img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ptica

18. фебруар 2015, 18:58 Momir Turudić
Copied

„Salam alejkom!“, zakreštala je svraka.

„Ona govori?!“

„Priča ponešto“, rekao je Ali: „Kod nas u Avganistanu je mnogo ptica ove vrste. Ako ih gajiš odmalena, mogu da nauče da govore. Ja sam ovu uzeo iz gnezda.“

Ali je otvorio vratanca i ptica je išetala iz kaveza na njegovu ruku. Perje joj nije bilo samo crno-belo, kao kod evropskih svraka, već prošarano sivim i žućkastim nijansama. „Skratili smo joj rep da bi mogla da stane u manji kavez, u onom većem nismo mogli da je nosimo na put.“

Ali putuje više od godinu dana, sa ženom i šestoro dece. Kandahar i svoju kuću su napustili prošle jeseni. „Otišli smo zbog dece. I žena i ja smo se rodili u ratu, odrasli u ratu, pola familije nam je ubijeno u ratu. Naš život je skoro prošao“, priča mirno i sabrano. „Žena je nepismena, ja sam nepismen, nismo ni smeli ni mogli da idemo u školu. Moja deca su se rodila u ratu. Neću da svakog dana razmišljam da li će se vratiti živa kad izađu iz kuće, da li će ih razneti bombaš samoubica, da li će neko da ih otme ili zakolje! Neću da žive kao što sam ja živeo!!! Znaš li šta su nam talibani radili!!!“, Ali podiže glas do vikanja, da bi se onda naglo utišao.

Granicu sa Iranom su prešli peške. Da bi lakše hodali, od stvari iz kuće su poneli samo odeću koju su imali na sebi, tako im je rekao krijumčar sa kojim su krenuli. „Ptica nije stvar, ona je član porodice, kako da je ostavimo?“, kaže Ali. „Ne, nikada se nije oglasila kada smo prelazili granice. Zna kada je opasno, pametna je.“

„Iz Irana smo u Tursku išli tri dana i tri noći preko planina. Sneg, led, padali su ljudi i ostajali na putu. Ja sam nosio bebu ispod kaputa, deca su stavljala pticu do sebe, uz telo, da se ne bi smrzla. Uplašila se kada smo čamcem prelazili iz Turske u Grčku. Bilo je gadno, oluja, kiša, umalo se nismo prevrnuli. Kada nas je prelio talas, pokvasila se, sva se izbezumila.“

Svraka je poletela i spustila se na rame Rano, jedne od Alijeve četiri ćerke. „Četori?!“ („Kako si?“, na farsiju), oglasila se. Svuda po sobi, po naslonima stolica, stolovima, krevetima vise mokri komadi odeće. „Sinoć nam je neko ukrao dve jakne i pantalone koje su se sušile tamo, u zajedničkoj prostoriji gde je televizor, a druge nemamo“, kaže Ali. „Obećali su nam da će nam dati neku odeću i obuću, bar za decu. Dobro je ovde, bolje nego po kampovima u Makedoniji i Turskoj. U Grčkoj, u Atini, nismo mesecima izlazili iz sobe, samo sam ja išao do prodavnice da kupim hranu. Nismo smeli, oni što ih zovu fašisti napadaju i tuku izbeglice po ulicama. Mene nisu, ali video sam mnogo puta kada su napadali druge, nekima su palili kuće u kojima su odseli.“

Pored ulaza u sobu, gomila blatnjavih, poluraspadnutih cipela i čizama. „Došli smo iz Grčke peške, preko Makedonije. Polako, uz prugu, noću smo spavali u šumi. Pet puta su nas vraćali iz Makedonije nazad u Grčku, dok nismo uspeli da prođemo.“ Rano je u papučama izašla iz barake, a ptica je sa njenog ramena kroz gustu zavesu pahulja odletela iznad krovova, u krošnje drveća. Husein, Alijev sin, zviznuo je i svraka mu je sletela na ruku. Otresla je sneg, prislonila kljun na njegove usne, a onda mu se popela na glavu. Dvojica crnoputih dečaka su sa strane zadivljeno gledali u Huseina i pričali nešto na somaliju. „Naravno da je puštamo da leti, uvek se vraća“, rekao je Ali.

„Idemo gore, za Evropu. Prvo za Subotiku, onda dalje, ne znam tačno kada. Pokušaš da prođeš, policija te uhvati, vrati, nekada zatvori pa pusti. Samo da ne tuku, kao u Makedoniji. Pokušaš ponovo, ako imaš snage, dok ne uspeš, čuli smo da mnogo ljudi čeka u nekoj staroj ciglani kod Subotike, bili su neki moji rođaci. Imam neke rođake u Belgiji, kada stignemo pomoći će nam valjda, koliko mogu.“

Svraka je ušla u kavez i rekla „Khoda hafez!“ („Doviđenja“), a Rano i Husein su preko rešetki spustili krpu.

Sledećeg dana, čistačica je raspremala praznu sobu u kojoj je bila Alijeva porodica, po kojoj su se vukli komadi iscepane odeće, prljava čarapa i jedna cipela bez đona. Ptica je odletela ka Evropi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure