

Najteža humanitarna kriza na svetu
Sudan: Tri godine rata i humanitarna katastrofa bez kraja
U Sudanu već tri godine traje rat između zaraćenih vojnih frakcija, dok milioni ljudi zavise od humanitarne pomoći, a prekid vatre i dalje nije na vidiku




Tokom otvaranja Olimpijade, promovisane su najpozitivnije osobine čoveka i naroda, u duhu mira i tolerancije. Paradoksalno, u fokusu nije bila ni pobeda, ni želja da se bude najbolji, već da se sportisti kao ambasadori svojih zemalja nadmeću i učestvuju u nečem što je veće i važnije od svakog pojedinca


Toto Kotunjo je 1990. pevao o zajedništvu, miru i novoj, ujedinjenoj Evropi pobedivši na Evrosongu. Danas je taj optimizam poprilično splasnuo, a u međunarodnim odnosima dominira gotovo isključivo jezik grube sile. Valjda su zato organizatori Zimskih olimpijskih igara u Italiji imali potrebu da tokom spektakularne ceremonije otvaranja podsete ljude širom sveta na gotovo utopijske principe olimpizma. Osim činjenice da je sport jedina oblast gde uglavnom pobeđuju najbolji, ZOI su prilika da se jedna zemlja prikaže u najboljem svetlu. Vrlo je indikativno što je kreativni tim koji je osmislio šou isti onaj koji je briljirao na otvaranju Olimpijade u Parizu. Slučajno ili ne, autor je Marko Balich, Venecijanac čiji porodični koreni sežu do Dalmacije i Splita.
Osnovna poruka programa je koncept Harmonije koja je vizuelno predstavljena čvorovima. Arhitektura Milana, za one koji malo poznaju ovaj grad, takođe se zasniva na modelu koncentričnih krugova u čijem centru je duh, odnosno Katedrala. Čvorovi zapravo simbolizuju komunikaciju, prvenstveno sporta i umetnosti. Italijani su poslali poruku svetu da će ga lepota spasti, u skladu sa renesansnim, Leonardovim modelom Savršene kvadrature u čijem centru je Čovek.
Koncept “Velike lepote” kao stila života i harmonije bio je prikazan u svakom detalju – od lepote kostima, gotovo u stilu modne revije, preko muzike Verdija, Pučinija i Rosinija, do popularne muzike, slikarstva i hrane. U finalu je takođe napravljena inovacija jer je umesto baklje uveden Olimpijski kotao, tačnije dva – u Milanu i Kortini.
Među zvezdama su se, između ostalih, pojavili i pevali Maraja Keri, Andrea Bočeli, Laura Pausini, princ San Sira… Ibrahimović je nosio baklju, Alberto Tomba je zapalio plamen, motociklista Valentino Rosi vozio tramvaj, dok su se predsednik Serđo Matarela i premijerka Đorđa Meloni malčice smrzavali na tribinama. Maskote su lasice Tina i Milo, kao simboli mladosti i duha Italije.
Italija je, inače, na samom kraju 2025. dobila važno priznanje kada je UNESCO njenu kuhinju proglasio posebnim nematerijalnim kulturnim nasleđem. Nisu samo u pitanju recepture i jela, od kojih su neka poput pice i špageta već zaštićeni, već se radi o celokupnom kulturnom modelu porodice, konzumacije, uzgoja i pripreme namirnica, recepture i povezivanja unutar zajednice. Na sličan način sa otvaranja su poslate poruke o suštini sporta kao načinu da čovek izgradi sopstvenu ličnost, identitet, kao i o duhu mira, empatije, timskog rada i žrtvovanja.
Predsednica Olimpijskog komiteta i njen kolega iz Italije nekoliko puta su govorili o sportu jezikom koji je bio rezervisan za političare. Kroz sport su promovisane najpozitivnije osobine čoveka, ali i naroda, u duhu mira i tolerancije. Paradoksalno, nije u fokusu bila ni pobeda, ni želja da se bude najbolji, već da se sportisti kao ambasadori svojih zemalja nadmeću i učestvuju u nečem što je veće i važnije od svakog pojedinca. “Važno je učestvovati” gotovo da zvuči naivno posle, recimo, Davosa, od pre samo par nedelja.
Staze i borilišta su vrhunski pripremljeni, televizijski prenosi i ove godine pomeraju granice jer su uvedeni neverovatni kadrovi iz dronova koji prate sportiste disciplina poput alpskog skijanja ili skijaških skokova. Prenose kod nas možete pratiti na RTS2, Eurosportu, a HBO Max takođe ima sportske sadržaje. Sve ovo govori o interesu za televiziju koju internet još uvek ne može zameniti kada su u pitanju živi prenosi sportskih takmičenja.
A naravno da nije moglo bez politike. Italijanski zvaničnici nisu bili u fokusu, predsednik Matarela se kratko obratio i otvorio Igre, a u promotivnom spotu nije doleteo letećim taksijem, već se vozio tramvajem.
Američki potpredsednik J. D. Vens i izraelska delegacija doživeli su negodovanje i zvižduke. Što se Izraela tiče, svake Olimpijske igre su neprijatno podsećanje na OI u Minhenu 1972. kada su palestinski teroristi ubili 11 sportista. Pitanje bezbednosti, naročito Amerikanaca, našlo se u centru pažnje kada je najavljen dolazak agenata zloglasnog ICE-a. Usledili su protesti u Milanu “ICE Out!” i izjave ministra spoljnih poslova Italije Antonija Tajanija da se ICE neće baviti poslovima javne bezbednosti. Bio je to pokušaj da se sačuva obraz domaćina, ali se, recimo, gradonačelnik Milana otvoreno suprotstavio dolasku američkih agenata.
Dok uživamo u belini snega, lepoti i veštini sportista, poruka nade koja je poslata na otvaranju učinila mi se kao svojevrsni apel. Od antičkih vremena su prestajali ratovi, a ovih dana je istekao sporazum o ograničavanju nuklearnog naoružanja u svetu, famozni START. Novi još nije potpisan, niti je stari produžen, pa mi sada paradoksalno živimo u dobu gde ne postoji ni formalno, ni simbolično ograničenje upotrebe nuklearnog oružja.
Setio sam se i naših ZOI u Sarajevu, kada je pokojna SFRJ dala sve od sebe da se prikaže kao uspešna, moderna zemlja, koja je deo sveta. Nekoliko godina kasnije taj san je nestao u krvavom raspadu zemlje, pa je Olimpijada u Sarajevu izgledala kao labuđi ples, koji je samo odložio strašan kraj.
Danas samo na otvaranju Olimpijade imaju smisla reči o miru, jedinstvu, solidarnosti. Više nije tako među političarima, krugovi se začas pretvore u obore i ograde, Evrosong je već diskreditovan političkim podelama i presedanima, pa je Zimska Olimpijada u Italiji postala paradigma Evropske ideje u izvornom, antičkom obliku. Junajt, junajt, Jurop?


U Sudanu već tri godine traje rat između zaraćenih vojnih frakcija, dok milioni ljudi zavise od humanitarne pomoći, a prekid vatre i dalje nije na vidiku


Šta je Brent Sadler obećao Igoru Božiću, a šta se desilo? Zbog čega se udar na Junajted mediju može smatrati operacijom pod kodnim imenom “Hiljadu rezova”? Ima li za bilo koju redakciju ičega goreg od toga da sama postane vest? Na koja pitanja ne odgovara nova uprava ove medijske grupacije i zašto? Na koga se kolege iz Junajted medije mogu osloniti u obrani novinarske slobode


Simboliku Lazareve subote na televiziji je dočarao onaj koji sebe smatra gospodarom Srbije. Nažalost, njegove petarde iz Šešeljeve medijske škole uvek su signal za horsko pljuvanje i vređanje


Otkud mobilni telefoni u misiji Artemis 2, na putovanju kosmonauta oko Meseca, i to Epl 17 Pro Max,


Zbog čega je već dan nakon glasanja Vučić izgledao poput karikature trenera i kapitena Real Madrida u istoj osobi koja euforično slavi pobedu nad FK Mladost Lučani? Kako je na parcijalnim kvaziizborima režim zaklao vola radi kile rebara, a studentska parola “Niko nije umoran” dobila nastavak – “Niko nije poražen”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve