

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Ključna pitanja glase: čija je marihuana, kako je i zašto otkrivena baš sada? Spekulacija je pregršt, ali odgovori manjkaju i kao da gotovo nikome ne odgovara cela istina. Međutim, kome ne odgovara istina odgovara spin da ovaj slučaj poredi sa “Jovanjicom”, a neuporedivo je. Doduše, nekoliko pojmova kao što su Makedonija, ministar Bratislav Gašić, Tužilaštvo za organizovani kriminal i uzgajanje povrća se poklapaju
Već peti dan pre nego što ovaj tekst nedeljnika “Vreme” ode u štampu i dalje se ne zna čija je marihuana skladištena u selu Konjuh kod lokalnog naprednjaka Radeta Spasojevića uhapšenog zajedno sa sinom Nebojšom. Otvorenija za javnost od policije i od tužilaštva bila je Radetova supruga Ana Spasojević na tabloidnim portalima.
“Mi smo ugledna porodica. To vam je ono: ‘Daj, neka bude ovo malo tu, doći ću ja da sklonim’. Nije važno ko je to učinio, to će naravno da se otkrije tokom istrage”, kaže Ana Spasojević i nastavlja: “Nemojte uopšte da me pitate o tome. Zaista je… Ovo nam se nikad u životu nije desilo, ni slično nešto, tako da… Nažalost, nisam znala šta čuvamo, ali zato su sin i suprug znali. Ali, to je bilo tu samo nekoliko dana, dva-tri dana, navodno je trebao neko da dođe i uzme to. Ali, desilo se ovo… Pijem bensedin, doneo mi je zet, ne mogu da spavam”.
Osim što je kao svedok svojom izjavom za medije Ana Spasojević izgradila slučaj protiv muža i sina, deluje i da je čitavu akciju neko dobro kontrolisao, možda ne samo onaj koji je drogu na imanju Spasojevića ostavio, već i onaj ko je pronašao. A kada se u ratu s drogom stvari ne otrgnu kontroli, onda obično reklama ispadne bolja nego što je borba protiv narkotika.
Dosadašnji epilog je da se razjedinjeni delovi tužilaštva i policije podjednako snažno upiru da se istaknu, prisvoje akciju i poruče: “Mi smo pronašli. Bez nas ovoga ne bi bilo”.
Ministar policije Ivica Dačić, koji je obišao Konjuh samo nekoliko sati posle upada, rekao je da je ova akcija usledila posle akcija koje su joj prethodile i da je ova grupa već bila na udaru policije, da je zaplenjeno u avgustu oko dve tone marihuane, a pre nedelju dana oko 100 kilograma kad je u Beogradu uhapšen U. M. (1997).
Dačić je pred kamerama čestitao Upravi kriminalističke policije i svim drugim organizacionim jedinicama koje su učestvovale, te naglasio da će svi oni biti nagrađeni. Pored njega je stajao i novi načelnik Uprave kriminalističke policije Marko Kričak, na čiju komandu se i upalo u narko skladište.
Tu nije bio dugogodišnji načelnik Službe za borbu protiv droga MUP Srbije Raša Popović za kog izvori “Vremena” tvrde da je bio donosilac informacije o tome gde se krije pet tona i to baš u danu kada je čuo da novi načelnik UKP Kričak planira da ga smeni. Uglavnom, Popović i dalje nije smenjen.
Možda je i ovo ubrzalo čitav proces pa tužilaštvo nije ispratilo ko će drogu preuzeti, dalje prevesti, kupiti i tako preseklo ceo narko lanac. Ovako se rizikuje da kada pet tona “padne”, pedeset “prođe” i dok se policajci i tužioci otimaju o zasluge i vrte u krug s mantrom “čija je akcija”, mafija nesmetano nastavi da posluje sa unapred predviđenim gubicima. Prema saznanjima “Vremena”, zaplenjena marihuana jeste došla iz Makedonije, ali je povezana sa albanskom mafijom. Navodno je bilo predviđeno da se deo proda u Srbiji, a ostatak u Austriji.
Prema navodima Tužilaštva za organizovani kriminal, osim oca i sina Spasojevića, uhapšena su još dvojica muškaraca, dok je jedan u bekstvu.
“S obzirom da se osumnjičeni Aleksandar Mijajlović koji je označen kao organizator ove organizovane kriminalne grupe nalazi u bekstvu, stavljen je predlog sudiji za prethodni postupak da se protiv ovog osumnjičenog raspiše poternica uključujući i međunarodnu. Ova organizovana kriminalna grupa delovala je u međunarodnim razmerama, tako što je od početka januara 2026. do 29. janura 2026. na teritoriji Republike Severna Makedonija nabavila opojnu drogu marihuanu u količini od 5.002.079,18 grama. Opojnu drogu je prema planu organizatora preko granice prenosio osumnjičeni Ivan Dragnić do skladišta porodice osumnjičenih Spasojevića, odakle ju je radi dalje prodaje preuzimao osumnjičeni Uroš Mladenovski. Posebno je indikativno da je osumnjičeni Ivan Dragnić suvlasnik Privrednog društva “Alphapharm” u Skoplju koje je registrovano za proizvodnju i preradu medicinskog kanabisa, saopštilo je Tužilaštvo za organizovani kriminal i najavilo nastavak istrage.
Tužiteljka koja vodi ovaj slučaj Irena Bjeloš upućena je u TOK pre tri godine. Njeni nadređeni nisu našli za shodno da je za sve to vreme izaberu za stalnu tužiteljku tako da će zbog novog zakona o tužiocima koji je usvojen početkom marta morati da se, sa još dvadeset svojih upućenih kolega, vrati u matično Više javno tužilaštvo iz kog je i došla i tako prekine istragu o pet tona marihuane iz Konjuha.
Njen slučaj preuzeće neko od tek devet stalnih tužilaca u TOK-u koji ionako imaju gomile predmeta na kojima rade. Inače, tužioci sada protestuju protiv “Mrdićevih zakona” koje je predsednik države Aleksandar Vučić potpisao istoga dana kada je droga u Konjuhu otkrivena.
JEDNAČINE SA VIŠE (PO)NEPOZNATIH
U ovom problemu sa beskonačnim brojem rešenja, a do svakog će se teško doći, poznato je sledeće. Sumnjičeni vlasnik skladišta u Konjuhu kod Kruševca je Rade Spasojević, predsednik te mesne zajednice i član SNS-a. Inače je rasadničar i za javnost se bavi prodajom krastavca kornišona i mladica kruške. Navodno je veoma blizak sa ministrom odbrane Bratislavom Gašićem. Porodica Gašić inače je iz Kruševca i gomila fotografija pokazuje da su se često viđali i kontaktirali sa uhapšenim Spasojevićem. Iako po funkciji nije predviđeno da se zbog zaplene droge oglasi ministar odbrane, to se desilo. Gašić se i pre nego su petlovi zakukurikali prvi odrekao svog zemljaka i partijskog druga: “Svako ko pomisli da može da se sakrije iza partijske knjižice radi činjenja krivičnih dela – neće uspeti”.
Kad je reč o Gašiću, on je bio na čelu svih bezbednosnih službi Srbije, a eto, valjda slučajno povezan je sa dva najveća narko slučaja u Srbiji. Prethodno je bio ministar policije, pre toga direktor Bezbednosno informativne agencije (BIA), a pre toga prvi put ministar odbrane. Podsetimo, kad je bio na čelu BIA, tada su policajci Odeljenja za borbu protiv droga beogradske policije otkrili, prema optužnici, najveću fabriku skanka u Evropi – “Jovanjicu”.
Iako Gašić nikada nije ni saslušan tim povodom, inspektori koji su hapsili Predraga Koluviju, suvlasnika imanja Jovanjica i osumnjičenog da je vođa organizovane kriminalne grupe, naveli su da je upravo Gašić bio veoma često u kontaktu sa Koluvijom. Inače, optužnicom se zbog uzgoja droge na Jovanjici terete i dvojica pripadnika BIA. Jedan od njih je nedavno svedočio da je sve što je radio na Jovanjici radio po nalogu Agencije. Predrag Koluvija poseduje i plantažu za uzgoj marihuane u Makedoniji.
Kad je Gašić posle BIA došao na čelo MUP-a, načelnik odeljenja koje je razotkrilo Jovanjicu Slobodan Milenković je smenjen, kao i dotadašnji šef operative tog odeljenja Dušan Mitić, a nekoliko inspektora koji su učestvovali u hapšenju Koluvije i “njegove” grupe bilo je hapšeno, pritvarano i protiv njih se i dalje vode montirani procesi. U međuvremenu, zbog informacija da je za ubistvo Milenkovića i Mitića plaćeno unapred već milion evra, oni žive sa policijskim obezbeđenjem 24 sata.
JOVANJICA VS KONJUH – UOČI RAZLIKE
Na imanju u Konjuhu nalazilo se pet tona marihuane “domaćice” – ne baš kvalitetna roba, ali se dobro “valja” po ulici za redovne korisnike “lakih” varijanti. Vrednost cele zaplene je oko 10 miliona evra, prema rečima ministra policije. S druge strane, na Jovanjici se proizvodio, prema optužnici i procenama triju nezavisnih veštačenja, visokokvalitetni skank – nekoliko desetina vrsta skanka koji su bili po jačini i kvalitetu superiorni i za svetsko tržište. Dakle, neuporedivo bolja roba od “domaćice”.
Zaplena marihuane u magacinu u Konjuhu jeste rekordna zaplena narkotika u cugu, međutim, Jovanjica je, prema optužnici, bila ne samo skladište, već prvenstveno fabrika droge i to i ispod i iznad zemlje. I Koluvija se predstavljao kao proizvođač paradajza i rotkvica, a njegovo imanje je promovisao i pred TV kamerama obilazio dobar deo državnog vrha.
Koluvijin branilac je jedan od najistaknutijih funkcionera i glasnogovornika SNS-a Vladimir Đukanović, dok je Spasojević iz Konjuha angažovao advokatsku kancelariju koja se uobičajeno bavi klijentima optuženim za organizovani kriminal.
Veliki deo istaknutih članova SNS-a listom je hvalio i branio Koluviju, a domaćina Radeta listom se odriču.
U Konjuhu je zaplenjeno pet tona marihuane, dok je u Jovanjici zaplenjeno 1, 6 tona. Preciznije – na imanju Predraga Koluvije, prema tužilačkim navodima, nalazilo se 65 hiljada stabljika, svaka je donosila od 200 do 300 grama skanka i marihuane, pa se tako štancovalo na svaka tri meseca.
Zbog slučaja “Konjuh” uhapšeni su lokalni političar i njegov sin, kao i dvojica ne baš istaknutih likova, dok se za jednim traga. Kada je reč o Jovanjici, zbog nje se prvi put desilo da kao članovi organizovane kriminalne grupe budu uhapšeni i optuženi zajedno pripadnici policije, pripadnici BIA, dok je jedan pripadnik vojne obaveštajne službe u bekstvu i svi oni su okrivljeni da su bili Koluvijin “prsten zaštite”.
Naposletku, MUP je otkriće Jovanjice u novembru 2019. krio od javnosti danima sve dok o tome nije progovorio usred Skupštine Srbije opozicioni političar Miroslav Aleksić. Ispred skladišta u Konjuhu bio je ministar policije i ceo policijski vrh, a vest je bila udarna u svim medijima od prvog trenutka.
Posle niza razlika, evo još jedne podudarnosti za kraj. I tužilac Saša Drecun, koji zastupa slučaj “Jovanjica”, upućen je u TOK-u. Ima tome sad već sedam godina. Ni njega nadređeni nisu našli za shodno da svih ovih godina izaberu za stalnog tužioca, te se i on početkom marta vraća u matično tužilaštvo. Predmet “Jovanjica” preuzeće neko drugi. Za to vreme optuženi nastavljaju da opstruišu suđenja i na poslednjem ročištu, početkom ove nedelje, opet se većina njih razbolela.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve