

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




“Položaj novinara i novinarki se značajno pogoršao… Indikativno je da su izloženi uglavnom napadima i prekomernoj upotrebi sile od strane policije. Nažalost, policija i dalje ne razume da njena uloga na javnim skupovima nije da onemogućavaju novinare da izveštavaju, već obrnuto – da omoguće bezbedne uslove kako bi novinari mogli da rade”
Pravnik, advokat i pravni ekspert Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) Veljko Milić, inače i član Stalne radne grupe za bezbednost novinara (SRG), govori za “Vreme” o učincima SRG-a, ugroženosti novinarki tokom kriznog izveštavanja, kao i prostoru za napredak u poboljšanju njihove bezbednosti.
“VREME”: Koja su ključna dostignuća Stalne radne grupe za bezbednost novinara od njenog osnivanja do danas?
VELJKO MILIĆ: Od osnivanja SRG-a za bezbednost novinara do danas desili su se određeni pomaci i to zahvaljujući aktivnosti Vrhovnog tužilaštva. Prvo, sva tužilaštva u Republici Srbiji vode evidenciju o događajima koji su prijavljeni kao krivična dela izvršena na štetu novinara. Na osnovu te evidencije, Vrhovno tužilaštvo dostavlja članovima SRG kvartalni bilten, odnosno informacije o svim pojedinačnim prijavljenim slučajevima. Uspostavljen je sistem kontakt tačaka u novinarskim i medijskim udruženjima koji su članovi SRG, svakoj policijskoj stanici i svakom tužilaštvu u Srbiji. Ovaj sistem omogućava novinarima 24/7 dostupnu kontakt tačku u svom udruženju kojoj mogu prijaviti događaj za koji smatraju da je krivično delo, a onda kontakt tačka iz udruženja o tome obaveštava kontakt tačke u policiji i tužilaštvu koje su obavezne da po prijavi postupaju hitno. Takođe, sva tužilaštva u zemlji su obavezna da hitno postupaju u predmetima koja se vode zbog krivičnih dela na štetu novinara. Pored sistema kontakt tačaka uspostavljena je i Sigurna linija (broj telefona: 0800 100115) koja je novinarima takođe dostupna 24/7 i na kojoj mogu prijaviti sve događaje za koje smatraju da im ugrožavaju sigurnost i dobiti odgovarajući pravni savet. Takođe, SRG je bila dobar kanal komunikacije sa tužilaštvom i policijom gde su predstavnici novinarskih i medijskih udruženja uglavnom mogli da dobiju informacije o aktuelnim slučajevima.
Koje su ključne aktivnosti i dostignuća SRG–a po pitanju bezbednosti novinarki?
Tom problemu se pristupalo uglavnom koristeći mehanizme koje sam već naveo. Pored toga, evidencija koju vodi Vrhovno tužilaštvo sada je razvrstana prema polu, pa se može dobiti tačan podatak o procentu napada na novinarke i na novinare. Česti slučajevi su bili da, kada je bezbednost novinarki ugrožena, iste budu pozivane da prisustvuju sastancima SRG kako bi im se na taj način pružio neki vid podrške i kako bi dobile više informacija o svom slučaju.
Kakav je, po vašem mišljenju, položaj novinarki i novinara koji izveštavaju sa protesta u poslednjih godinu dana?
Značajno se pogoršao i sigurno je najgori od kada je SRG za bezbednost novinara osnovana. Indikativno je da su izloženi uglavnom napadima i prekomernoj upotrebi sile od strane policije. Nažalost, policija i dalje ne razume da njena uloga na javnim skupovima nije da onemogućavaju novinare da izveštavaju, već obrnuto – da omoguće bezbedne uslove kako bi novinari mogli da rade. Pored fizičkih napada, oduzimanja telefona i sredstava za rad, novinarke su izložene i mizoginim komentarima i pretnjama koje stižu preko društvenih mreža.
Koji su ključni propusti Stalne radne grupe, odnosno gde ima najviše prostora za napredak?
I pored sveg truda članova SRG-a da se poboljša bezbednost novinara, slika o ugroženosti novinara je ostala u najmanju ruku ista, a u poslednjih godinu dana i mnogo gora. Istine radi, početkom 2025. godine novinarska i medijska udruženja su zamrzla svoje učešće u SRG tako da ona u ovom trenutku ne održava redovne sastanke. U svakom slučaju, u odnosu na broj prijavljenih krivičnih dela na štetu novinara i dalje je značajan broj izvršilaca koji nikada nisu otkriveni i vrlo je mali broj sudskih postupaka koji su se završili osuđujućom presudom. Sve ovo novinare i novinarke obeshrabruje i odvraća ih da uopšte prijavljuju krivična dela.
Da li su novinarke danas ugroženije nego ranije? Zašto?
Novinarke su oduvek bile ugroženije od svojih kolega novinara jer pored opšte mržnje prema novinarima u ovom društvu, koja se svakodnevno podgreva od strane predstavnika vlasti, novinarke su izložene dodatnom šikaniranju zbog toga što pripadaju ženskom polu. Moj lični utisak je da je broj fizičkih napada na novinarke i veći nego na novinare jer ih nasilnici smatraju lakšim metama.
Ovaj tekst je nastao uz finansijsku podršku Evropske unije. Za sadržaj ovog teksta isključivo je odgovoran nedeljnik Vreme i ni pod kojim uslovima se ne može smatrati da odražava stavove Evropske unije. Projekat “Women Journalists Are Not Alone: Information, Protection and Resilience” je podržan u okviru programa podrške Safejournalists.net.




Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve