čija je to pesma (peva Rada Manojlović).
Na “Pinku” takođe slavlje, PRDC je napravio dron koji je na poligonu u Nikincima ispalio tri rakete bez trzanja, slede predizborni Azdejković, predizborni Anđelković, predizborni Krle i ostali. “Na Narodnoj televiziji” film Sekula nevino optužen (razmislite o besmislenosti ove fraze), dok se u sceni u kojoj Maja Sabljić igra kafansku pevačicu (nije kod Ćire) u pozadini vidi basista pratećeg orkestra, blago tapirani dilber Mitrović, budući medijski mogul.
Lajv “Tanjug”, isto dopisnici, predizborna Marina Raguš, a “ustaše” samo što nisu udarile kao podrška blokaderima, posebice u Kuli.
Predstavnike studenata mogli ste da vidite samo na “Insajderu”, N1 i Novoj S, dakle na tri kablovske televizije i nigde više.
Kako je uopšte moguće napraviti analizu medijske kampanje kada je zastupljenost svih drugih aktera osim Vučića u ovim izborima bila nula. Uz pomenuta tri kablovska kanala, nekoliko desetina sekundi oponenti dobili su tokom programa “Ovo je Srbija”, i to je to. Ogledalo licemerja je džingl “Politički marketing”, kojim se predizborni Vučićevi spotovi po zakonu odvajaju od ostatka programa u kojem se pojavljuje Vučić.
Rezultati izbora pokazali su superiornost studentskih lista nad većim delom opozicije. Ovde su dobili podršku Demokratske stranke, Kreni-promeni, Ćute, Zeleno-levog fronta i još ponekog lokalnog opozicionara. Šta se desilo sa ostatkom opozicije na službenom putu, pojma nemam. Konstatovana je i klinička smrt SPS, koji je na ovim izborima bio praktično nevidljiv. Ali više od svega izbori su do te mere opstruirani da bi, bez obzira na fantastičan rezultat studentskih lista, mogli biti proglašeni neregularnim. Ukoliko je kolektivni zaključak svih eksperata, kvazieksperata, posmatrača i kvaziposmatrača bio da je najveći uspeh lokalnih izbora u Srbiji činjenica da niko nije ubijen, onda nešto mnogo nije u redu. Surovo otrežnjenje, jer medijske droge izgleda više ne deluju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Rumunska partija pozvala je sve pripadnike nacionalne manjine, kao i celokupnu javnost, da prepoznaju važnost ovog trenutka i da na predstojećim parlamentarnim izborima svoj glas daju listi „Studentska lista - Studenti pobeduju"
Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije
Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire
Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu
Treba da budemo budni i spremni da branimo izbornu volju, ali masovna izlaznost i ubedljiva pobeda Studentske liste to će uraditi na najbolji način. Studenti imaju rešenja, čak i kada javnost o njima nije obaveštena – priroda izborne kampanje zahteva da se sve ne otkriva. Imaju scenario A, B I C za izborni dan i vreme posle njega; planiraju i – pošto su pametniji, oni ne popuštaju, već se organizuju. Nemam nikakvih sumnji u pobedu Studentske liste na ovim izborima
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.